24. studenoga 1918. Stjepan Radić – zašto je izrekao povijesno upozorenje ‘Ne srljajte kao guske u maglu!’?

Na današnji je dan 1918. Stjepan Radić izrekao svoj najpoznatiji govor. Za razumijevanje tog govora nužno je poznavanje konteksta u kojem je nastao.

Što znači rečenica Stjepana Radića izrečena u tom govoru zaključenom riječima “Ne srljajte kao guske u maglu”?

Za razumijevanje tog govora nužno je poznavanje konteksta u kojem je nastao. Naime, u to su vrijeme talijanske čete nadirale u Dalmaciju i svakog dana zauzimale sve više hrvatskog teritorija. Hrvatska je, kao dio Austro-Ugarske Monarhije, bila netom pobijeđena u Prvom svjetskom ratu. Ujedinjavanjem s Kraljevinom Srbijom Hrvatska je imala priliku prijeći na stranu pobjednika i zaustaviti talijansko otimanje svog teritorija koje je bilo u tijeku.

Zbog tog su razloga mnogi hrvatski političari bili u žurbi da se provede ujedinjenje sa Srbijom. Stjepan Radić je također bio svjestan neizbježnosti unije sa Srbijom, no zahtijevao je da se prethodno dogovore uvjeti pod kojim će se ono obaviti.

Kobni korak za Hrvatsku – ulazak u zajednicu sa Srbijom

U Narodnom vijeću SHS sve više prevladavalo je stajalište kako ujedinjenje Države SHS sa Srbijom i Crnom Gorom treba izvršiti što prije i to na unitarističkoj osnovi, a bez ikakvih detalja o položaju pojedinih povijesnih zemalja koje bi stupile u zajedničku državu.

Radić je na sjednici Središnjeg odbora Narodnog vijeća od 23. studenoga 1918. godine podnio prijedlog da se zajednička država uredi kao savezna država u kojoj bi vrhovnu vlast imala tri regenta: srpski prijestolonasljednik, hrvatski ban i predsjednik slovenskog Narodnog sveta.

Sljedećega dana, 24. studenoga 1918. godine, na još jednoj sjednici Središnjega odbora Narodnog vijeća SHS drži govor i suprotstavlja se centralističko-hegemonističkom načinu ujedinjenja južnoslavenskih zemalja. Radić tada izriče proročansku opomenu:

“Upozoravam, da se ljuto varate, ako mislite, da se ovako samovoljno može prijeći preko tisuću i više godina hrvatske povijesti i hrvatske državnosti… Mi Hrvati za to nismo. Naš hrvatski seljak – a to je devet desetina hrvatskoga naroda – u ratu postao je potpun čovjek, a to znači, da ne će više nikome služiti, nikome robovati, ni tuđinu ni bratu, ni tuđoj ni svojoj državi, nego hoće da se u veliko ovo doba ta država uredi na slobodnom republikanskom i na pravednom čovječanskom (socijalnom) temelju”, rekao je Radić i nastavio:

“Gospodo! Još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu!“.

“Nemojte tako postupati da se bude moralo danas-sutra kazati, da ste i vi Slovenci i vi Srbi Vojvođani i Bosanci, i vi naši Hrvati Dalmatinci, a nadasve vi naši domaći hrvatski Srbi, da ste se svi skupili danas ovamo samo zato da izvršite jedno urotničko djelo protiv naroda, napose protiv Hrvatske i protiv Hrvata”.

“Najstrašnija je stvar, najveći je grijeh i najveća politička pogreška stavljati svoj rođeni narod pred gotove činjenice, to jest voditi politiku po svojoj gospodarskoj voljici bez naroda i proti narodu. Ako to ne vjerujete, dao vam Bog svima proživjeti toliko – to ne će biti dugo – da vidite, kako će hrvatski narod u svojoj republikanskoj i čovječanskoj svijesti vas otpuhnuti baš u času, kad ćete misliti, da se je narod smirio, a vi da ste ga dobro zajašili. Živjela republika! Živjela Hrvatska,”, završio je Radić svoj govor.

Kasniji tijek događaja potvrdio je crne slutnje Stjepana Radića, a on sam je ubijen u Beogradu. Zajednica u koju su Hrvati ušli sa Srbijom donijela je hrvatskom narodu najveću dekadenciju u dugoj povijesti, patnje i stotine tisuća žrtava u dvije Jugoslavije prožete ideologijama monarhističke i komunističke diktature.

Izvor: narod.hr

Odgovori

Skip to content