TwitterFacebookPinterestGoogle+

Ivan Ugrin: Dim Sotonin u hramu Božjem

Blaženi papa Pavao VI., koji će biti proglašen svetim 14. listopada ove godine, početkom sedamdesetih je opisujući dramatično stanje u Crkvi nakon Drugog Vatikanskog koncila (održanog od 1962. do 1965. godine) imao hrabrosti izgovoriti: “Dim Sotonin je kroz neku pukotinu ušao u hram Božji.”(!)

“Riječi blaženog Pavla VI. koje je izgovorio davne 1972. godine u povodu svetkovine apostolskih prvaka Petra i Pavla, bile su upozorenje svim dobronamjernim katolicima i njihovim pastirima, a posebno onima koji krivo tumače dokumente Drugog vatikanskog koncila. Mnogima se, nažalost, nije svidjela takva konstatacija i zbog toga su papu ismijavanjem i omalovažavanjem kritizirali i napadali”, napisao je svojedobno don Tomislav Topčić u svojoj kolumni Mens sana na portalu Misija.

Čitajući proteklih mjesec dana u Slobodnoj Dalmaciji o sablazni koju je desetljećima u splitskom samostanu i crkvi sv. Frane na Obali začinjavao pohotni pedofil u časnom franjevačkom habitu, Stipe G., zvani fra Gracijan, koji je bludničio nad barem pet, šest mladića, od kojih su neki bili djeca kad je s njima započeo svoju prljavu rabotu, onda se s pravom može konstatirati kako su itekako proročke bile riječi pape Pavla VI. o dimu Sotoninu u Crkvi.

Uistinu, treba biti omađijan nečastivim pa se upustiti u napastovanje maloljetnika od 13, 14 ili 15 godina, jednako kao i mladića od 20 godina, i to usred crkvene sakristije, ili u svojoj samostanskoj sobi, opijajući nesretnike alkoholom i ispražnjavajući svoju pohotu svršavanjem nad tek stasalim momcima, uglavnom ranjenima zbog obiteljskih trauma koje su proživljavali. Ili, kao siromašni sin svetog Frane, organizirati orgijanje na svojoj luksuznoj jahti, uz kupanje i fotografiranje u Adamovu kostimu, sve pod đavoljskom izlikom kako je Bogu drago sve to što on radi.

A kad su optužbe nakon Uskrsnog ponedjeljka počele izlaziti u javnost – zahvaljujući prije svega ispovijestima žrtava koje je mjesec dana novinarskim marom bilježio naš kolega Vlado Urukalo – tada je Stipe G. uvjeravao neke od žrtava kako je to njemu davno isparilo i da mu je Bog sve oprostio.

Međutim, sve ovo gore navedeno promaknulo je prečasnome kanoniku Ivanu Mikleniću u njegovu komentaru u Glasu Koncila 13. svibnja, gdje dotični palamudi kako je tekst s naslovom “Nadbiskup Barišić znao je još prije 15 godina što fratar pedofil radi dječacima”, u Slobodnoj Dalmaciji od 4. svibnja, smišljeno objavljen uoči Svetog Duje. Kao da je netko mogao utjecati na svjedoke i žrtve da se jave baš uoči Sudamje.

I onda u svome stilu glodur GK-a prodaje maglu u redakcijskom komentaru kako “nema opravdanja” za uredništvo “Slobodne” i pisca tog članka osim “zle volje za ocrnjivanjem” kad može “pozivati na odgovornost splitskoga nadbiskupa da ništa nije poduzeo protiv fratra koji je moguće teško prekršio moralni zakon…”

Sram te bilo, Mikleniću, umjesto da izraziš sućut prema žrtvama, ti pravdaš fratra pedofila jer se ni “na koji način nije ogriješio o pozitivni zakon” u slučaju napastovanja 20-godišnjaka u sakristiji. Ovakvo zaključivanje moglo bi svakog objektivnog čitatelja Glasa Koncila navesti na zaključak kako, po Mikleniću, nema ništa stra(š)no u bludničenju unutar crkvenih prostorija, osim, eto, dogodili su se “navedeni nemoralni kontakti toga fratra”.

Dobro je prvi papa, apostol Petar, u svojoj poslanici upozoravao: “Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre” (1 Pt 5,8).

Izvor: IVAN UGRIN / Misija

Komentiraj