TwitterFacebookPinterestGoogle+

Molitva – Nedjelja, 25. veljače

  • Written by:

Božja prisutnost

Gospodine, tu si i uvijek čekaš na mene.
Neka nikada ne budem prezaposlen da ne bih mogao
naći vremena i biti s tobom.

Sloboda

Mnogi u ovomu trenutku trpe strahote rata.
Prigibam glavu u znak zahvalnosti za vlastitu slobodu
i molim za sve zatvorene i zarobljene.

Svjesnost

Gospodine, dao si mi noć za odmor i san.
Neka u mojim budnim trenucima nikada ne zaboravim tvoju dobrotu.
Pouči me da tvoj blagoslov dijelim s drugima.

Riječ Gospodnja

Mk 9,2-10
Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima.

I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. A Petar prihvati i reče Isusu: “Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.” Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!”

I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama. Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo “od mrtvih ustati”.

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:

Petar kliče od radosti i u čudu: ”Učitelju, dobro nam je ovdje biti!” Ovako to izgleda kad iskusimo Božju prisutnost – u čudu i radosti stvorenje slavi Stvoriteljevu prisutnost. Često se samo kližemo po površini zemlje ali ne slušamo njene otkucaje nutrine. Promatramo dubine svemira, a ne čujemo pjev zvijezda.
Kad sam zadnji put svim srcem pjevao Gospodinu ili pljeskao rukama ili mu klicao od radosti?

Razgovor

Započinjem razgovor s Isusom o tekstu sv. Pisma kojeg sam upravo pročitao.
Što me je najviše potaklo na razmišljanje?
Možda kroz taj redak teksta na površinu moje svijesti
polako iz sjećanja proizlaze riječi prijatelja, ili neka priča koju sam nedavno čuo.
Ako je tako, osvjetljava li priča ono što mi tekst sv. Pisma pokušava reći?

Zaključak

Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Komentari