Jedva koji sat nakon što je u svom karakteristično trijumfalističkom stilu objavio da glede Istanbulske konvencije ima podršku Crkve i da je Vlada “interpretativnom izjavom otklonila u cijelosti sve zabrinutosti i strahove” te ključnog zaključka gdje je rekao “mislim da ste to mogli čuti i u jučerašnjoj izjavi nadbiskupa zadarskog i predsjednika HBK mons. Puljića”, oglasio se čelnik HBK brutalnim demantijem kako nikakvog zaokreta nema i da ratifikaciju Istanbulske smatra štetnom i neprihvatljivom! Kakav obrat! Jer, htjelo se reći: nije istina, niste otklonili zabrinutosti i strahove! Premijerov ton i preciznost pojmova kako su interpretativnom izjavom, ni manje ni više nego “u cijelosti” uklonjene i to “sve zabrinutosti” sugerira da samo šaka manijaka, luđaka bez pismene potvrde da su ludi i ultrakrajnje desnice misli drugačije o Istanbulskoj! Izjava u kojoj se kategorički tvrdi da su “u cijelosti” uklonjene, ali baš “sve zabrinutosti”, osim toga ne želi vidjeti da je 50 tisuća ljudi zabrinutih u Zagrebu izašlo na ulice.

Taj stari neokomunistički običaj da se istini ne gleda u oči primjenjuje se i na nizu drugih pitanja. Pogledajmo do kuda ide to sljepilo. Unatoč dakle prejasne nove izjave iz Ureda nadbiskupa Puljića da “nadbiskup smatra kako bi ratifikacija Konvencije u sadašnjem trenutku mogla izazvati veliku štetu narodu i državi”, bivši jugoslavenski i hrvatski veleposlanik u Vatikanu Ivica Maštruko tvrdi: “U novom priopćenju ne ide se sa zahtjevom da se glasa protiv ratifikacije”. Ako nadbiskup tvrdi da bi ratifikacija Konvencije izazvala veliku štetu narodu i državi, zar nadbiskup sugerira da se počini šteta “narodu i državi”? Jer, ako se ratificira dokument on eksplicitno tvrdi da će se time počiniti “šteta narodu i državi”! Dokle ide ta manijakalna uvjerenost, ta totalitaristička mrena koja sugerira da ste vi i samo vi i što god napravili opet vi – u pravu? Unatoč činjenicama koje stoje ispred vas! Ali, tako je i u svemu drugome.

Kako se minus pretvorio u plus – nismo li taj film gledali pola stoljeća?

Primjerice, kako je ove godine Uskrs pao ranije, s obzirom da prošle godine u ovo vrijeme nije bilo puno turista, a ove godine ih ima u ovo vrijeme više nego lani, ali manje nego za prošlogodišnje uskrsne blagdane, svatko realan će zaključiti da ove godine imamo realan pad dolaska gostiju za Uskrs. Jer, o Uskrsu se radi, a ne radi se o ožujku! Vlada uzima apsolutne brojke, pa zaključujući da je prošle godine u ovo vrijeme bilo manje turista te da već bilježimo rast od 30 posto! Da, 30 posto od “ničega” u prošlogodišnjem ožujku! Ali bilježimo pad u odnosu na prošlogodišnje uskrsne blagdane što je uvertira u slabiju ukupnu sezonu od lanjske. I umjesto da zvono zvoni na uzbunu, da se na ovu statistiku gleda istinoljubivo, Vlada “izražava zadovoljstvo novim podacima u turizmu i rastu dolazaka domaćih gostiju”. Da, ima ih više ove godine jer prošle godine u ovo vrijeme ovdje jedva da je bilo turista! Ove godine ih ima više samo zbog Uskrsa početkom ožujka, ali ako usporedite prošlogodišnje i ovogodišnje uskrsne blagdane vidite minus, a ne plus! Ali, premijer ne želi čuti za minuse, za poraze, za pogreške! On očito misli da, ako ih on ne priznaje, da tih poraza i minusa niti nema! Nismo li taj film gledali pola stoljeća?

Permanentno mu se pokazuje da je ministar zdravstva evidentno nesposoban za ovu funkciju, ali i ovdje se premijer pravi da istinu ne vidi. Sada mu se u Puli dogodilo da liječnici za travanj više ne primaju pacijente na preglede jer je bolnica pred kolapsom. Nedostaje joj šest liječnika već mjesecima i oni već mjesecima traže intervenciju Zagreba koja se ne događa! Ne želi se čuti ta istina.

Pojava koja nadilazi sve druge teme

Kao što se ne želi čuti istina o egzodusu Hrvata o čemu sam naumio pisati ovaj tekst, ali mi je uvod pojeo hladan tuš čelnika HBK! Htio sam pisati o najvećoj i najtragičnijoj pojavi koja nadilazi sve druge teme!

Naime, igrom slučaja u zadnjih desetak dana sam se zatekao u tri različita dijela Hrvatske no svugdje sam vidio istoznačnu razočaranost, potpunu depresiju i temeljitu bezizlaznost. Nikoga nisam čuo da ih zanima niti Istanbulska, niti odnosi s Rusijom niti priča o Agrokoru. Ali, sve sam ih u glas čuo kako govore o egzodusu. Govore s bijesom, govore s tugom, govore s jedva prikrivenom mržnjom spram centralne vlasti koja mirno gleda fatalni odlazak Hrvata koji je nenadoknadiv. U riječ, niti jedna od tema koja puni medijske naslovnice osim sramotne scene iz Slavonskog Broda ne zaokupljaju pažnju najšire javnosti. Kod nje, kod te, nazovimo je, obične Hrvatske postoji samo jedna top tema: tko je u zadnja 24 sata otišao. Dakle, toliko odlazaka, toliko funkcionalnih nedostataka koje ti odlasci stvaraju, toliko depresije i malodušnosti koje ti odlasci bude i uz sve to nevjerojatna, gotovo nadrealna nezainteresiranost vlasti za tu povijesnu tragediju, otvaraju pitanje jesmo li više normalni? Naime, taj se egzodus iz ministrovih zatamnjenih Audija 6 ne vidi, no taj se egzuds osjeti već u zagrebačkim tramvajima u kojima se dopodne voze gotovo isključivo umirovljenici, ali ne zato jer drugi rade, nego zato jer malo pomalo ti umirovljenici postaju dominantni dio naše populacije. Razumiju li ljudi koje vode ovu zemlju što to znači? Razumiju li da će biti sastavni dio kletve kad se bude davala konačna ocjena ove Vlade u ovom vremenu?

Kletva od koje će trnuti zubi budućim generacijama

U Slavoniji su mi pokazivali kompletna sela i zaseoke koji više ne postoje! Nikoga u njima nema! U Dalmaciji su mi pojasnili da za ovu sezonu još nismo spremni jer više nema dovoljno ljudi koji bi htjeli mijenjati posteljinu i čistiti apartmane. Na Kvarneru su mi pokazali zgradu u kojoj farbanje zgrade obavljaju radnici iz Italije, jer slovenski investitor nije uspio pronaći hrvatske radnike za taj posao, pa ih je doveo iz Trsta! Pitam kako je to moguće, pa mi objašnjavaju da je Slovenac kupio plac na kojem gradi dvije zgrade, nije uspio pronaći radnu snagu, kako ima još dva gradilišta uz granicu s Italijom, uzeo je Talijane iz Trsta za farbanje i krečenje hrvatskih apartmana. U Starigradu na Hvaru još je prošle godine jedan Talijan otvorio trgovinu biciklima i najam bicikala! U samoj luci! Dakle, nismo kadri sami niti bicike iznajmljivati! Gdje je kraj tom ludilu?

I nikoga da shvati, da ako se odmah nešto ne poduzme, pred nama je kraj: nadanja, očekivanja, planiranja, vjerovanja…

Gdje smo pogriješili? Teško je reći, puni odgovor traži pravu studiju, ako pak preskočimo kriminal u pretvorbi i privatizacijii tražimo brzi odgovor, govorimo li dakle o gospodarstvu bojim se da smo pogriješili odmah na početku, kod Škegre, onda kad nam je PDV narastao na 25 posto, a da u isto vrijeme nismo osigurali zakonsku naplatu potraživanja što je prva točka abecede kapitalističke privrede. Ne postoji domaća privreda koja može izdržati PDV od 25 posto uz činjenicu da taj PDV morate odmah platiti državi, ali da ne postoji garancija da će vama druga strana platiti vaš rad. Nema države u Uniji gdje je tako nešto moguće i nema države koja ima uspješnu privredu uz ovu perverziju.

Naime, bez osiguranja naplate potraživanja vi ste kao država pucali u glavu gospodarskoj budućnosti ove zemlje. Ima li izlaza? Naravno, ali s posve novim ljudima, s novim prioritetima, s novim moralom! Sretnem neki dan Šterca na Gornjem gradu i ne pitajući ga kamo i od kuda ide, pretpostavljajući naime, od kuda i kamo ide, pitam ga posve jednoznačno: jesu li shvatili? Razumiju li? Hoće li biti nekog pomaka? Odmahnuo je rukom, spustio pogled i taj njegov nemoćni pogled pun nekog prijezira i bijesa, miksan sad već i s nervoznom depresijom, zapravo je sve odgovorio. A, znate, sve se pogreške nekako i mogu ispraviti, ali odlazak ljudi, a ljudi odlaze da se ne vrate, jer odlaze cijele obitelji, to je neispravljiv zločin, kletva od koje će trnuti zubi budućim generacijama.

Izvor: Tihomir Dujmović/direktno.hr