Odgovornost u doba robota
Robotika je proteklih godina postala goruća tema. Vrijednost tržišta za umjetnu inteligenciju iznosi otprilike 664 milijuna USD, a prema očekivanjima taj bi se udio mogao povećati na 38,8 milijardi u 2025.
Europski parlament 2017. godine donio je Izvješće o pravilima građanskog prava o robotici dok Europska komisija nastavlja pratiti zbivanja u području umjetne inteligencije, i to ne samo s tehničkog nego osobito s etičkog, sigurnosnog i društvenog stajališta.
U Europskom parlamentu u Bruxellesu u utorak, 20. ožujka održana je konferencija „Odgovornost u doba robota“ u okviru 8. tjedna za život kojom je predsjedao slovački zastupnik Miroslav Mikolášik (EPP). Konferencija, u organizaciji radne skupine Europske pučke stranke za pitanja bioetike i ljudskog dostojanstva čija je članica i hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir te Europske mreže ideja (EIN), okupila je brojne zastupnike širokog spektra stručnosti koji su svojim intervencijama doprinijeli raspravi slijedeći misao vodilju o nezamjenjivim etičkim i bioetičkim vrijednostima.
Na konferenciji su govorili profesor Enrique Burguete s Katoličkog sveučilišta u Valenciji, zatim poduzetnica i asistentica na Harvardskoj poslovnoj školi Laetitia Pouliquen koja se osvrnula na feminizam i robotiku te docentica na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu i suradnica Znanstvenog centra izvrsnosti za integrativnu bioetiku Ivana Greguric. Ona je govorila o budućnosti robota i kibernetičkog organizma.
Hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir u uvodnom je dijelu konferencije rekla kako će „val inovacija u robotici utjecati na način na koji pristupamo i tumačimo pravne pojmove, sigurnost ljudi, privatnost, integritet, dostojanstvo, intimnost, autonomiju i vlasništvo nad podacima“. Ona smatra kako bi zakon i etika trebali ići ruku pod ruku pri izradi zakonskih rješenja i regulatornih instrumenata. „Zato bi naš glavni cilj trebao biti zaštita života i ljudskog dostojanstva“, kazala je Petir. Također je naglasila važnost bioetičkih promišljanja, ali i stručnjaka na ovom području kao ključnih u razvoju, jer prednosti koje roboti donose ne bi smjele prevladati važnost ljudskog dostojanstva.
Ivana Greguric s Hrvatskih studija drži „nužnim založiti se za moralnu i zakonsku kontrolu znanstveno-tehničkih manipulacija na čovjeku kako bi se sačuvala neraspoloživost ljudskog bića“. Ključnu ulogu Europske unije Greguric vidi u: „postavljanju etičke i pravne odgovornosti za poboljšanje ljudskih bića, uspostavljanju etičkih načela koja treba poštovati pri razvoju, programiranju i upotrebi kibernetičkih usadaka te uključivanju načela u europske propise u cilju utjecanja na tehnološku revoluciju da služi čovječanstvu“.
Profesor Enrique Burguete istaknuo je da napredak često puta znači, kada je tehnologija u pitanju, nazadovanje jer se čovjek stavlja u službu „umjetnog“. Profesor je također napomenuo kako ne smijemo zaboraviti da je upravo dostojanstvo ono što nas čini različitima od proizvoda te kako se zakoni znanosti i prirode moraju poštivati jer inače, posljedice onoga što zovemo razvojem, mogu biti vrlo štetne za čitavo društvo.
Laetitia Pouliquen je temi pristupila s jednog drugačijeg stajališta prikazujući utjecaj koji roboti i nagli razvoj tehnologije imaju na žene. Ona je primijetila da u isto vrijeme, iako europsko društvo promovira ravnopravnost žena i jednaku vrijednost žena i muškaraca u društvu, roboti koji se proizvode najčešće imaju ženske karakteristike koje se često nazivaju i „stereotipnima“, kao što je „savršena ljepota“ fizičkog izgleda robota, ljupkost, šarm itd. Žensko se tijelo često relativizira te objektivizira kroz industriju i cilj s kojim se proizvodi kao što je novi oblik plaćenih seksualnih usluga dok države taj oblik poduzetništva žele ozakoniti i oporezivati kako bi bio uključen u državni BDP.
S konferencije je poručeno kako je potrebno odgovorno promicanje razvoja umjetne inteligencije koja treba biti isključivo u korist čovječanstva. Samo poštujući etička načela te dostojanstvo čovjeka i slušajući glas građana te javnu raspravu u pogledu umjetne inteligencije te u nju uključiti sve relevantne dionike: tvorce politika, industriju, socijalne partnere, potrošače, nevladine organizacije, obrazovne i zdravstvene institucije, stručnjake i znanstvenike iz raznih struka (kao što su umjetna inteligencija, sigurnost, etika, ekonomija, znanost o radu, pravo, bihevioralna znanost, psihologija, filozofija) možemo očekivati društveno pozitivne posljedice robotike.
Izvor: hu-benedikt.hr
