TwitterFacebookPinterestGoogle+

17. veljače 1914. Marijan Herman – neslomljivi Varaždinac proveo 22 godine u Titovim tamnicama

Otac fra Marijan Herman proveo je kao nevin čovjek i svećenik ukupno 22 godine na robijama po kazamatima u Jugoslaviji. Fra Herman rođen je na današnji dan 1914. godine u Varaždinu. Time je svećenik s najdužim zatvorskim stažom u Titovoj Jugoslaviji.

Prije robije bio je osuđen na smrtnu kaznu, a nakon pročitane presude ponosni Varaždinac je mirno rekao da samo želi znati da li će ga prvo strijeljati, pa onda objesiti ili obrnuto. Bila su to teška vremena u kojoj su samo najhrabriji plivali uzvodno, a jedan od njih je bio neslomljivi fra Marijan Herman.

Zahvaljujući rezultatima istraživanja hrvatskog povjesničara dr. sc. Anđelka Mijatovića, publiciranim u Zborniku radova sa Znanstvenog skupa održanog u Hrvatskom Čuntiću, doznajemo da u red hrvatskih mučenika nesumnjivo pripada Varaždinac, o. Honorije (Častimir) Herman.

Naime, čuntićki župnik i gvardijan fra Marijan Herman, bio je pravi, hrvatski Mandela, svećenik s najdužim zatvorskim stažom u bivšoj Jugoslaviji, s više od 7.000 dana provedenih na robiji, piše evarazdin.hr

Marijan Herman je rođen 17. veljače 1914. u Varaždinu gdje se školuje i stupa u franjevački red. Za svećenika je bio zaređen 1. kolovoza 1937. godine. U franjevačkom samostanu u Čuntiću je od 1939., a za vrijeme rata o. Honorije preuzima službu vojnoga svećenika, te navodno, jedno vrijeme službuje kao dušobrižnik vojnih postrojbi NDH u Kosinju.

Zbog toga ga 1945. godine partizani u Zagrebu prvo osuđuju na devet godina robije u Staroj Gradiški. No, nakon izdržane kazne od šest godina robije, on 1952. tek privremeno izlazi na „slobodu“, jer nakon dvije godine dolazi do ponovnog suđenja.

Da se udovolji „pravdi“, bio je osuđen na smrt, prvo vješanjem, a onda je kazna promijenjena u smrt strijeljanjem! Nakon pročitane presude ponosni Varaždinac rekao je onima, koji su ga osudili, da bi želio znati da li će ga najprije strijeljati, pa tek onda objesiti ili pak obratno.

Na to je jedan dio nahuškane publike u sudnici počeo vikati „Bravo, pope“! A onda je on sam uzviknuo: „Pišam vam se na takav sud”! Na presudu se ipak žalio, te je pomilovan najprije na doživotni zatvor, a zatim na 20 godina robije. Ponovno je robijao u Staroj Gradiški u vrlo teškim uvjetima, u isto vrijeme kad i njegov kolega, varaždinski svećenik Mihovil Kanoti.

Na “slobodu” je pušten po drugi puta 1969., dakle nakon punih 16 godina robije. Odrobijao je stoički ukupno 22 godine u zatvorima Jugoslavije, i to potpuno nevin, kao pravi hrvatski Mandela. Otac Herman umro je u Velikom tjednu 1990. godine i pokopan je u Landau u Njemačkoj.

U Austriju bježi 1971., k svojem nekadašnjem susjedu i prijatelju iz domovine vlč. Vilimu Cecelji. Inače, tijekom izdržavanja kazne, Marijan je bio mučen i gotovo oslijepio na jedno oko.

Izvor: narod.hr/evarazdin.hr; Foto: HDLSKL

Komentiraj