TwitterFacebookPinterestGoogle+

Luka Mišetić: ‘Haški sud nije naveo dokaze da je hrvatski vrh namjeravao zločine protiv Muslimana’

  • Written by:

Ugledni odvjetnik Luka Mišetić, najpoznatiji po uspješnoj obrani generala Gotovine na Međunarodnom kaznenom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (MKSJ), u razgovoru za Narod.hr komentirao je presudu MKSJ-a hrvatskoj Šestorici kao i cjelokupno djelovanje toga Suda.

Odvjetnik Mišetić američki je Hrvat rođen u Chicagu. Diplomirao je političke znanosti na Northwestern Universityu, a potom završio poslijediplomski studij prava na Sveučilištu Notre Dame u Indiani, gdje je bio dobitinik rektorove nagrade za izvrsnost. Specijalizirao je kazneno i civilno pravo.

Nakon oslobođenja generala Gotovine, navodi Večernji list, Mišetić je istaknuo svoj ponos što je bio njegov branitelj i što je na taj način mogao dati svoj “skromni doprinos” nastavku borbe za obranu Hrvatske.

Pomno prati događanja vezana i uz ostale procese na Haškom sudu, a svoje komentare redovito objavljuje putem svojih mrežnih stranica i Twiter-profila.

Narod.hr: Presuda MKSJ-a, takozvanog Haškog suda, hrvatskoj šestorici, osim za sudbine optuženika, a posljedično, i za položaj Hrvata u BiH, posebno je značajna i zbog doticanja teme o ulozi Hrvatske u ratu u BiH. Vi ste nakon presude, u analizi objavljenoj na svojem blogu istaknuli kako u presudi nije donesen nikakav izričit zaključak da su tadašnji predsjednik dr. Franjo Tuđman, ministar obrane Gojko Šušak i načelnik Glavnog stožera oružanih snaga RH Janko Bobetko bili dio takozvanog „udruženog zločinačkog poduhvata“ te stoga nema govora o njihovoj odgovornosti za zločine u BiH. Zašto je, usprkos tome, u mnogim javnim izjavama, i dalje tako česta optužba o negativnoj ulozi Hrvatske u ratu u BiH?

Odvjetnik Luka Mišetić: Dozvolite mi da pojasnim. Raspravno vijeće ih je u svojoj presudi doista imenovalo članovima udruženog zločinačkog pothvata. Međutim, kao što sam objasnio u svom blogu, Raspravno vijeće nije donijelo niti jedan od onih potrebnih zaključaka – niti se pozvalo na bilo kakve konkretne dokaze – kojima bi moglo opravdati takvu tvrdnju. Žalbeno vijeće je, nažalost, odlučilo da neće ulaziti u preispitivanje tvrdnji Raspravnog vijeća vezano za predsjednika Tuđmana, ministra Šuška i generala Bobetka zato što je, navodno, njihova uloga u tom navodnom UZP-u irelevantna za utvrđivanje krivnje ili nevinosti šestorice optuženika. Time je stvorena pogrešna percepcija da je MKSJ utvrdio postojanje plana osmišljenog od strane predsjednika Tuđmana za počinjenje etničkog čišćenja bosanskih muslimana. Međutim, MKSJ nije naveo nikakve dokaze da je takav plan postojao.

Narod.hr: Koji je Vaš komentar na cjelokupnu presudu hrvatskoj šestorici?

Odvjetnik Luka Mišetić: MKSJ nije naveo nikakve dokaze u potporu tvrdnje da je hrvatski vrh namjeravao počiniti zločine protiv bosanskih muslimana ili dopustiti da se vrše zločini protiv bosanskih ,uslimana. Prema tome, po mom mišljenju, nema nikakvih dokaza da je postojao navodni udruženi zločinački pothvat kako ga opisuje Tužiteljstvo. Optužbe da je hrvatsko vodstvo namjeravalo počiniti etničko čišćenje bosanskih muslimana po meni su oduvijek bile oprečne drugim tvrdnjama o Tuđmanovoj navodnoj želji da podijeli Bosnu. Na primjer, Stipe Mesić tvrdi da su predsjednik Tuđman i Milošević u Karađorđevu dogovorili podjelu Bosne. Paddy Ashdown tvrdi da je predsjednik Tuđman na papirnatoj salveti nacrtao kako bi se Bosna trebala podijeliti na dva dijela između Hrvatske i Srbije. Moje je stajalište da, ako su Tuđman i Milošević namjeravali podijeliti Bosnu na dva dijela – dakle ne tri – to mora značiti da predsjednik Tuđman nije namjeravao „očistiti“ bosanske muslimane već da je namjeravao da oni ostanu u tom (navodnom) hrvatskom dijelu Bosne koja se (navodno) trebala podijeliti na dva dijela. Ako je Bosna i Hercegovina trebala biti podijeljena na dva dijela, kamo su bosanski muslimani trebali otići? Ta teorija Tužiteljstva nikad mi nije bila jasna.

Narod.hr: Ističe se kako je osporavanje presude moguće u slučaju pronalaska novog dokaza koji nije bio poznat za vrijeme suđenja. Nakon presude, u izjavama državnih dužnosnika najavljeno je razmatranje rušenja presude. Vidite li Vi mogućnost osporavanja ove presude? Koji bi to novi dokaz mogao biti?

Odvjetnik Luka Mišetić: Uvijek je moguće da se pronađu neki novi dokazi. Međutim, to je vrlo rijetko, a završilo je uspješno samo jednom u povijesti ovog Suda. Teško mi je nagađati kakav bi to dokaz mogao biti.

Narod.hr: Vi ste, i u slučaju suđenja generalu Gotovini, isticali nedovoljnu brigu hrvatske državne vlasti za hrvatske interese tijekom suđenja u Haagu, uspoređujući to s odnosom Bosne i Hercegovine, koja se, primjerice, u slučaju Srebrenice, iznimno angažirala. Koliko je neangažiranost hrvatske državne vlasti, ili pak, angažiranje suprotno hrvatskim interesima, utjecalo na pojedine presude?

Odvjetnik Luka Mišetić: Ne bih rekao da hrvatske vlasti nisu brinule o hrvatskim interesima u predmetima pred MKSJ-om. Ono što sam želio reći jest da hrvatske vlasti nikad nisu formirale Urede za vezu pri Uredu tužitelja MKSJ-a s ciljem pružanja dokaza i informacija Uredu tužitelja. Vlasti u Sarajevu to su učinile, a imali su i časnika za vezu u Haagu i tim u Sarajevu zadužen za prikupljanje dokaza koji bi se mogli dostaviti Uredu tužitelja. Na taj su način, po mom mišljenju, vlasti u Sarajevu bitno utjecale na to tko će biti optužen s hrvatske i srpske strane dok su istovremeno minimalizirali optužene s bošnjačke strane. Nažalost, koliko je meni poznato, hrvatske vlasti nikad nisu imale takvu komunikaciju s Uredom tužitelja te je stoga i mogućnost Republike Hrvatske da utječe na to tko će biti optužen za zločine protiv Hrvata bio minimalan pri čemu Hrvatska također nije bila u mogućnosti predstavljati dokaze prije podizanja optužnica koji su mogli utjecati na prirodu optužbi protiv optuženika s hrvatske strane.

Narod.hr: Koliko bi sada, u eventualnom procesu osporavanja presude Šestorici, mogla značiti pomoć države?

Odvjetnik Luka Mišetić: Uvjeren sam da će država pružiti svaku pomoć koja se od nje zatraži. Biti će na petorici osuđenih i njihovim odvjetnicima da vide kakva im pomoć treba. U slučaju da zatraže konkretne dokaze koji bi mogli biti relevantni za zahtjev za preispitivanje osuđujućih presuda, ne vidim razloga zašto Vlada ne bi pokušala pronaći takve dokaze i dostaviti ih Rezidualnom mehanizmu.

Narod.hr: Presuda Šestorici jedna je od posljednjih prije zatvaranja Haškog suda. Koja je Vaša ocjena njegovog djelovanja? Je li Haški sud ispunio svoju zadaću?

Odvjetnik Luka Mišetić: Nasljeđe Haškog suda je komplicirano. S jedne strane možemo biti zadovoljni time što je Sud utvrdio postojanje srpskog udruženog zločinačkog pothvata u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Kosovu. Velika većina osuđenih su osobe srpske nacionalnosti. Prema tome, nema nikakvih dvojbi o odgovornosti Srba u svim ratovima na području bivše Jugoslavije i moje je uvjerenje da cijela Europska unija (pa tako i Hrvatska) mora inzistirati na tome da Srbija prihvati odgovornost Srba u tim ratovima – uključujući i za genocid u Srebrenici – prije nego što joj se dozvoli članstvo u Europskoj uniji.

S druge strane, rad Suda bio je također i problematičan. Recimo, Tužiteljstvo je u svom radu često bilo politički motivirano. Carla Del Ponte, na primjer, je podizala optužnice protiv osoba ne-srpske nacionalnosti kako bi ispunila kvotu i kako bi se pobrinula da Srbija ne može optužiti Sud za pristranost na štetu Srba. Rezultat toga bio je da je deset osoba ne-srpske nacionalnosti protiv kojih je Del Ponte podigla optužnicu na kraju bilo oslobođeno svih optužbi, što je za nju katastrofalno nasljeđe. Nažalost, ta ideja da mora postojati „ravnoteža“ u presudama Suda kako bi se izbjegle optužbe o protu-srpskoj pristranosti i da bi se izbjegle tvrdnje da Sud nije pružio pravdu žrtvama utjecala je na rad Suda i, po mom mišljenju, dovela je do toga da je Sud izricao presude koje nisu imale logično utemeljenje u pravu ili dokazima.

Ranije sam već opisao jedan takav primjer. Raspravno vijeće je u predmetu Prlić zaključilo da su predsjednik Tuđman, ministar Šušak i general Bobetko bili članovi udruženog zločinačkog pothvata s ciljem etničkog čišćenja bosanskih muslimana iako samo Raspravno vijeće nije moglo navesti nikakve dokaze u potporu takvog svog zaključka. Žalbeno vijeće je, zatim, odbilo preispitati taj zaključak zato što je to navodno bilo irelevantno za žalbu šestorice optuženika. Na taj način, Sud je dopustio da javnost povjeruje da je utvrđeno kako je predsjednik Tuđman bio član udruženog zločinačkog pothvata, iako to nije istina. Bojim se da je Sud želio da u javnosti nastane takva pogrešna percepcija upravo zato da bi se moglo reći da je rad Suda bio „uravnotežen“, a ne protu-srpski, i da je pružio pravdu žrtvama bosansko-muslimanske nacionalnosti. Po mom mišljenju, jako je žalosno što je Sud tako postupio u ovom pogledu.

Izvor: narod.hr/vecernji.hr

Komentari