TwitterFacebookPinterestGoogle+

Sveti Izidor Seviljski

  • Written by:

Današnji sveti zaštitnik je Izidor Seviljski (San Isidoro de Sevilla, Isidorus Hispalensis), nadbiskup Seville i crkveni naučitelj. Rodio se oko 560. u Cartageni (Murcia, jugoistočna Španjolska) kao sin pobožnih i uglednih roditelja. Svetima su kasnije proglašeni i njegova braća Leander i Fulgencije te sestra Florentina.

Ostao je rano bez roditelja pa je brigu oko njegova odgoja preuzeo stariji brat Leander, nadbiskup Seville. Isidoro se već kao dječak zagrijao za knjigu i znanstveni rad, a školovao se u sevillskoj katedralnoj školi. Izuzetno je cijenio redovnike i napisao djelo “Monaško pravilo”, u kojem ističe da se redovnički život mora sastojati od odricanja, strogog siromaštva, postojanosti u dobru, molitve i rada. Posebnu pozornost pridavao je proučavanju Svetog pisma. Sudjelovao je u obraćenju na katolicizam arijanske vizigotske kraljevske obitelji. Svestrani znanstvenik i govornik, naslijedio je oko godine 600. brata Leandra kao nadbiskup glavnog andaluzijskog grada Seville. Njegova teološka škola u Sevilli postala je najuglednija znanstvena crkvena ustanova u Španjolskoj. Sudjelovao je na crkvenim saborima u Sevilli (619) i Toledu (633) i zauzimao se za otvaranje katedralnih škola te uz latinski, učenje grčkog i hebrejskog jezika.

U svojim teološko-filozofskim koncepcijama oslanjao se na svetog Augustina i Grgura Velikog. Njegovo djelo “Podrijetlo riječi ili etimologije”, u 20 knjiga, enciklopedija je svega tadašnjeg znanja (gramatika, retorika, aritmetika, glazba, astronomija, medicina, pravo, povijest, teologija, zoologija, poljoprivreda, ratne vještine itd.). Gramatičko djelo “Razlike” sadrži pedagoško-filološke i etičko-religijske elemente, djelo “Povijest Gota, Vandala i Sveva” daje dragocjene podatke za povijest ranoga srednjeg vijeka, a djelo “O slavnim ljudima” predstavlja povijest kršćanske književnosti. Isidorovi mnogobrojni teološki i znanstveni spisi bili su glavni izvor znanja i obrazovanja u srednjem vijeku. Posljednji od zapadnih latinskih crkvenih otaca, baštinu klasike i ranog kršćanstva predao je srednjem vijeku. Dobrotvor i prijatelj siromaha, preminuo je u Sevilli na današnji dan, 4. travnja 636. Svetim ga je proglasio 1598. papa Klement VIII, a crkvenim naučiteljem 1722. papa Inocent XIII. Svoje mjesto našao je i u Danteovom “Raju” (X. 130). Zaštitnik je školske djece, studenata, Interneta, računala, korisnika računala, računalnih tehničara, informatičara, topografa, filozofije i književnosti te mnogih naselja, župa i crkava širom svijeta.

Izvor: zupajastrebarsko.hr

Komentari