TwitterFacebookPinterestGoogle+

21. svibnja 1945. Martirologij – znate li da brojčano mali hrvatski narod ima najviše ubijenih svećenika u Europi?

Hrvatski narod prošao je brojne patnje tijekom II. svjetskog rata i poslije njega. Na osobitom udaru partizana bili su svećenici i svi koji vjeruju u Boga. Već prije kraja rata partizani su ubili 240 svećenika i pripadnika klera, a još više nakon završetka rata. To čini hrvatske svećenike najvećim žrtvama komunističkih pokolja nakon II. svjetskog rata.

Tu izdvajamo zločine komunista nad svećenicima u Španjolskoj u građanskom ratu od 1936-1939. godine, kao i strašno ubijanje pravoslavnih klerika u Oktobarskoj revoluciji 1917. godine, te nacistička ubijanja poljskih svećenika.

U novijoj hrvatskoj povijesti (zadnjih nekoliko godina) sve češće se upotrebljava starogrčka riječ martyros, a znači:

1. svjedok,

2. u kršćanstvu: mučenik, patnik, žrtva, stradalnik (osobito za vjeru).

Iz istog korijena izvodi se i riječ martirologija(istraživanje i ispitivanje života i stradanja kršćanskih mučenika). Razlog učestalosti upotrebe te riječi su istraživanja života i mučeničke smrti velikog broja katoličkih svećenika, časnih sestara i dr. koji su nastradali u vrijeme II. Svjetskog rata ili u poraću, kao i u Domovinskom ratu. Po stradanju, u tom nesretnom vremenu, Hrvati daleko prednjače ispred drugih naroda u Europi po broju ubijenih svećenika, redovnika, časnih sestara i drugih – njih ukupno 663 surovo ubijena često u najgorim mukama (od kojih 31 časna sestra), piše hkv.hr

Broj crkvenih mučenika u Njemačkoj tijekom Drugog svjetskog rata (nacizam) kao i poslijeratno razdoblje (komunizam) prema istraživanju njemačkog autora prof. Dr. Helmuta Molla iznosi 330 mučenika. Od toga 220 u vrijeme nacizma i 110 iz vremena komunizma u Istočnoj Njemačkoj pod okupacijom SSSR-a.

Broj crkvenih mučenika u Sloveniji iznosi 220 u što su uključeni i mučenici iz doba Drugog svjetskog rata, kao i mučenici iz doba komunizma – kako navodi Antun Pust u Palmama mučeništva (1995.).

Poljaci, prema podacima Veleposlanstva Republike Poljske u Zagrebu dobiveni od gospodina Mateuszua Szpytke iz Instituta nacionalnog sjećanja Warszava: broj ubijenih katoličkih svećenika od 1944 – 1989.g. iznosi 187. Radi se o razdoblju komunizma. Podaci o žrtvama za vrijeme nacizma nisu bili dostupni.

Albanci – prema podacima dobivenim od albanskog biskupa Habashija, u Albaniji je u razdoblju komunizma (najateističkijoj državi) pod režimom Envera Hodže stradalo ukupno 67 crkvenih osoba (biskupa i svećenika)

Crkva u Češkoj imala je oko 20 mučenika.

Slovaci – u razdoblju komunizma nastradalo je 14 crkvenih osoba (jedan grkokatolički biskup koji je proglašen blaženim, tri časne sestre u zatvoru, deset ubijenih svećenika).

Mađarskoj ubijeno je do 10 svećenika, ali je zato oko 1.500 svećenika bilo osuđeno na zatvore i logore.

Prema nekim istraživanjima u Španjolskoj u vrijeme građanskog rata 1936 i 1937.g., gotovo sve od strane ljevičara, stradalo je preko 7.000 crkvenih osoba (katoličkih biskupa, svećenika, časnih sestara i sl.).

Sovjetskom Savezu za vrijeme Lenjina stradalo je procjenjuje se oko 40.000 pravoslavnih svećenika i drugih crkvenih osoba.

Prema Hrvatskom martirologiju XX stoljeća kojeg je dugi niz godina, skupljajući podatke i vršeći njihovu provjeru, uredio i izdao don Anto Baković, popisu koji sadrži prezicne podatke o svim tim žrtvama kao i načinima i mjestima ubojstva, ukupno su nastradala 663 katolička svećenika, među njima 88 bogoslova i sjemeništaraca, te 31 časna sestra.

Najviše su ih, prema tim podacima likvidirali partizani i OZNA, do svibnja 1945. njih 240, nakon savezničke pobjede još 263, a na služenju vojnog roka u JNA ubijeno je 12 svećenika. Partizani su ubili ukupno 515 pripadnika hrvatskog katoličkog klera. Prema podatcima spomenutog Martirologija crkvene osobe ubile su vojske i ideologije kako slijedi:

1. Partizani do 9. svibnja 1945.g. -. 240 žrtava
2. OZNA, UDBA, Komunistička partija nakon 9. svibnja 1945. – 263 žrtve
3. JNA na odsluženju vojnog roka – 12 žrtava
4. Četnici – 37 žrtava
5. Njemačke postrojbe – 16 žrtava
6. Talijanske postrojbe – 2 žrtve
7. Vlasti NDH – 11 žrtava
8. Crvena armija – 5 žrtava
9. Vlasti Kraljevine Jugoslavije – 5 žrtava
10. Komunističke vlasti u Albaniji – 4 (hrvatske) žrtve
11. Srbijanska vojska i paravoojska u BiH /Domovinski rat) – 9 žrtava
12. Muslimanske postrojbe u BiH (Domovinski rat) – 9 žrtava
13. Bili tifusari – 17 žrtava
14. Nepoznat način stradanja – 8 žrtava

(Ukupno 663 žrtve u Crkvi u Hrvata)

Za mučenike Crkve u Hrvata donosimo samo djelić istine prema načinu kako su usmrćeni:

1. Ubijeni bez ikakvog suda na masovnim stratištima Bleiburga, Križnih puteva, Macelja, Jazovke, Dakse, Širokog Brijega, te ostalih jama i masovnih grobnica – 109 žrtava.
2. Zvjerski mučeni i ubijeni – 338 žrtava (Živi spaljeni, nasmrt prebijeni, živi zakopani u grob, oderane kože, živi pečeni na ražnju, tjerani da sami sebi kopaju grob i sl.)
3. Osuđeni na smrt i smaknuti – 80 žrtava.
4. Umrli – 72 žrtve (od posljedica psihičkog i fizičkog mučenja, gladi i iznemoglosti, bolesti u zatvoru, logoru, na robiji, bolnici ili ubrzo nakon izlaska iz zatvora umrli od tifusa vršeći svećenički poziv.
5. Poginuli – 53 žrtve (od posljedica anglo-američkih bombardiranja, granatiranja, prepada na vlakove, na autobuse, od nagaznih mina, stradali kao dušebrižnici ili kao bolničari na ratištima).
6. Otrovani – 4 žrtve
7. Nepoznat način pogibije – 7 žrtava.

Prema Hrvatskom martirologiju XX stoljeća, don. Anto Bakovića, samo mali broj od 663 mučenika ubijen je na „civilizirani način“ odnosno da je strijeljan na način kakva je bila praksa u civiliziranim zemljama. Hrvatski katolički svećenici nisu imali „milosti“ od Jugokomunista da budu strijeljani kako to određuju zakoni u pravnim državama.

Velika većina žrtava iz Hrvatskog Martirologija su prije bile mučene na najokrutnije načine. Naši su hrvatski katolički svećenici prije svoje mučeničke smrti podnijeli strahovite muke. Način na koji su ti mučenici usmrćeni po sadizmu, zvjerstvu i krvoločnosti nadilazi ona mučeništva iz doba prvih kršćana, od strane rimskih careva.

No, nakana ovoga članka nije bila samo da detaljnije obrađuje cjelokupni martyros katoličkog svećenstva u hrvatskom narodu, već i da s nekoliko crtica predoči čitateljima i provincijski Postupak za mučeništvo „Fra Leo Petrović i 65 subraće – pobijenih svećenika u Hercegovini kojeg je pokrenula Postulatura.

U Drugom svjetskom ratu i po njegovu završetku, od 1942. do 1945. partizani i njihovi pomagači ubili su ukupno 66 hercegovačkih franjevaca, što je samo dio ratnog stradanja katoličkog klera, redovnika i redovnica u Bosni i Hercegovini.

Hercegovački franjevci od prvog su trenutka pokušavali razjasniti okolnosti pogibije svoje subraće. Posebno one subraće ubijene na Širokom Brijegu, jer je taj slučaj najjasniji. Još 1942. provincijal fra Krešimir Pandžić, kasnije i sam pogubljen, naređuje bilježenje stradanja članova Hercegovačke franjevačke provincije uznesenja Blažene Djevice Marije i pučanstva.

Mjesni biskup dr. Petar Čule u listopadu 1945. potiče hercegovačke franjevce da počnu istraživati pogibiju svoje subraće, na što Provincijalat smjesta potvrdno odgovara. Iz toga vremena potječu i prva svjedočanstva očevidaca izrečena pod prisegom. UDBA uskoro sve zaustavlja (31. listopada 1945.) i od tadašnjeg tajnika Provincije fra Bonifacija Rupčića oduzima prikupljenu građu.

Prikupljanje se nastavljalo u tajnosti. Godine 1971. ponovo se zahuktava, ali ubrzo zbog progona odlazi u ilegalu. Nakon Domovinskog rata, na poticaj tadašnjeg provincijala fra Slavka Solde, biva ustanovljeno provincijsko povjerenstvo za pripremu kauze mučenika. Pročelnik mu postaje fra Ante Marić. Nedugo nakon toga rađa se postupak za mučeništvo, pod nazivom „Fra Leo Petrović i 65 subraće“. Postulatorom postaje fra Luca M. Dr Rosa, a vicepostulatorom u rujnu 2007. g. fra Miljenko Stojić.

Do 2010. godine je za cjelokupan pokoplj hercegovačkih fratara završen provincijski postupak za mučeništvo, a slijedi biskupijski postupak za beatifikaciju koji je u nadležnosti Mostarsko-duvanjske biskupije.

Ističući ove žrtve u Crkvi u Hrvata nipošto ne želimo otkloniti pijetet za sve druge žrtve koje su nevino nastradale bez obzira jesu li bili Hrvati ili propadnici nekog drugog naroda čiji djelovi žive i među Hrvatima. Martyrij svećenika je u javnosti vrlo malo obrađivan i zato postoji potreba da se široka javnost upozna i o njihovoj sudbini.

Oni što učiniše zlo nad životima tisuća misleći da čine pravdu – tisuće puta su ubili svoj vlastiti život.

Priredio: Mile Prpa

Izvor: narod.hr/hkv.hr

Komentiraj