Ivan Miklenić: Tobožnje i stvarno zauzimanje za obitelj

Tiha većina u hrvatskom narodu sustavno je izložena preodgoju, štoviše pranju mozga, a kad se kakva skupina iz te tih većine organizira i javno se oglasi, odmah se proglašava da je na djelu »konzervativna revolucija«, a ponekad i »konzervativna rekonkvista«. Npr. prilog takvu sustavnu pranju mozga članak je objavljen u Magazinu Jutarnjega lista 6. siječnja pod naslovom »Tradicionalna obitelj na udaru klerikalnog tsunamija«.

Prva rečenica u članku počinje istinitom i svima prihvatljivom tvrdnjom: »Povijest 20. stoljeća naučila nas je da ideologije, revolucije i prevrati obično počinju eksproprijacijom rječnika«, a to polazište u tom članku čitatelja treba uvjeriti da sadržaj članka nema veze s ideologijom ili ikakvom revolucijom. Budući da je članak ipak izrazito ideološki i u službi sasvim određene revolucije – zapadne kulturne revolucije, očito je da početna istinita tvrdnja zapravo sluzi kao navlačenje čitatelja u proces pranja mozga. U članku se navodi: »Tako je i konzervativna rekonkvista u Hrvatskoj počela eksproprijacijom jedne riječi. A ta riječ je – obitelj.« Pojam »rekonkvista« znači ponovno osvajanje, a nastao je i izvorno označuje razdoblje u povijesti Pirenejskoga poluotoka od 8. do 15. stoljeća u kojem su Španjolci i Portugalci ponovno osvojili svoje zemlje koje su 711. bili zauzeli Arapi. Citirana rečenica dakle tvrdi da je konzervativno ponovno osvajanje u Hrvatskoj započelo otimanjem riječi obitelj, što uključuje da je netko drugi već ovladao i sebi prisvojio riječ »obitelj«, pa su se sada našli neki vjernici koji je ponovno otimaju za sebe.

Relativizacija obitelji

Pojam »obitelj« samo pod udarom zapadne kulturne revolucije (procesa koji je izvrsno opisan u knjizi Marguerite Peeters »Globalizacija zapadne kulturne revolucije«, koju je objavio Glas Koncila) doživljava neviđenu relativizaciju, obezvrjeđivanje i razaranje, a za sve druge u Hrvatskoj, koji nisu inficirani zapadnom kulturnom revolucijom, pojam »obitelj« nije mijenjao značenje i uvijek je značio zajednicu utemeljenu na braku jednoga muškarca i jedne žene, a kojoj pripadaju i članovi povezani bliskim krvnim srodstvom, i takva je zajednica temeljna stanica svakoga ljudskoga društva. Proglašavati sve one koji pojam »obitelj« tako shvaćaju konzervativnima znači smišljeno etiketiranje i vrijeđanje, koji nisu slučajni jer su u službi pranja mozga, tj. u službi nametanja prihvaćanja relativiziranoga i ideologiziranoga pojma obitelji.

Da bi se nekoga moglo proglasiti npr. konzervativnim, potrebno je najprije svoje stajalište proglasiti neupitnim, apsolutnim polazištem ocjenjivanja. Dakle kad se nekoga u Hrvatskoj proglašava konzervativnim, kao polazište nužno se uzima dogma koju zastupa ljevica i ideolozi zapadne kulturne revolucije umišljajući si da oni jedini posjeduju istinu te da polazeći od te njihove istine mogu etiketirati druge. Za tihu većinu u Hrvatskoj još uvijek postoji istina, jedna, stvarna, objektivna, apsolutna, a za sve inficirane ideologijama i zapadnom kulturnom revolucijom i istina je relativna, odnosno čak privid jer za njih je stvarno važna samo ideološka dogma, ma koliko ona bila u sukobu sa zdravim razumom i istinom samom.

Nažalost, poznato je da se obitelj, posebno na Zapadu, smatra prevladanom institucijom. Stabilnosti trajnoga projekta danas se pretpostavljaju prolazne veze. No ne opstaje kuća koja je izgrađena na pijesku krhkih i proizvoljnih odnosa. Potrebna je, naprotiv, stijena u koju se uglavljuju čvrsti temelji. A ta je stijena upravo vjerno i nerazrješivo zajedništvo ljubavi, koja spaja muškarca i ženu, zajedništvo koje posjeduje skromnu i jednostavnu ljepotu, svet i nedodirljiv značaj te prirodnu ulogu u društvenom poretku«, rekao je papa Franjo u govoru diplomatskomu zboru u ponedjeljak 8. siječnja te tako ponovio trajno poimanje obitelji ne samo u kršćanstvu, nego i u naravnoj zakonitosti.

Razaranje obitelji

Članak u Jutarnjem listu stavlja se tobože u zaštitu obitelji, štoviše u obranu od izmišljenoga »klerikalnoga tsunamija«, a zapravo promiče rasipanje obitelji, i pokušava utjecati na čitatelja da se i u Hrvatskoj dogodi ono što je rekao Papa, da se na Zapadu obitelj smatra prevladanom institucijom. Cilj zapadne kulturne revolucije upravo je rušenje, razaranje obitelji, atomizacija članova obitelji jer samo takvi, individualizirani, bez jakih uporišta i dubokih povezanosti prikladni su za sve oblike manipulacije i pranja mozga. Društvo u kojem bi prevladavali takvi pojedinci, iskorijenjeni iz svojih obitelji, osuđeno je na izumiranje, a to je jedan od glavnih ciljeva zapadne kulturne revolucije.

U spomenutom članku u Jutarnjem listu, uz stvarno nebuloznu i bez ikakvoga pokrića u stvarnosti izrečenu tvrdnju: »Crkva se ozbiljno upregla u val rehabilitacije ustaštva i nijekanje fašističkih zločina«, također se navodi: »Katolička se Crkva pretvorila u zagovornika jedne reducirane, isključive i ratoborne ideološke agende koju i danas borbeno zagovara kad na tapet dođu rasprave o školstvu, zdravstvu ili rodnoj ravnopravnosti.« Članak, koji je u biti ideološko štivo, za ideologiju okrivljuje Crkvu koju čine ne samo biskupi i svećenici, nego baš svi vjernici katolici koji žive u Hrvatskoj i koji žive realne životne borbe u koje spada i obrana dostojanstva ljudske osobe, braka, obitelji i naroda. Cilj je tako sastavljene Crkve opstanak i prosperitet i pojedinaca, obitelji i naroda u svom kulturnom, nacionalnom i vjerskom identitetu te u punoj slobodi, a cilj je članka ocrnjivanje i Crkve i njezinih nastojanja jer implicitno promiče zapadnu kulturnu revoluciju. Tobože braneći obitelj, shvaćenu u novom ideološkom konceptu, članak želi odvratiti Crkvu od zastupanja evanđeoskih vrjednota koje su ujedno univerzalne naravne vrjednote usađene u srce svakoga čovjeka bez obzira na (ne)vjersku pripadnost.

Izvor: Ivan Miklenić/Glas Koncila

Odgovori

Skip to content