TwitterFacebookPinterestGoogle+

Davor Dijanović: Pravosudno iživljavanje predviđeno je za hrvatske branitelje, a srpski se zločinci amnestiraju

  • Written by:

Za tri tjedna istječe mandat Glavnome državnom odvjetniku Dinku Cvitanu i ravnateljici USKOK-a Tamari Laptoš.

U uređenim državama, u kojima sintagma „vladavina prava“ nije tek puka ispraznica (a kod nekih političara zasigurno već i predmet izrugivanja) građani se odveć ne zamaraju takvim temama, jer je funkcioniranje državnog odvjetništva (jednako kao i sudstva) pitanje formi i procedura.

Poznati njemački pravnik Rudolf von Ihering rekao je da je „forma zakleti neprijatelj proizvoljnosti i blizanac slobode“. Tamo gdje se forme ne poštuju i gdje se „ne treba držati zakona kao pijan plota“, u takvim sredinama cvjetaju kriminal, korupcija i nepotizam, a država de facto funkcionira kao mafijaški kartel.

Na žalost, Hrvatska nije daleko od pretvaranja u takav kartel i zato je pitanje funkcioniranja pravosuđa (u najširem smislu riječi) jedno od fundamentalnih pitanja koja se tiču hrvatske budućnosti.

Slučaj Kajkić kao ogledni primjerak samostalnosti i neovisnosti Državnog odvjetništva

O tome koliko su pravosudne institucije u Republici Hrvatskoj stvarno samostalne i neovisne pred nekoliko je mjeseci ponajbolje pokazao primjer čelnika policijskog sindikata Nikole Kajkića.

Kajkić je bio glavni istražitelj za predmet Ovčara i – što mu je očito bio neoprostivi grijeh – imao je namjeru zaista istražiti taj predmet. Zbog nerada je nekoliko puta prozvao Dinka Cvitana. Rezultat svega je Kajkićeva smjena iz tog predmeta, i to, prema njegovu svjedočenju, na direktnu Cvitanovu intervenciju.

Kajkić je, navodno, pripremao uhićenje nekoliko istaknutih SDSS-ovaca, pa se spekulira da je Cvitan za smjenu dobio instrukcije od čelnika SDSS-a, poznatoga etnobiznismena Milorada Pupovca Suznog. DORH-u na čelu s Cvitanom očito nije u interesu da se procesuiraju zločinci s Ovčare, ali ni počinitelji drugih srpskih zločina. Pravosudno iživljavanje predviđeno je za hrvatske branitelje, a srpski se zločinci amnestiraju.

U razgovoru za posljednji broj „Hrvatskog tjednika“ Kajkić ističe kako postoje vrlo ozbiljne indicije o korupciji u DORH-u i o upletenosti stranih agentura, o čemu će vrlo skoro i progovoriti. DORHs Cvitanom na čelu prema Kajkiću predstavlja „smrt pravne države“.

Tzv. borba protiv korupcije i pretvaranje u mafijašku državu

„Smrt pravne države“ posljednjih smo godina mogli vidjeti i na nizu drugih primjera. Tzv. borba protiv korupcije u pravilu se vodila prema načelu političkog kriterija (selektivna primjena zakona) i predstavljala je tek sredstvo obračuna između političkih stranaka ili klanova unutar iste stranke.

Tempiranjem izvida, uhićenja ili pak optužnica pred izbore ne jednom htjelo se utjecati na rezultate izbora. Fragrantno kršenje načela kaznenog postupka, formi i procedura, postalo je uobičajeni modus operandi hrvatske pravosudne močvare.

Pred osam godina donesen je Zakon o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem. Koliko je do sada „velikih riba“ pravomoćno osuđeno te im na temelju ovog zakona oduzeta protupravno stečena imovinska korist?

Nije li faktičko ozračje nekažnjivosti za korupciju i organizirani kriminal, samo ako si dio klana s dobrim vezama na vlasti ili pri vlasti, očiti dokaz kako se pretvaramo u mafijašku državu? Kakva se poruka šalje mladima time što očiti kriminalci šeću ulicama, a „samostalno“ i „neovisno“ pravosuđe im očito ne želi ili ne može ništa? Mladi su poruku prepoznali i svakog dana pune autobuse za Njemačku ili zrakoplove za nešto udaljenije zemlje.

Nije nikakvo čudo što nas strane investicije zaobilaze u širokom luku

Nesankcioniranjem korupcije i kriminala šalje se jasna poruka i stranim investitorima. Pravna sigurnost, kao stanje lišeno neizvjesnosti o sadržaju i primjeni pravnih normi koje čine pravni poredak ili njegov segment, ključna je pretpostavka za funkcioniranje gospodarstva i zaštitu prava pravnih subjekata.

U državu u kojoj se ne sankcionira očiti kriminal, nitko lud ne želi investirati, jer nije siguran hoće li u slučaju potrebe moći sudskim putem zaštititi svoja prava i interese. S obzirom na stanje u hrvatskom pravosuđu, možemo li se čuditi tome što strane investicije, koje ne donese samo novac, nego i transfer znanja i iskustava, u širokom luku zaobilaze Hrvatsku?

Tko je to ikada u Hrvatsku mogao nešto više investirati, a da nije morao prethodno „podmazati“ nekoga lokalnog šerifa, u pravilu primitivca kojemu je vrhunac života čoporativno krkanje janjetine? Bez pravne sigurnosti jednostavno nema poslovne i investicijske klime, koja će generirati ekonomski rast.

Problem državnog odvjetništva nisu Bajić ili Cvitan, kao što niti problem sudstva nije ovaj ili onaj sudac. Problem je sustav koji u Hrvatskoj generira pojave selektivne primjene zakona i stvaranja ozračja nekažnjivosti za određene pojedince s dobrim vezama u svim granama državne vlasti.

Nefunkcioniranje pravosuđa predstavlja uzrok svih uzroka zašto nam je stanje u državi takvo kakvo jest. Riječ je o malignom tumoru čije političke metastaze prijete potpunim kolapsom mirovinskog, zdravstvenog i sigurnosnog sustava, ali i općenito hrvatske ekonomije. I zato je reforma pravosuđa kapitalna strukturna reforma za hrvatsko gospodarstvo.

Kako ćemo znati da je reforma pravosuđa stvarno pokrenuta? Po tome što ćemo vidjeti da se hrvatski zatvori pune ne samo političarima, nego i državnim odvjetnicima i sucima koji su se ogriješili o hrvatske zakone! Upravo je zločinačka sprega politike i pravosuđa Hrvatsku pretvorila u zemlju koja je školski primjer kronizma s tendencijom pretvaranja u državu mafijaškog tipa.

Onda kad će velike političke i pravosudne ribe upoznati čari Remetinca i kad će se pokradeni novac početi vraćati u proračun, onda ćemo znati da se u Hrvatskoj nešto stvarno mijenja. Sve do tada slušat ćemo političke bajke za malu djecu i gledati surovu realnost Hrvatske, koja nam nestaje pred očima…

Izvor: Davor Dijanović/direktno.hr

Komentari