Biskup Rogić: Valja se odreći onoga što nam fali, a ne viška
Vrijeme je korizme. Dobar povod za razgovor sa šibenskim biskupom Tomislavom Rogićem. Samo povod, jer razloga i tema je više.
Zakoračili smo u doba korizme. Za kojom biste kršćanskom porukom radije posegnuli – za rečenicom “obrati se, čovječe, vjeruj u evanđelje” ili “spomeni se da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti”?
– Bilo bi dobro imati obje na pameti. Nekako je klasičnija, starijem obredu primjerenija ova potonja. Naglasak je tu na svijesti o prolaznosti ljudskog života i konačnom cilju vječnog zajedništva s Bogom u nebu. A da bi se ta poruka konkretizirala, zadnjih pedesetak godina u reformi liturgije dodao se i zaziv kod pepeljenja: “Obrati se i vjeruj evanđelju”. Dakle, možemo koristiti jedan i drugi.
Minulih dana su mnogi od nas stavljali, pa skinuli maske. Čini se da bismo trebali češće, ne samo u korizmenim danima skidati maske!?
– U pokladnim danima se stavljaju, a u korizmi skidaju maske! Spoj je to poganskih običaja koji su ostali nazočni u nekim krajevima Hrvatske, poput Halubjanskih zvončara, kao najpoznatijih. No, taj se trend proširio na sve krajeve Hrvatske. Ajmo to jednostavno reći: malo smo ludovali, zabavljali se, a sada se ponovno treba osvijestiti, obratiti Bogu… Uzde života čvršće uzeti u svoje ruke.
Poniznost i kajanje
Je li korizma idealna prilika da se odreknemo kleveta i laži?
– Svakako se u korizmi govori o raznoraznim odricanjima, ali Božja riječ nas prije svega želi potaknuti, pogurati, osvijestiti da se ostavimo grijeha, svakog zla, onog što remeti naš odnos s bližnjim, s Bogom. To je temeljni poziv korizme. U korizmi se, inače, valja odreći nečeg što ćemo osjetit da nam fali. Ne davati samo od svog viška. Da bismo na taj način vježbali volju koja će nas voditi putovima evanđelja.
Čega ćete se vi kao šibenski biskup, naš duhovni pastir odreći posebice u korizmi?
– E, to nije za novine! (uz blagi, ali glasni smiješak). Nije riječ o nekakvoj tajni, već upravo o onom, što sam na Pepelnici u katedrali na misi govorio. A to je evanđelje mise Čiste srijede. Isus je govorio da ono što činimo, činimo iz ljubavi prema Bogu, a ne iz obzira prema ljudima. To činimo u skrovitosti, a Bog koji to vidi u skrovitosti uzvratit će ti. Predložio sam geslo korizme, što su učinili i mnogi drugi biskupi (isti redak psalma), “Čisto srce stvori mi Bože, i duh postojan obnovi u meni”. Cilj je da očistimo svoja srca da bi taj izvor naših misli, riječi i djela bio doista u trajnom dobrom duhu koji nam Bog u svojoj milosti daje.
Možemo li kazati da je korizma za nas kršćane izrazito vrijeme poniznosti i kajanja?
– Obraćenja, a niti obraćenja Bogu nema bez pogleda u svoju nutrinu, bez sagledavanja vlastitih slabosti i biranja u čemu se želim popraviti. Bez želje za promjenom, uviđanjem svojih pogrešaka, mana, nedostataka, nedosljednosti, nema “prave” poniznosti i kajanja. To praktički znači poniziti se pred Bogom. Moramo jedni drugima reći i oprosti, a sebi: mogu biti bolji i želim biti bolji.
Prije tri godine smo na valovima Radio Šibenika ugostili don Stipu Perkova, umirovljenog svećenika. Kad sam ga pitao čega se odrekao u korizmi, odgovorio je kratko i neobično “Gledanja TV dnevnika!”. Vi se ne odričete toga?
– Zanimljiv odgovor. Ne odričem se više nego obično. Televizija je tu da ne budemo samo u svojim brigama i obvezama, da uvidimo kako se život odvija i mimo toga, da netko drugi nosi druge poteškoće. Osim odricanja u korizmi, bilo bi poželjno da svatko od nas izabere barem jednu stvar u kojoj želi napredovati. To bi bio pozitivan dio korizme koji nas vodi prema Uskrsu.
Vučić i Nikodim
S obzirom na to da se niste odrekli gledanja TV dnevnika, vjerojatno ste svjedočili susretu srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića i zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića. Je li televizijska slika različita od informacija koje kolaju crkvenim krugovima?
– Ja nemam informacija osim onog što sam vidio. Susret je bio iznenadan, nije dio ranije pripremanog plana. Držim da je svaki razgovor dobar.
Ovih dana se spominjalo i kontroverznog srbijanskog ministra obrane Aleksandra Vulina, koji je svojom izjavom i ponašanjem u Šibeniku malo pokvario ustoličenje episkopa dalmatinskog Nikodima. Više pozornosti moglo se, primjerice, dati izjavi splitskog-makarskog nadbiskupa Marina Barišića koji je kazao “kako je ustoličen njegov brat”…
– Ne možemo pobjeći od ekumenizma, ni da čitamo isto evanđelje i vjerujemo u Isusa Krista. Da imamo, osim dvije riječi, istovjetnu ispovijest vjere. Opterećeni smo i našim povijesnim kontekstom, ratom, ranama koje nisu zacijelile, ali u Kristu smo braća i moramo razgovarati. Što budemo bliži Kristu, bit ćemo bliži jedni drugima.
Imam informaciju da ste se nedavno susreli s vladikom Nikodimom.
– Jesam, u katedrali, gdje je on došao pokazati šibensku prvostolnicu svom gostu, vladiki iz Niša. Dogovorili smo se da se opet negdje susretnemo i čujemo.
Katolička crkva u Hrvatskoj u dobrim je odnosima sa svim pravoslavnim crkvama svijeta, osim srpskom. To govori da nije riječ o sukobu katoličanstva i pravoslavlja, već razlici u politici dviju država!?
– Ne bih ulazio u političke napetosti, gledam to kroz stradanja koje su narodi doživjeli, kako se tko nosi sa svojim ranama. Mi zahvaljujemo braniteljima, uvijek se s nečim borimo. Moramo biti zahvalni za ono što smo prevladali, za snagu koja nas je dosad vodila. Neka prevladane nevolje postaju izvor snage za nove poteškoće.
Vaš dolazak u Šibenik najavili su kao dolazak “dobrog i blagog biskupa”. Posebice oni Šibenčani, koji su vas upoznali, dok ste bili župnik u Lici…
– Životni puti su me kao dijete ribarske obitelji odveli u Liku, Gospić, Ogulin, Udbinu. Dolazak u Šibenik je nova, velika odgovornost. Vjerujte mi, još se uhodavam. Nije isto voditi župu i svetište ili biskupiju najstarijeg hrvatskog grada. Biskupija ove godine, vjerojatno znate, slavi 720 godina. Ono što me nekako hrabri su mijene i nedaće kroz koje je šibenski narod prošao. Zato se nadam da ću nastaviti istim putem. Da neću toliko zabrljati – završio je biskup Rogić.
