TwitterFacebookPinterestGoogle+

Ante Nadomir Tadić Šutra: Probudimo se!

ANTE NADOMIR TADIĆ ŠUTRA – STINA PRADIDOVA na svom fb profilu objavljuje:

Hvaljen Isus i Marija, dragi pratitelji i prijatelji ove stranice!

S obzirom na novonastale okolnosti u Lijepoj Našoj, a osobito nenaravne odluke hrvatskih političara o usvajanju tzv. Istanbulske konvencije, zamolili smo našega Šutru, kao intelektualca i pjesnika, Bogoljuba i domoljuba, da se i osobno oglasi i iznese svoje već poznate, a nama itekako potrebite, stavove o istom.
Stoga, s radošću, donosimo njegovu upaljenu Luč Hrvata, kroz Deset razloga… i prvotisak pjesme Molitva svetomu Josipu.

Ujedno vas sve skupa pozivamo (koji to do sada niste učinili) da se potpišete za Referendum protiv Istanbulske konvencije, koji traje još ovaj tjedan, tj. do 27. svibnja 2018. (nedjelja) i pokažimo da narod s Kristom uvijek pobjeđuje.

Neka Bog blagoslovi našu domovinu Hrvatsku!

DESET MOJIH RAZLOGA ZA REĆI – NE – DESETEROČLANOJ SKUPINI GREVIO-A I NJIHOVOJ ISTAMBULSKOJ KONVENCIJI

1. U mojoj domovini, koja se zove Hrvatska, već četrnaest stoljeća hrva se za križ časni i slobodu svetu.
2. U mojoj domovini, koja se zove Hrvatska, žive ljudi koji se zovu Hrvati, a među nama devetoricom već stoljećima živi i jedan došljak, prognanik ili izgnanik iz svoje zemlje, dobronamjernik, zahvalnik (ili bi to trebao biti) koji se zove imenom naroda iz čijih je žila iznikao, a dopušteno mu se zvati i Hrvatom. I može mirno s nama i među nama živjeti.
3. U mojoj domovini, koja se zove Hrvatska, od desetero, nas se devetero krsti U ime Oca i Sina i Duha svetoga i pozdravlja prastarim pradjedovskim pozdravom – Hvaljen Isus i Marija! I njemu jednome dopušteno je moliti se U ime svoje vjere i svojih svetinja.
4. U mojoj domovini, koja se zove Hrvatska, ljude koji se zovu Hrvati i koji su tradicijski vezani uz svoju katoličku vjeru i svoga Boga, možeš u nedogled vući za uši, tjerati ih iz Hrvatske, gurati ih k’o guske u magli u razna udruženja i pridruženja s drugim i drugačijim…

Oni mogu otrpjeti svakakve nepravde: potlačenosti, poniženja, pogibelji, progonstva, ratove, bičeve, pogibelji i mnoge druge strašne muke koje su kroz povijest i prolazili, ali kada im dirneš u svete obiteljske tradicijske vrijednosti, onda se Hrvati uspravljaju i bore protiv ugroze života i ugroze dostojanstva. Sada je hora! Ustanimo za život dostojan naših vrijednosti i iznova obnovimo:

ISPOVIJEST VJERE HRVATA KATOLIKA

„Čvrsto vjerujem u Boga Oca, i Sina i Duha Svetoga. Životom želim potvrditi svoj krsni savez s Bogom i tako obnoviti sveti pradjedovski zavjet vjere u Isusa Krista i vjernosti Katoličkoj Crkvi. Svoju odluku polažem u Bezgrešno Srce Presvete Bogorodice Marije. Najvjernija odvjetnice na braniku stoj čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom. Amen.“[1]

5. U mojoj domovini, koja se zove Hrvatska, Peta Božja zapovijed (Ne ubij!) je zapovijed koje se moj narod drži i koju nastoji provoditi cijeloga svog života. Onom pak koji se drzne podići ruku na nejače ljudsko biće, neovisno o spolu, želim vjerovati da moja Hrvatska ima snage: u pravnom, pravičnom i tjelesnom smislu stati na put i zaštititi, osobito: naše žene, našu djecu i naše obitelji. I to puno bolje, s manjim izdatcima i većom učinkovitošću od tzv. deseteročlane skupine jahačica kroz maglu ništavila.

6. U mojoj domovini, koja se zove Hrvatska, piše se latiničnim pismom, govori se standardnim hrvatskim jezikom i mnoštvom različitih govora i narječja. I znamo čitati i iščitavati poruke na materinskom hrvatskom jeziku i mnogim drugim tuđim jezicima. Sveto Pismo nam je svetinja. I po prvom izvještaju o stvaranju vjerujemo da bez Boga ne bi bilo ničega, niti neba, niti zemlje, niti života. U početku stvori Bog nebo i zemlju (Post1,1) i podijeli zemlju svim narodima, a jedan lijepi grumen darova Hrvatima.

7. U mojoj domovini, koja se zove Hrvatska i koja je ustanovljena kao nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika autohtonih nacionalnih manjina (Ustav RH, I. Izvorišne osnove) nehrvati nam nameću nevrijednosti, a mi šutimo. Je li dosta hrvatske šutnje?

8. U mojoj domovini, koja se zove Hrvatska i u kojoj je zajamčena ravnopravnost spolova (Ustav RH, čl. 3.), izmišljeni rodovi, posebnim istočnim bulama (čitaj, Istanbulska konvencija) i sotonističkim lažnim sjajem nude nam „sloboštinu“, a u naravi nam zasljepljuju oči. Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. (Post 1,27). Te su riječi temelj naše vjere i nitko ih ne može poljuljati, ako im mi to ne dopustimo! Hoćemo li?

9. U mojoj domovini, koja se zove Hrvatska, i danas odjekuje ono prvo pitanje koje je Tvorac svega postavio čovjeku: „Gdje si“? (Post 3,9). Gdje si, Hrvatu? Tko te to gurnu s puta Svevidljivoga? Tko te to utišava u pozdravu našega Spasitelja i njegove Majke Djevice koju odabra Onaj koji Jest? Evo ti znak, Hrvatu. Slijedi Njegove riječi i ne boj se! Na tom putu slobodno ispovijedaj svetu Vjeru i slobodno pozdravljaj – Hvaljen Isus i Marija(!), jer ako je Bog za nas, tko će biti protiv nas? (Rim 8,31). I danas nam odzvanjaju Isusove riječi, koje je još prije dva tisućljeća propovijedao onima koji prebivahu u tami: „Obratite se, jer je blizu kraljevstvo nebesko!“ (Mt 4,17). Obrati se, Hrvatu! Hodaj u uspravnoj poniznosti po ovoj našoj, krvlju natopljenoj, udolinom.

10. U mojoj domovini, koja se zove Hrvatska, nećeš proći sotono (no pasaran)! Odstupi! Prozreli smo te! Imamo mi već više od tri stotine godina svoga zaštitnika, sv. Josipa. I jao ti se našim ženama budu li ih štitile članice GREVIO-a, njih desetero, čija je predsjednica Feride Acar iz Turske (predaje ženske i rodne studije), a potpredsjednica Marcelina Naudi iz Malte, predaje na Odsjeku za rodne studije, fokus nasilje nad ženama, seksualna orijentacija i rodni identitet. O tempora, o mores!

A vi, koji ste, u hramu svehrvatstva, dignuli svoju desnicu za njih, a protiv volje svojega naroda, dabogda makar u snu čuli riječi blaženoga nadbiskupa Alojzija Stepinca: „I ja bih bio ništarija kad ne bih osjetio bilo hrvatskoga naroda“, (3. listopada 1946. tijekom namještenoga komunističkog procesa). Vi, koji ste izglasali ovu sotonističku konvenciju, osjećate li bilo svoga hrvatskog naroda? Molit ću Svemogućega da budućim političarima udijeli Duha mudrosti kako bi osluškivali bilo svoga naroda, i na temelju toga donosili državničke odluke!

Ante Nadomir Tadić Šutra, književnik
U Kninu 20. svibnja 2018. (nedjelja, na blagdan Duhova)

[1] Ova Ispovijest vjere bila je sastavljena 1979. prilikom proslave Branimirova jubileja kada se slavila 1100. obljetnica prvoga međunarodnog priznanja Hrvatske od Pape Ivana VIII. godine 879.Ovu ispovijest vjere hrvatski su biskupi preporučili hrvatskim vjernicima da je mole svakoga dana. Križ iznad Ispovijesti nazvan je zavjetni križ a znak je Branimirovog jubileja. Simbolima koji su na njemu prikazani predstavlja ideju Kristova utjelovljenja u hrvatsko narodno biće.

MOLITVA SVETOMU JOSIPU

O, Marijin zaručniče
iz potomstva Davidova,
svet’ Josipe, zaštitniče
krune naši’ pradidova![1]

Opet priti oblak sivi
soton’ bulon od istoči.
Puku, koji Krista živi,
zamagljuje bistre oči.

Josipe iz Nazareta,
izklijaj nan hvoj’ iz panja.[2]
Nek nas tvoja ruka sveta
spasi i ‘vog umiranja.

Poočime Živog’ Boga,
zaštitniče od očeva,
obitelji, puka moga,
zaštiti nas novi’ Eva.

Za pramater bar smo znali –
pa nek grišna – da je žena.
I mi – grišni – uzimali
s drv’ spoznaje, ploda njena.

O, pridragi naš Josipe,
ovo ode priko mire…
Ni mirise, ni opipe,
nego samo maglu šire.

Mom Hrvatu sa smetlišta
Nešto ništa na vrat prti.
Zaštiti nas od tog ništa,
Ti štitniče dobre smrti.

Ovi život most je zemni,
kog’ nevirnik blatom zlati,
al’ još nas je koj’ smo spremni
za Dom – s Kristom – umirati!

Kano Franji[3] i Kempencu[4]
smrt je nami posestrica.
Odvedi nas Suče zdencu
s kojeg’ pije Hrvatica.

A svak’ oni koj’ se drzne
s istoč’ buli mišat prsti,
nek’ se sveta voda smrzne
prije neg’ ga mater krsti.

Ne triba nan u narodu
odnarođen, koji kani
zamutiti izvor vodu,
koj’ čuvaju Kristobrani.

Izvor će se razbistriti
blagoslovom Nevidljivog,
a Hrvat će razotkriti
crni naum Nečastivog.

Taj trin’esti petak crni,
i crn oblak crnog travnja,[5]
moju luč Hrvata trni–
na dan našeg umiranja.

Al’ moj Hrvat slipac nije,
čita laži tovni guja.
Zadnji potez – na nami je,
braćo. Amen. Aleluja.

Ante Nadomir Tadić Šutra
U Kninu 13. travnja 2018. (petak)

[1] Nadnevaka 9/10. lipnja 1687. Hrvatski sabor je sv. Josipa, jednoglasno, proglasio zaštitnikom Hrvatskoga kraljevstva, odnosno hrvatskoga naroda.
[2] Iz 11, 1-2.
[3] Sv. Franjo
[4] Toma Hemerken Kempenac „Nasljeduj Krista“
[5] Nadnevka 13. travnja 2018. (petak) zastupnici u Hrvatskom saboru ovako su glasovali: za tzv. Istambulsku konvenciju 110 zastupnika (koji su na izborima dobili 139.313 preferencijalnih glasova), protiv 30 zastupnika (koji su na izborima dobili 160.596 preferencijalnih glasova), a dvoje zastupnika je bilo suzdržano.

Komentiraj