TwitterFacebookPinterestGoogle+

Nije podijeljen samo Vukovar, nego cijela Hrvatska

  • Written by:

OBRNUTA DISKRIMINACIJA Kako postići jednakost u neegalitarnom društvu, pita se Peter Singer, utemeljitelj bioetike. Idealna jednakost mogućnosti je neostvariva, pa se nameće potreba povlaštene pozicije za manjine i prikraćene društvene skupine

 

{jathumbnail off}Kako postići jednakost u neegalitarnom društvu, pita se Peter Singer, utemeljitelj bioetike. Idealna jednakost mogućnosti je neostvariva, pa se nameće potreba povlaštene pozicije za manjine i prikraćene društvene skupine.
Takvo afirmativno djelovanje najčešće se zove obrnuta diskriminacija. U svijetu se uglavnom proklamira u obrazovanju, a kod nas se aplicira široko, izazivajući opasne nuspojave, poput ćirilice u Vukovaru i latinice u braku.

Obrnuta diskriminacija ne traži izokretanje istine. Može li neka manjina imati drugačiju povijest Hrvatske? Primjerice, srpska djeca u Hrvatskoj nisu čula za agresiju na Vukovar – tamo se vodio građanski rat, a zapravo građanski rat tek počinje, između manjina. Ako niste znali, branitelji su manjina! Zašto su predstavnici vlasti jučer došli u Vukovar u tako velikom sastavu, kao da se spremao fizički obračun? Ovo je jedina država u svijetu koja ne mijenja vlast nego narod. Jučer u Vukovaru, tijekom procesije žalosti, formirale su se samo dvije kolone: prva i peta.

Tko to tamo peva, na Ovčari?
Dogodilo se to kao u hvale vrijednom srbijanskom filmu “Tko to tamo peva”. Kako su jučer u okolici Vukovara bile blokirane glavne ceste, raspali autobus vozio je kaldrmama i puteljcima između kukuruzišta, prema Ovčari. Studeni je, mjesto masakra nad braniteljima Vukovara, dvadeset i dvije godine kasnije. Umjesto oficira JNA face u autobusu bili su Dean Jović i Aleksandar Perković. Kada se autobus konačno zaustavio ispred stratišta Ovčare, duše pobijenih branitelja bile su zgrožene. Što je to? Vod za strijeljanje? Nadajmo se da su Vesna Pusić i Milanka Opačić prošle poput Nede Arnerić. Pusićka je izjavila da je u Vukovaru bila blokirana. Što bi to trebalo značiti? Blokirana je u glavi! Kao i njen brat Zoran, koji je nakitio zagrebačku Vukovarsku ulicu sa dvojezičnim natpisima, sve o našem trošku. Do kada ćemo financirati udruge koje po Hrvatskoj siju pometnju? Ante Kotromanović skrivao se iza brkova, u petoj koloni. Transparent na ćirilici “Zoki, svrati na kafu!” izazvao je opći smijeh branitelja, kojima je iz susjednih kuća stizala rakija, kobasice i kolači, a peta kolona promašila je i grah u Borovu Naselju.

Vlada je jučer u Vukovaru simbolički potvrdila da ne želi ići za nacijom. Tko normalan želi slijediti narod koji je branio vlast koja ga pljačkala. Gastarbajteri Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak priključili su se glavnoj koloni Stožera za Vukovar odmah na početku mimohoda. “Gdje ste vi bili tada, kada je Vukovar pao?” – pitala je haaške žrtve novinarka Katarina Čakarun Periša, kao da im provjerava braniteljski status. Jako je važno da su ti ljudi potvrdili najveći značaj obrane Vukovara u oslobodilačkom Domovinskom ratu.

Uplakanu Jadranku Kosor tješio je Ranko Ostojić!
Bila je to nemoguća misija. Petoj koloni Vlade, Ureda predsjednika i predstavnika Srba u Hrvatskoj pridružili su se aktualni zapovjednici HV-a i počasne postrojbe, uključujući zapovjednike obrane Vukovara, koji su se nadali da će tako objediniti sve kolone. Branko Borković bezuspješno je agitirao za zajedničku kolonu, ali nije shvaćen na obje strane. Peta kolona izdvojila se unutar kruga bolnice. Pravdalo se to sigurnosnim razlozima. Plan Vlade bio je da se desetci tisuća branitelja Vukovara i ostalih “hodočasnika” priključe Vladi, ali je jaz bio očigledan, nepremostiv. Vidjelo se to po vladinim skupim terencima, po odijevanju i po držanju dužnosnika. Glavni domaći nekrofili uredno su se okupili i nestrpljivo čekali da krenu prema groblju. Ivo Josipović godinama nabija kondiciju po lažnim stratištima u takozvanoj Republici Srpskoj.

Tomislav Merčep, Vesna Pusić, Ivo Josipović i Petar Janjić Tromblon zajedno! Zamislite Vesnu Pusić kako gura Tomislava Merčepa u invalidskim kolicima. Naravno da to nije prošlo i da je sve to od strane Vlade tako inscenirano, da ne prođe. Da se “probila” do groblja, Vlada bi doživjela poniženje. Tko je postavio svijeće koje su sprečavale Vladu da nastave mimohod? Stožer za Vukovar ili tajne službe? Tugu na stranu, bilo je i veselih trenutaka. Jadranka Kosor, bivša ministrica branitelja i bivša premijerka, rasplakala se zbog svega toga, a tješio ju je također uplakani Ranko Ostojić! Što ti ljudi vole Hrvatsku, to nije normalno! Blagi Bože, Vukovar nije trebalo braniti, nego u njega preseliti sve strukture RH.

Branitelji su manjina
Vladajuća elita ne može promijeniti povijesne činjenice. Trenuci, sati i dani pada Vukovara potresli su hrvatsku naciju, i povratka na staro nema. Hrvati koji danas u sebi ne nose tu iskru zapravo nisu Hrvati ili se Hrvatima ne osjećaju. Možemo danas bez težih posljedica provesti nekakvu duboku nacionalnu redukciju odbacivanjem Starčevića, Radića, Mačeka, Pavelića, Hebranga i Savke, ali Vukovar ostaje. Pokušaj uvođenja srbijanske ćirilice u Vukovaru nije primjer afirmativnog djelovanja po načelu obrnute diskriminacije, nego negativni obrnuti postupak, odnosno rušenje Vukovara kao simbola nacije. Kao što reče Zoran Šangut, dijelimo se prema našem odnosu prema Vukovaru. Tko se sve švercao glede tuge Vukovara? Možda je Franjo Tuđman zaista proživio nekakvo partijsko preobraćenje u kršćanstvo za početnike i idiote, ali nacionalna preobrazba “obrane i pada Vukovara” njega je zaobišla. Tuđman se tih dana nije bojao JNA nego branitelja Vukovara, kao što ih se danas boje Milanović i Josipović.

Jozo Pavković reče da su Vukovar i Herceg-Bosna pali za Hrvatsku. Koincidencija pada Vukovara i osnivanja Herceg-Bosne ukazuje na monstruozne dogovore iza političke i ratne scene. To vam je ona situacija kada pljačkaš banke aktivira eksploziv sinkrono zvonjavi najbliže crkve. Umjesto da se nekog drugog dana pojavi otvoreno, kao nekakav središnji svjetski događaj, Herceg-Bosna je formirana tiho, kukavno, u sjeni pada Vukovara, pa je tiho i kukavno otišla, u sjeni “mirne” reintegracije Vukovara. Danas je teško odrediti jeli Herceg-Bosna osnovana da umanji značaj pada Vukovara i tako spasi kult “genijalnog Vođe”, ili je tragedija Vukovara iskorištena za formiranje Herceg-Bosne. Znate, tko je tog 18. studenog 1991. bio toliko udaljen od nacionalne traume, vjerojatno nije niti bio jedan od nas. Uz sve to, Tuđman je priželjkivao što brži pad Vukovara zbog kampanje za međunarodno priznanje udbaške RH, prije nego što narod shvati da je uvučen u jedan zločinački pothvat.

Nesreća u zemlji trgova maršala Tita i Franje Tuđmana
Pad Vukovara “prenošen je uživo” i potresao je hrvatsku naciju, a značajniji pad Herceg-Bosne prošao je tiho, gurnut pod tepih, zajedno sa Hrvatima u BiH, zajedno sa Hrvatima iz BiH koji su branili SRH/RH. Tuđman je u konačnici raskopao Herceg-Bosnu s lakoćom koja je iznenadila i naše neprijatelje. Tuđman je puno toga u hrvatskim zemljama BiH zakuhao i na kraju se izmakao, odnosno izdao preostale Hrvate u BiH. Ne dajte se zavarati, kada se HDZ vrati na vlast, prezentirat će se kao stranka koja ne provodi revanšizam, pa će ostaviti na visokim pozicijama sve partijaše koje je koalicija Kukuriku instalirala u ovome mandatu.

Tuđman je na domaćem planu odabrao strategiju podjele vlasti sa Udbom, oslanjajući se i na promoviranje JNA kao glavnog narodnog neprijatelja, držeći Partiju u pričuvi. Propustio je katarzu Vukovara i katarzu Herceg-Bosne, pa je prirodno takvoj tvrdokornosti zadržao ime Tita za najljepši zagrebački trg, što je osramotilo zemlju. Tuđman je gradio nekakvu drugačiju samostalnu Hrvatsku od one koju su Hrvati sanjali tisuću godina, Hrvatsku kojoj je on sam osnivač i prvi simbol, a takva Hrvatska, odnosno ova nesretna tranzicijska SRH/RH, nema nikakvu vrijednost, pa se nužno raspada, pred našim očima i u našim dušama, u našem Vukovaru i u našoj obitelji.

Do kada će nas “naši” Srbi patiti?
Znate, Srbi u Hrvatskoj su “podijeljeni” da bi bili dobro raspoređeni. Svatko od njih ima svog suradnika u hrvatskim strukturama. Milorad Pupovac manipulira Zorana Milanovića, a Veljko Džakula drži na kratkoj uzici Ivu Josipovića. U današnjem Vukovaru vlada veća međunacionalna mržnja između Srba i ostalih građana Vukovara nego za agresije na Vukovar. U selima oko Vukovara sa srpskom većinom teško je pronaći jednog jedinog Hrvata. Kada ćemo konačno eksplicitno izraziti neke gole činjenice? Možemo li aplicirati načelo obrnute diskriminacije u slučaju Srba u Hrvatskoj, a napose glede onih u Vukovaru, među kojima su prepoznati i abolirani ratni zločinci? Zašto se bojimo priznati da se većina Srba u Hrvatskoj i izvan Hrvatske neće nikada pomiriti s bilo kojom i bilo kakvom hrvatskom državom. U obrani Vukovara sudjelovalo je 6 posto Srba, ali usprkos tome neki su negativni odnosi neizbježni – princip obrnute diskriminacije prisiljava nas da poštujemo srpsko svetosavlje, a ono nužno Srbima u Hrvatskoj nameće određenu misiju, koja je opasna i koja će izazvati nove “građanske” ratove. “Ne ćirilici u Vukovaru” zapravo je “ne” novoj okupaciji Vukovara.

Tuđman je propustio katarzu Vukovara, a većina Srba u Hrvatskoj priželjkivala je pad Vukovara iz posve drugih razloga. Obrana/pad Vukovara prožima Hrvate i Srbe s posve suprotnim učinkom. Kada osjećamo najdublju tugu, većina Srba likuje, i to je nezaobilazan konflikt ovako definirane Hrvatske, utemeljene na avnojskim granicama, avnojskim glupostima, škopljenju većine i divljanju manjina. Ako niste znali, hrvatski branitelji su diskriminirana manjina u RH, koja je toliko ponižena da se mora pozvati na načelo obrnute diskriminacije.

Tvrtko Dolić/Croative.net

Komentari