TwitterFacebookPinterestGoogle+

Ivan Miklenić: Svaki zločinački režim i simpatije za njega moraju doživjeti kraj

  • Written by:

Objava dokumenta »Temeljna polazišta i preporuke / o posebnom normativnom uređenju simbola, znakovlja i drugih obilježja totalitarnih režima i pokreta«, kako je naslovljen prvenstveni plod rada Vijeća za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima, te vrlo brojne reakcije na taj dokument i tri izdvojena mišljenja razotkrili su sada, gotovo 30 godina nakon silaska s vlasti, koliko su živi i žilavi ostatci komunizma u Hrvatskoj.

Zapanjujuće je kako je snažna volja da se i dalje brani ideologija i poredak koji su hrvatskomu narodu nanijeli najveću štetu u povijesti, a uzrok su što i danas Hrvatska ne može stati na svoje noge niti punom snagom izgrađivati stvarni boljitak, bolju sadašnjicu i sutrašnjicu, piše Ivan Miklenić za Glas koncila.

Ne ulazeći ovdje u rad ni u plod toga Vijeća, ne može se ne primijetiti da je primijenjen dobro poznat obrazac ponašanja kad odgovorni ne žele meritorno riješiti određeni problem pa osnivaju komisiju ili povjerenstvo… Ne može se ignorirati ni činjenica samoga naziva takve komisije nazvane »Vijeće za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima« kojim su totalitarni ustaški i komunistički režim predstavljeni tek kao »nedemokratski«, a riječ je o režimima koji nisu tek onemogućavali političke protivnike, nego su prolijevali potoke ljudske krvi i masovno gazili temeljna ljudska prava.

Takvim nazivanjem te komisije Vlada je ne samo ignorirala povijesne činjenice, koje su duboko urezane u sjećanje hrvatskomu narodu, nego i službene deklaracije i Europskoga parlamenta i Hrvatskoga sabora koje su nedvosmisleno osudile i komunizam.

Neviđena pomutnja

Ozračje, stvoreno različitim reakcijama nakon predstavljanja rada Vijeća, u hrvatskoj je javnosti proizvelo neviđenu pomutnju te je nastala upravo čudovišna slika aktualne hrvatske stvarnosti. Ta slika prikazuje hrvatsko društvo kao podijeljeno na ustaše i simpatizere ustaštva, odnosno zagovornike gesla »Za dom spremni« s jedne strane te na komuniste i komunističke simpatizere s druge strane. Ta slika također briše svu povijest hrvatskoga naroda od svibnja 1945. do danas te prikazuje kao da je sada travanj 1945. kad su na političkoj i ratnoj sceni stvarno bili sučeljeni ustaše i komunisti, ali ne kao manjinske grupacije, kako je stvarno bilo u povijesti, nego kao podijeljen cjelokupan narod.

Zastrašujuće je to falsificiranje činjenica i manipuliranje istinom i prošlošću. Većinski hrvatski narod nikada se u svojoj povijesti nije stvarno ni u većim, a još manje u cjelini opredijelio za ta dva ideološka i totalitarna sustava.

Za vrijeme ustaškoga režima najveća politička stranka Hrvatska seljačka stranka odbila je sudjelovati u ustaškom režimu, a velika većina pripadnika hrvatskoga naroda, ne samo da nisu bili ustaše niti su ih simpatizirali, nego su žudili slobodu, demokraciju i mir, poistovjećujući se neformalno sa stvarno demokratskim protivnicima nacizma i fašizma.

Ta većina hrvatskoga naroda, kad su komunisti preuzeli vlast, nije ni mogla sve da je htjela postati ustaška ili proustaška, premda su tisuće i tisuće nevinih, upravo iz redova onih koji se nisu željeli svrstati ni uz ustaše ni uz komuniste, bili za to lažno optuženi i likvidirani. Ni potomci te antitotalitarne i prodemokratske većine, dakle svi oni rođeni poslije 1945. godine, nisu mogli, sve da su htjeli, a nisu ni htjeli, postati ustaše, niti oni mogu išta imati zajedničko s ustaštvom koje su ionako komunisti zatirali do trećega koljena. Velika je uvrjeda svima rođenima poslije 1945. svako imputiranje ustaštva, a to se trajno čini ne samo iz redova srbijanskih političara i propagandista, nego i iz redova hrvatskih odnosno jugoslavenskih komunista.

Već u komunizmu, koji se drastično, doslovno ognjem i mačem obračunao sa svakim mirisom ustaštva i veoma napuhao postojeće ustaške zločine, za potrebe politike i ideologije fabricirani su ustaše i simpatizeri ustaša, da bi se moglo propagandistički u kosti utjerivati revolucionarni duh. U današnjoj Hrvatskoj ne postoji stvarno nijedna ustaška grupa ili grupica, no i danas se u Hrvatskoj agenti bivših jugoslavenskih tajnih služba povremeno kite lažnim ustaštvom da bi u interesu onih, koji ih za to plaćaju, i dalje mogli pripadnike hrvatskoga naroda optuživati za tobožnje ustaštvo ili fašizam.

Koče Hrvatsku na svim područjima

Kad su komunisti najkrvavijim terorom preuzeli i učvrstili svoju vlast (a za te zločine nikada nitko u Hrvatskoj nije pozvan na odgovornost), bili su tek manjina, a većina hrvatskoga naroda, premda je bila de facto depolitizirana jer komunizam nije dopuštao nikakvu političku artikulaciju osim svoje, pretvorena je u građane drugoga reda koje se moglo, kad god se to komu od dovoljno moćnih prohtjelo, proglasiti neprijateljem. Brojni karijeristi brzo su se makar formalno priklonili komunističkom režimu da bi stekli za sebe i svoje različite povlastice, a većina koju se obmanjivalo da je tobože na vlasti (ta vlast se nazivala »narodnom«) bila je degradirana na drugorazredne članove društva.

Velika većina današnjih hrvatskih građana nikako se ne može svrstati ni u simpatizere ustaštva ni u simpatizere komunizma. Većinu u današnjem hrvatskom društvu doista ne zanimaju više ni ustaše ni komunisti, premda joj potonji i danas prikriveno uvelike kroje sudbinu. Naime, umreženi pripadnici bivših tajnih obavještajnih služba, »drugovi« i njihova »zlatna djeca«, najčešće navukavši kaput ili masku liberalizma i globalizma, a katkad i tobožnjega hrvatstva, svim sredstvima i danas štite svoje grupne interese, koče Hrvatsku na svim područjima društvenoga života i često smišljeno manipuliraju baš svime u Hrvatskoj, pa i onemogućavanjem jasne osude komunizma, njegovih protagonista i simbola.

No povijesni je slijed neumitan i svaki zločinački režim i simpatije za njega moraju doživjeti kraj. I doživjet će ga.

Izvor: narod.hr/Glas koncila

Komentari

1 comment

  1. Anđeo

    Kasno ste reagovali,to se moralo učiniti devedesetih i lustrirati sve zločinačke pore komunističkog i partizanskog društva, koje je upravljalo zločinačkom državom jugoslavijom preko zločinačke UDBA, KOS-a i JNA,a ne dozvoliti da ponovo partizani, UDBA i KOS stvaraju novi poredak,pa sada plačemo što nas drže u mini “jugoslsviji” i neizvjesnosti.Zar ste mislili da će drugovi titini sami sebe lustrirati?Da kako, to se može još učiniti,ali da Njemačka lustraciju vodi.I Crkvu propuvati triba,kako vodeći kler, tako i vjernike. Sve opasane “zmiskim” ogrtačom javno izopćiti vana iz Crkve ,a ne da su sjedili i sjede i dalje u titinim i svim drugim organizacijama, koje su okrenute protivu Boga,Crkve i čovjeka,i da komunjara, udbaš, partizan,itd.zato, jer je na vlasti ima prednost pred vjernikom u Crkvi, ma zvao se onTito,Tuđman, Račan Mesić Jusipović Sanader, Jaca, Kolinda Plenković itd.oni imadu svoje “pape” Marx,Tita i Staljina.”Ustaše” to jest zarobljenike, civile i djecu, njih su poklali partizani bez suda, suđenja i zakona i počinili genocid nad zarobljenicima poslije rata.I Jesenovac se otkopati mora da vidimo tko je tamo ubijen,jer se ne može vjerovati partizanskoj bolesti koja se zove laž. Nisu znakovlja počinila zločine, nego zločinci, njima se triba suditi, živim i mrtvim. ne budimo Antoni Tuni, nego na sliku i priliku našega gospodina BOGA! Mi svi puštamo vjetrove, zato nam nije vjerovati, otvorimo arhivu i oslobodimo našu djecu komunističke laži, i ostavimo im ISTINU I SVIJETLOST