TwitterFacebookPinterestGoogle+

(FOTO) Umirovljeni časnik HV-a Boško Ramljak, ranjen dva puta, i danas svjedoči: “Vridilo je!“

Učenici osnovnih škola rame uz rame sa srednjoškolcima u stihovima i prozi!

IMG_0063

Bila je to večer prepuna emocija, snažnih riječi u stihu i prozi, sjajan uvod u ratnu priču g. Boška Ramljaka, umirovljenog časnika HV-a, junaka Domovinskog rata, kojoj nijedno srce odoljelo nije. Dvorana Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu ispunjena učenicima srednjih i osnovnih škola Splita, Jesenica, Omiša, Kučića i Makarske koji su došli bodriti svoje vršnjake, male pjesnike i pisce iz njihovih škola, pružala je nesvakidašnju sliku. Ponos i nada ispunili su dvoranu, naša srca, a poruka nikad snažnija – uspomena na junake koji su svoj život utkali u našu slobodu, trajat će u vremenu i prostoru. Nikada sigurniji da „Tjedan sjećanja na Vukovar i Škabrnju“ u našem gradu ima svoju budućnost. Uvjereni više nego ikada da uloženi trud nije bilo uzaludan jer plodovi su vidljivi i večeras. Publika je bila posebno dirnuta stihovima ispisanim rukopisom učenice čiji je otac poginuo u vihoru rata, a život u progonstvu bez oca ostavio joj gorak okus.

Ispratile mene ružne slike rata

Prošli su teški dani i duge noći

U razrušenom gradu ostao je tata.

Čekajući oca kada će nam doći.

Jurio on po snijegu i mraku

Ali on nam došao nije.

Dok se kiša metaka slijevala u zraku

Majka je rekla: “S neba sada otac se smije.“

Ostao je miris njegova kaputa,

Dok sjećanje na njega kroz misli mi luta

Kuda god pošla i gdje god bila

Otkad ga nema slomljena mi krila.

(Martina Čosić, Ekonomsko-birotehnička škola, Split)

Stihove je krasnoslovila učenica Sara Opuhač uz upaljenu svijeću koju je učenica Martina Buljubašić, čitajući uvod, držala u ruci. Plamen svijeće ugašen je s posljednim izgovorenim stihom pjesme, simbolizirajući preranu smrt dragog oca.

IMG_0056IMG_0061

Tišina je vladala u dvorani dok je junak i svjedok s prvih crta bojišnice Boško Ramljak, Sinjanin rodom, časnik HV-a, svjedočio svoja ratna iskustva: dva ranjavanja, smrt svojih suboraca i prijatelja, neprijateljsku neobuzdanu okrutnost koja nije priznavala pravila rata i prava ratnih zarobljenika. Njegova svjedočanstva, snažna i divovski hrabra, ispunila su naša srca ponosom i divljenjem. „Hvala Vam, poštovani časniče Hrvatske vojske, na Vašem sebedarju, hrabrosti i junaštvu, slobodi koju dugujemo Vama i brojnim junacima koji su svoje živote položili za nju u nemilosrdnom nametnutom nam ratu!“ Opet su učenički stihovi i proza bili moćniji od običnih riječi koje je naš ratni junak zaslužio čuti zajedno s preživjelim suborcima i onima koji već počivaju u vječnosti.

IMG_0025IMG_0026IMG_0031

Evo nekih vrlo emotivnih razmišljanja naših učenika – autora o ratnim godinama, kada rođeni nisu bili, o događajima u kojima nisu mogli sudjelovati:

Rat je jedna teška riječ

preko koje brojni ne mogu prijeć

Naši heroji su pali, krenuli u rat, a nisu znali

I dušu i tijelo domovini su dali.

(Laura Matić, SŠ fra Andrije Kačića Miošića, Makarska)

IMG_0034IMG_0042IMG_0043

Jer da se opet dogodi, doći ću jer za Hrvatsku se ne živi

Za Hrvatsku se gine.

Jer danas napokon mogu reći

Da, Hrvat sam i toga se ne stidim

Jer ja ništa nisam izgubio

A puno, puno toga sam dobio.

(Duje Samardžić, Obrtničko-tehnička škola, Split)

IMG_0048IMG_0050IMG_0069

Mnogi su krenuli u krvav boj ,

za Vukovar dali život svoj.

Braneći hrvatski voljeni grad,

postali heroji, onda i sad.

„Grobovi im nikad oprostit neće“

Jedan pjesnik davno reče,

a molitve ucviljenih duša

neka čovjek i dragi Bog sluša.

(Zdravko Jerončić, OŠ Mejaši, Split)

Stihove je krasnoslovio učenik Josip Kegalj.

IMG_0073IMG_0077IMG_0082

U miru i slobodi živimo sad,

i čuvam uspomenu na jedan grad.

Palit ću svijeće i kad budem star,

neka svijetle svijeće za naš Vukovar.

(Niko Knežević, OŠ Split 3)

IMG_0086IMG_0089

Bila je to večer pobjede svih koji su doprinjeli iskrenim i dubokim osjećajima naše mladosti, suosjećanju s patnjom, osudi zla i podršku nadi, vjeri, ljubavi, čovječnosti, svemu što simbolizira Vukovar, Škabrnju, stradanja i tugu rata. Naša mladost još u osnovnim i srednjoškolskim klupama napisala je i krasnoslovila svoje stihove i prozu iz pamćenja o vremenu kada se branila i obranila Domovina, a oni nisu bili rođeni. Zar to nije pobjeda dobro uloženog truda, plodovi naše obveze prema mladim generacijama? Hvala učenicima na sjajnim sastavcima i njihovom predstavljanu, večeras u Nadbiskupijskom sjemeništu. Našu zahvalnost upućujemo njihovim mentorima, profesorima i roditeljima na izraženoj podršci i lijepoj suradnji.

IMG_0005

Magita Vučetić/Hrvatska udruga Benedikt

Komentiraj