TwitterFacebookPinterestGoogle+

20. svibnja 1520. ban Petar Berislavić – slavna hrvatska povijest puna junaka i junačkih djela!

Hrvatska je povijest puna junaka koje su nam u Jugoslaviji naredili, preko predugih 70 godina, da ih moramo zaboraviti. Sada je vrijeme njihovog uskrsnuća, sjetiti se slavnih vojnika, vojskovođa, mučenika, branitelja i žrtava za ime hrvatsko i Kristovo. Zapamtimo ih jer zadužili svoj hrvatski narod i kršćansku vjeru!

Baš u vrijeme bana Berislavića Hrvatska je dobila ime “Predziđe kršćanstva”, i baš njemu je papa uputio pismo s pohvalnicom i časnim imenom nadjenutom Hrvatima i Hrvatskoj.

Dana 20. svibnja 1520. na planini Plješivici između Korenice i Bihaća, u Lici čiji je najveći grad bio baš Bihać, poginuo je hrvatski ban Petar Berislavić Trogirski.  Umro je herojskom smrću spasivši pri tome nesebično živote dvojice hrvatskih mladića.

Zbog nebrige središnje vlasti za obranu velikog hrvatskog teritorija od Srijema do Dalmacije, ban Berislavić za potrebe obrane hrvatske domovine i kršćanske Europe rasprodaje vlastita imanja, kao i imanja bližih rođaka.

Ban Petar Berislavić je još jedan od niza povijesnih velikana kji nije dobio pravo mjesto u hrvatskoj povijesti i društvu.

On je bio hrvatski ban, junak i tragičar hrvatske povijesti koji nikada nije izgubio bitku protiv muslimanskih Turaka.

Postavši hrvatski ban, posve se predao vojnim zadaćama, u prvome redu zaustavljanju turskog nadiranja prema Hrvatskoj i Europi, te učvršćenju granica. Turskom prodoru znatno je pridonio poraz hrvatske vojske na Krbavskom polju. Trebalo je točno 100 godina do velike bitke kod Siska da Hrvati okrenu vojnu prevlast u svoju korist. Zbog toga je veličina i herojstvo hrvatskog bana Petra Berislavića još veće jer je bio na braniku domovine i vjere u najteže vrijeme borbe sa jednom od najjačih sila ukupne svjetske povijesti.
 
Obavljajući tu odgovornu dužnost, Berislavić je postao jedan od brojnih junačkih tragičnih likova u hrvatskoj povijesti.

Tragična smrt bana Berislavića na ličkoj Plješivici

Zbog nebrige središnje vlasti za obranu velikog hrvatskog teritorija od Srijema do Dalmacije, ban Berislavić za potrebe obrane hrvatske domovine i kršćanske Europe rasprodaje vlastita imanja, kao i imanja bližih rođaka, te uvodi izvanredne namete i poreze. Sve su te žrtve i ulaganja urodila plodom, jer je Berislaviću na taj način omogućeno da se usprotivi turskoj sili.

Osobito važne bile su bila njegove pobjede 1513. na samu Veliku Gospu kod Dubice na Uni, te obrana Knina, Skradina, Ostrovice i Jajca. Pobjeda kod Dubice dala ponovno nadu kršćanima da se mogu obraniti pred naizgled nezaustavljivom muslimanskom vojskom.

U planini Plješevici, negdje između Korenice i Bihaća na Uni, ban je sa svojih 300 ratnika razbio i natjerao 800 turskih vojnika u bijeg. Prigodom potjere ban je zaostao zajedno sa svojom dvojicom mladih pomoćnika zbog nezgode s konjem. Baš kad su riješili problem s konjem, na njih je iznenada navalilo oko 60 Turaka. Ban je naredio svojim mladim pomoćnicima da bježe, te je ubivši nekoliko turskih vojnika, s mačem u ruci junački poginuo.

Bilo je to 20. svibnja 1520., a opća žalost za banom kojeg su Hrvati voljeli kao oca zavladala je u Hrvatskoj, te širom Europe.

Hrvatski bojovnici – na braniku Europe od islama i Turaka

U skoro 400 godina dugom ratovanju protiv osmanlijskih osvajača proslavili su se mnogi imenima znani i neznani hrvatski ratnici i junaci. Najpoznatiji među njima bili su: branitelj Zemuna Marko Skoblić kojeg su Turci svezanog bacili pod bijesnog slona jer se nije htio odreći Krista i poturčiti, ban Petar Berislavić (1475.-1520.) koji je zbog sjajne pobjede kod Dubice na Uni 1513. dobio na dar blagoslovljeni mač i klobuk od pape Leona X., senjski kapetan Petar Kružić (1491.-1537.) koji je punih 15 godina branio okruženi Klis, vrhovni kapetan Nikola Jurišić (1490.-1545.) koji je god. 1532. sa samo 700 Hrvata zaustavio 140.000 Sulejmanovih vojnika na njihovom vojnom pohodu za Beč te obranio tvrdi grad Kiseg, slavni ban Nikola Šubić Zrinski (1508.-1566.) koji je god. 1542. s 400 Hrvata spasio Peštu od sigurne propasti i brojni drugi hrvatski junaci.

Ne zaboravimo ta svijetla imena naše povijesti – pamćenje na njih zalog je narodnog ponosa, bivstvovanja i svijetle budućnosti!

Jer tko ne pamti, taj ponavlja.

Osobito je važna godina 1566. kada je Sulejmana II., koji je krenuo s preko 100.000 vojnika osvojiti Beč i potom čitavu Europu, zaustavio pod Sigetom Nikola Šubić Zrinski. I to sa 2 500 uglavnom hrvatskih junaka, pri čemu je stradalo preko 30.000 Turaka, a sami branitelji su zbog hrabrosti i junačke smrti “ušli u legendu” svjetske ratne i vojne povijesti.

Da ne spominjemo iz prebogate herojske hrvatske povijesti pobjednika kod Siska Tomu Erdödya, bana Ivana III. Draškovića („defensor Croatie“), bana Nikolu Zrinskog, bana Petra Zrinskog, Krstu Frankopana, bana Petra Keglevića, generala Ivana Lenkovića i mnoge druge junake Hrvate koji su zaustavili Turke na prodoru u Europu.

Svi oni su svojom hrabrošću i vjerom zaslužili spomen kod hrvatskog čovjeka danas i uvijek.
 
Ne zaboravimo ih!
 
Hrvatska – današnji izgled države rezultat je stoljetnih bitaka s Turcima

Sintagma „Predziđe kršćanstva“ ili „latinski „Antemurale christinaitis“ prati Hrvate još od 1519., i ako se neslužbeno koristila i 30-ak godina ranije u raznim neformalnim i formalnim prepiskama. Taj naslov je papa Leon X. dao na današnji dan našoj Hrvatskoj u pismu hrvatskom banu i junaku u borbama protiv Turaka nepobjedivom banu Petru Berislaviću.

To nije bio jedini takav naslov koji je dobila neka zemlja i narod, istu titulu dobili su Mađarska i Poljska. Bilo bi lijepo kada bi se današnja Hrvatska ujedinila s ove dvije zemlje u borbi protiv moderne dekristijanizacije, kao što su se nekada zajedno borili protiv muslimanske invazije na Europu.

Hrvati su vodili najžešće ratove u 16. i 17. stoljeću koja su nazvana “duo plorantes saecula Croatiae” (“dva plačuća stoljeća Hrvatske”).

Svi oni su svojom hrabrošću i vjerom zaslužili spomen kod hrvatskog čovjeka danas i uvijek. Svojim djelovanjem potpuno su opravdali časni naziv Hrvatske i Hrvata kao „predziđa kršćanstva“. Tako su branitelji Europe, od kojih su najveći teret iznijeli Hrvati (uz Mađare), ušli u povijest kao oni koji su Europu obranili od Turaka, krvarivši na njenim granicama stotinama godina.

Rezultat toga je i današnji jedinstveni izgled državnog teritorija Hrvatske koji izgleda kao pravi obrambeni zid turskog klina koji se uklinio u Hrvatsku i Europu.

Stoga, ne zaboravimo ih!

Izvor: narod.hr

Komentiraj