Dokumenti iz Vukovarske bolnice o ranjenicima kasnije ubijenim na Ovčari još se kriju u Beogradu – kada će ih Srbija vratiti?

Pitanje srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću je li Srbija spremna ustupiti Hrvatskoj dokumente iz Vukovarske bolnice i logora u Srbiji, a u kojima je, prema mišljenju Hrvata, ključ sudbine mnogih nestalih – koje je uputila novinarka Nove TV Ivana Petrović ostalo je bez konkretnog odgovara.

Kasnije je Aleksandar Vučić, u kratkom usputnom dobacivanju rekao djelatnicima Nove TV da mu je njihova novinarka postavila pametno pitanje te poručio kako će morati pogledati njihov Dnevnik, zanimajući se također kolika je gledanost ove televizijske kuće u Hrvatskoj. Sve su zabilježile njihove kamere.

Gdje se danas nalaze dokumenti o bolesnicima i ranjenicima iz Vukovarske bolnice ubijenim na Ovčari u najvećem masakru tijekom Domovinskog rata?

Kada je 18. studenog 1991. agresorska vojska nakon tromjesečnog otpora branitelja okupirala Vukovar, prije deportacije ranjenika i pacijenata iz bolnice na Ovčaru, vrh JNA zaplijenio je medicinsku dokumentaciju koju je osoblje bolnice, unatoč djelovanju u potpuno neljudskim uvjetima pod opsadom- uredno vodilo.

Doktorica Vesna Bosanac svjedoči kako je svaki od pacijenata imao svoju dokumentaciju kojoj se, nakon što je JNA, pod vodstvom majora Šljivančanina ušla u bolnicu te ju odnijela, gubi svaki trag.

Dokumentarni film autorice Višnje Starešine „Zaustavljeni glas“ koji razotkiva detalje o ovim događajima, pokazuje kako je zločin na Ovčari bio unaprijed pripremljen plan u vrhovima Kontraobvještajne službe (KOS-a) JNA. Na temelju oduzete dokumentacije, tvrde očevici u filmu, unaprijed je pripremljen popis osoba koje su odrđene za egzekuciju na Ovčari.

Prema mišljenju francuskih novinara koji su se u trenutku pada grada nalazili u Vukovaru, a odande se preko Srbije vraćali u Francusku, dokumenti koje je JNA tada zaplijenila, odneseni su u Beograd, donosi film.

Ivana Petrović: Hrvatska je trebala tražiti te dokumente još za vrijeme haških procesa za Vukovar i Ovčaru

U svojoj analizi za Novu TV povodom Vučićevog Hrvatskoj Ivana Petrović je, govoreći o dokumentima Vukovarske bolnice te onim o logorima u Srbiji, istaknula:

„To je za nas pitanje svih pitanja. U dokumentaciji koju je nakon pada Vukovara odnijela KOS-ova agentura je ključ i sudbina nestalih te ključ koji do kraja može definirati prirodu rata koju Srbija stalno osporava. Isto je i s dokumentacijom o zarobljenima i mučenima u logorima kao i zapovjednoj strukturi po kojoj su logori stvarani. Nisam dobila konkretan odgovor na to pitanje.

Hrvatska je trebala za vrijeme haških procesa za Ovčaru i Vukovar tražiti te dokumente. Uz veliki pritisak raspisala je tjeralicu za Aleksandrom Vasiljevićem, tadašnjim šefom KOS-a zbog njegove neprijeporno utvrđene uloge na pokolju na Ovčari. Ta dokumentacija, jednako kao i logori su za nas ključ svega. Sumnjam da će Srbija tako nešto dati Hrvatskoj jer ta dokumentacija može biti „smoking gun“, novi dokaz koja bi mogao izazvati reviziju presude u predmetu Hrvatske protiv Srbije za genocid, a rok ističe negdje 2020. godine.

Tek nakon toga se može politikom malih koraka početi razgovarati o tome. Ta presuda je ovakva kakva je i za Hrvatsku je jako dobra jer definira plan velike Srbije kojeg su oni pokušali ostvariti na ustavnopravnom teritoriju RH genocidnim radnjama. Ta presuda spominje i nestale i ratnu odštetu te dokazuje efektivnu kontrolu. Problem je što naše vlasti tu presudu nisu ozbiljno razmotrile, čini mi se da je nisu ni pročitali, a kamoli dali na stručnu ekspertizu koja je nužna.“

Prisjetimo se, postupak pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu temeljem tužbe Hrvatske protiv Srbije za genocid započeo je u srpnju 1999. Hrvatska je Međunarodnom sudu u Haagu 2001. predala kronologiju ratnih događaja, videotranskripte govora mržnje, listu zarobljenih i nestalih osoba te činjenice o napadima JNA i srpskih paravojnih skupina. Istodobno Srbija je, tada još kao SR Jugoslavija, pokušavala osporiti nadležnost suda u ovom postupku.

Sud se nadležnim proglasio 2008. godine i time odbacio prigovore Srbije. Dvije godine nakon toga Srbija je odgovorila protutužbom u kojoj tereti Hrvatsku za genocid nad srpskim stanovništvom u operaciji Oluja i poslije nje.

Konačnom presudom iz 2015., za čiju reviziju, kako podsjeća Ivana Petrović, rok istječe negdje 2020., Međunarodni sud presudio je kako nije bilo genocida nad Hrvatima. Istovremeno je odbačena i srbijanska tužba protiv Hrvatske, donio je 2015. HRT.

Izvor: narod.hr/dnevnik.hr/hrt

Odgovori

Skip to content