Josip Jović: Zadovoljština za ‘crvene brigade’

Oslobađanjem generala Ante Gotovine i Mladena Markača dio tzv. hrvatske javnosti nikako nije bio zadovoljan. Bio je konsterniran i razočaran. Mislim pri tome na malobrojne, ali ratoborne “crvene brigade” regrutirane iz pojedinih političkih stranaka, udruga i redakcija.

Sada im je osuđujuća presuda hercegovačkoj “šestorci” došla kao melem na ranu, kao zadovoljština, kao satisfakcija. I jedan i drugi proces vođeni su i navođeni istim tezama i konstrukcijama o udruženom zločinačkom pothvatu i etničkom čišćenju. Cilj je u
konačnici bio Franjo Tuđman i “njegova Hrvatska”. Konstrukcija o udruženom zločinačkom pothvatu odnosila se na samu ideju i ostvarenje ne samo Herceg-Bosne, nego i Hrvatske u cjelini.

Dok je devedeset posto naroda, upravo onoliko koliko ih je glasovalo za nezavisnost, mada bivši Josipovićev savjetnik tvrdi da je to bilo samo 11 posto, nakon presude Prliću i ostalima, te pogotovo nakon samoubojstva Slobodana Praljka, upravo očajno i ozlojeđeno, te “crvene brigade” likuju, trijumfiraju, dajući presudi dodatna opravdanja. Potvrđena je njihova teza o agresiji na susjednu državu i o vječno fašističkom karakteru države.

SDP, čiji su zastupnici preglasali svog predsjednika, zajedno s koalicijskim partnerom HDZ-a SDSS-om te Glasom, nisu se udostojili u Saboru odati počast, ako ništa drugo, mrtvom hrvatskom generalu koji je branio Sunju i koji, barem se to ne vidi iz presude, nije, kao ni ostali osuđenici, osobno počinio ili naredio bilo kakav zločin. Neki su se mediji, da bi opravdali nepravednu presudu, dali u istraživanje muslimanskih žrtava s groznim opisima, ali im nije palo na pamet podsjetiti na neki od brojnih zločina u kojima su Hrvati bili žrtve. Neki su pak podsjetili na sastanak Tuđman – Milošević o navodnoj podjeli Bosne i Hercegovine, iako nema ni jednog dokumenta i ni jednog svjedočenja koje bi potvrdilo takav navodni dogovor, kao što nema nikakve logike razgovarati o podjeli Bosne dok je pola Hrvatske okupirano, dok još živi plan ujedinjenja svih Srba u jednu državu s uvjerenjem da se to vojnom silom može ostvariti.

Da bi se lakše prežalilo Slobodana Praljka, plasirane su izjave suosjećanja Vojislava Šešelja Veselina Šljivančanina te jedna ćirilična osmrtnica iz banjolučkih novina. Da bi stvar bila zaokružena, posegnulo se čak i za Praljkovim ocem i njegovom poslijeratnom ulogom šefa OZNA-e.

Hrvatska je doista najzaslužnija što je BiH ostala koliko-toliko cjelovita država. Tuđmanova je ideja bila ideja konfederacije, a prihvaćao je sve međunarodne planove o unutarnjem uređenju države, za razliku od Miloševića Izetbegovića, koji su ih izigravali. Nije želio sukob s Muslimanima, o čemu govore brojni apeli tijekom tog sukoba da se on zaustavi. Počinjene su i određene greške, a najveća je što je raspuštena Hrvatska Republika Herceg-Bosna.

Izvor: Josip Jović/Slobodna Dalmacija

Odgovori

Skip to content