TwitterFacebookPinterestGoogle+

Prof. dr. sc. Kajo Bućan: Ide li sadašnjost u jednom pravcu, a prošlost (sjećanje) u drugom?

  • Written by:

Prije 565 godina, točnije 2. travnja 1453. počela je je jedna od značajnijih vojnih opsada u povijesti ratovanja, koja se naziva pad Carigrada ili osvajanje Istanbula.

Opsada je vojna operacija u kojoj protivničke snage opkole grad ili građevinu presijecajući tako redovitu opskrbu i iscrpljujući branitelje s ciljem da ih se prisili na predaju. Opsada podrazumijeva opkoljavanje cilja i obmanu ili izdaju kako bi se zaobišla obrana (preneseno iz Wikipedija).

Ovih dana, preslagujući knjige, u rukama mi se našao i roman „Na Drini ćuprija“ pisca Ive Andrića, koji sam davno kupio za školsku lektiru. U romanu se spominje “danak u krvi”, odnosno turska navada da uzimaju mušku djecu, odvajaju ih potpuno od roditelja te ih potom odgajaju da bi postali elitni vojnici, janjičari. Neki povjesničari kažu da nije sve bilo tako crno – neki su roditelji u tom činu vidjeli priliku da se sinu osigura budućnost, a kuća oslobodi gladnih usta. Janjičari su bili disciplinirani, odlučni i neupitno lojalni vrhovnom zapovjedniku.

Tijekom vremena izborili su se za utjecajne društvene pozicije i prožimali su cijelu strukturu ondašnje vlasti. Kako im je slabila vojna vještina, tako je rasla njihova politička moć sve do 19.lipnja 1826., kada su opkoljeni, poraženi i nestali s vojne i političke scene. Bio je to tužan kraj elitne vojske, koja je s vremenom postala nepoželjna!

Vjerovati u ono što radiš, to živjeti i biti svjestan svoje prolaznosti i da sve što je čovjek napravio u materijalnom smislu ima rok trajanja ili otisnuti žig na omotu „upotrebljivo do…“, dovelo me u poziciju vjernika, kojemu vjerovati ne znači samo vjerovati u skup ideja kao takvih, nego zauzeti osoban stav prema onom što je Božji nauk, službeni nauk Crkve, vjera i tradicija i odgovornost spram hrvatskog Ustava!

„Živi svoj život tako da strah od smrti nikad ne uđe u tvoje srce. Ne opterećuj nikoga zbog njegove vjere, poštuj tuđa mišljenja i traži da oni poštuju tvoje. Voli svoj život, usavršavaj ga i uljepšavaj sve oko sebe. Nastoj živjeti dugo i u službi svog naroda.“ (cit. poglavica Tecumseh, Shatvnee)

Crpimo snagu iz izvora – ostanimo i opstanimo ono što smo bili u momentu odabira i izbora (na časne državne dužnosti), svjesni prolaznosti uloge i položaja koji se trenutno obnaša i na zahtjev o ratifikaciji tzv. Istanbulske konvencije odgovorimo – NE, jer se ljudska bića rađaju s biološkim spolom, a uvjeravanja o „rađanju u krivom tijelu“ predstavljaju zlostavljanje djece! Ne dopustimo zamjenu vlastite uloge – od odlučnih i izabranih do nepoželjnih! Ne dajmo se obmanuti; obranimo svoj narod i sebe!

Prof.dr.sc. Kajo Bućan

Komentari