TwitterFacebookPinterestGoogle+

Category Archives: Artur Bagdasarov

Za krugove koji se šire

‘‘Ne znate li da u trkalištu, doduše, svi trkači trče, a da samo jedan dobiva nagradu! Tako trčite da je dobijete! Svaki se natjecatelj uzdržava u svemu. Oni to čine da dobiju raspadljiv vijenac, a mi neraspadljiv.’’ (1 Kor 9, 24-25) Svi se mi nalazimo na trkalištu života. Jedni trče radi vlastite slave i probitka,…

Read more

ROMAN: Kad se tama spustila (21. poglavlje)

Mrak se još nije sasvim spustio. Gledam zlo kako bjesni, muči se i divlja jer ne može uzeti sve. Vidim sunce, vidim, na jugu se podiže svjetlo, tajno skriveno svjetlo. Tako je jako da se tama o njega razbija. Hrabri junače podigni glavu, još nije sve izgubljeno jer se daleko dolje nazire nada. Moje oči…

Read more

LEGENDA O SVETOM GRALU

SVETA KRV, SVETI GRAL Poganski mit i antikršćanska propaganda ”Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela.” (1 Kor 11, 27-29) U suvremenoj književnosti i filmskoj umjetnosti možemo zapaziti raznovrsne pokušaje razumijevanja svetog grala. U…

Read more

Mirando Mrsić – veliki borac za radnička prava: DA NAM ŽIVI, ŽIVI RAD!

Komentar na izmjenu Zakona o radu    Potrošačko depersonalizirano društvo lišeno je smisla života. U takvom društvu profit se promeće u vrhovno božanstvo, a čovjek se svodi na status konzumenta. Pascal Bruckner kaže da je burza postala svjetionikom Providnosti, pa ”ovisno o tomu raste li indeks ili pada, u pitanju je naš spas ili prokletstvo”.…

Read more

Hipnotičko društvo spektakla

  Laž je virtualna zaraza, a ”propaganda je izvršna ruka nevidljive vlasti” Američki sociolog Robert D. Patman kaže da se ljudi koji su ovisni o televiziji mnogo rjeđe uključuju u društvene aktivnosti, manje volontiraju, manje su zainteresirani za politiku, manje vremena provode s prijateljima, idu rjeđe u crkvu i češće su nasilni u vožnji od…

Read more

ROMAN: Kad se tama spustila (20. poglavlje)

Dvadeseto poglavlje   Aretus je pozvao Jonasa, Visokog i Ejnara na razgovor. Već su dugo tu i Aretus je bio uvjeren da je samo pitanje vremena kada će ih otkriti. Držao je da bi trebali krenuti na Marduka. Mač je isproban i svi su se uvjerili u njegovu moć. Činilo se da ih ovog puta…

Read more

ROMAN: Kad se tama spustila (19. poglavlje)

S vrha brežuljka orilo se veselo vriskanje. Ratnici su gledali poskakujući od oduševljenja. Radosno su trljali oči, što zbog snažnog bljeska, što zbog nevjerice. Četvorica se prijatelja spustiše u dolinu koja je nakon udara izgledala zaista zastrašujuće. Na mnogo mjesta tlo se dimilo i pušilo, a posvud naokolo šištalo je i krckalo. Devetnaesto poglavlje Dva…

Read more

ROMAN: Kad se tama spustila (18. poglavlje)

Dok je trajalo opće veselje jedna je osoba zamišljeno sjedila po strani. Šutke je promatrala potočić koji je veselo žuborio mjestimice se pjeneći i odbijajući o nevidljive podvodne zapreke. Bio je to starac Petas. Činilo mu se da bi mu svaki put nešto izmaklo kad bi pokušao složiti cjelovitu sliku svih ovih događaja. Osamnaesto poglavlje…

Read more

ROMAN: Kad se tama spustila (17. poglavlje)

A ono drugo će biti još jednostavnije. Ubiti nekoga za ta bijedna stvorenja je strašan zločin, međutim ubiti nekoga znači ubiti čovjeka. A što ako im kažemo da ubijajući ne ubijaju čovjeka. Ako kažemo da ubijaju nešto drugo, nešto što nije čovjek. Naravno da treba ići postupno pa kazati da čovjek primjerice nije ono što…

Read more

ROMAN: Kad se tama spustila (16. poglavlje)

Jonas je hrabro koračao promatrajući treperavi odsjaj baklje. Nalazili su se u tunelu mračnom kao rog. Svjetlo je jedvice probijalo ljepljivi mrak koji ih je stiskao sa svih strana. Bio je gotovo fluidan pa su imali osjećaj da će ih ugušiti. Činilo im se da je tama tako čvrsta i gusta da je naprosto proždirala…

Read more

ROMAN: Kad se tama spustila (15. poglavlje)

  Petnaesto poglavlje   Visoki se polako podizao s blatnjavog tla. U glavi mu je bučilo kao da se nalazi usred velikog vodopada, a vid mu se nakon velikog bljeska još nije sasvim povratio. Bio je i uplašen i zadivljen efektom koji je proizvela kesica zakačena na strijelu. Još je cijeli bio naježen, ali već…

Read more

ROMAN: Kad se tama spustila (14. poglavlje)

Barus nije imao velikih moralnih dvojbi oko svojih postupaka ili postupaka svog gospodara, ali ipak nije volio kad bi se koga nepotrebno lišavalo života. I prije poznanstva s Mardukom pljačkao je i ubijao, ali samo kad je to bilo nužno. Katkad to nije mogao izbjeći jer je i on morao od nečega živjeti, a mač…

Read more

ROMAN: Kad se tama spustila (13. poglavlje)

Trinaesto poglavlje   Zoras je jedva udisao teški i smrdljivi zrak, pa se nije začudio kad je začuo prijateljev glas: – Ovakav smrad još nikad nisam osjetio. Ovo je neizdrživo – Visoki je držao ruku na nosu i ustima. Nakon nekog vremena navikoše se na neugodan miris pa polako zagaziše u rupu. Prolaz kroz koji…

Read more

ROMAN: Kad se tama spustila (12. poglavlje)

Dvanaesto poglavlje Kralj se upravo udobno smjestio u veliku raskošnu ljuljačku na jednoj od terasa palače. Volio je poslijepodne ovako sjesti i pred suton promatrati grad i njegovu okolicu. Odavde je zalazak sunca izgledao predivno. Taj prizor je Gorgor često znao sebi priuštiti. S užitkom je promatrao kako velika crvena kugla polako uranja u jezero…

Read more

ROMAN: Kad se tama spustila (11. poglavlje)

Dok su polako jahali pogledom su pretraživali sumoran krajolik. U daljini, desno i lijevo, nazirala su se velika crna brda. Okruživala su ovu negostoljubivu dolinu pojačavajući ionako snažan osjećaj klaustrofobije. Prijatelji su, uklapajući se pomalo svojim izgledom u sveopće sivilo, imali osjećaj da su mala, beznačajna zrnca prašine koja i neznatan vjetar može u trenu…

Read more

ROMAN: Kad se tama spustila (10. poglavlje)

Deseto poglavlje   Zoras i Visoki su pratili starca, El-mara i još nekoliko sijedih i važnih revlonskih glava. Ubrzo uđoše u jednu građevinu koja je svojom veličinom nadilazila ostale pa se već na prvi pogled vidjelo da je značajna. – Što bi se moglo u njoj nalaziti – zapita se Visoki – starac maloprije reče…

Read more

ROMAN: Kad se tama spustila (9. poglavlje)

  Deveto poglavlje   Prijatelji su u čudu gledali osobu u visokoj stolici. Bio je to čovjek, starac od kojih sedamdesetak godina, no iznimno vitalan. Smješkao se dvojici prijatelja očito uživajući u slici koju je upravo imao pred sobom. – Otkud čovjek među ovim stvorenjima? – upita Visoki. – Ha-ha, zatvorite usta prijatelji. Vidim da…

Read more

ROMAN: Kad se tama spustila (8. poglavlje)

  Osmo poglavlje Jugozapad Asurije bio je, slično kao i jugoistočni dio Aremije, gotovo nenastanjen. Međutim, predjeli su ovdje ipak izgledali dosta pitomije. Brojni šumarci i proplanci koji su prekrivali malene okruglaste brežuljke izmjenjivali su jedni druge. Bilo je pomalo čudno da u ovim lijepim krajevima nije bilo ljudi. Ili, gotovo da ih nije bilo.…

Read more

ROMAN: Kad se tama spustila (7. poglavlje)

  Na jugu, u Kalimskoj dolini, okupilo se oko dvije stotine preživjelih. U početku se činilo da će broj biti puno manji no više je grupica iz nekoliko napadnutih sela izbjeglo masakr i lagano se slijevalo u dolinu. Pet šest seljaka koji su dobro poznavali ove krajeve pretraživali su ih u nadi da će naći…

Read more