TwitterFacebookPinterestGoogle+

24. svibnja 1825. fra Matija Katančić – najučeniji Slavonac svog vremena i zaslužni sin hrvatskog naroda

  • Written by:

Na današnji dan 1825. umro je fra Matija Petar Katančić, Valpovčanin i franjevac, prvi prevoditelj cjelovite Biblije tiskane i objavljene na hrvatskom jeziku.

Kao mlad ušao je u franjevački red. Franjevački samostanski kompleks u osječkoj Tvrđi bio je krajem 18. i početkom 19. stoljeća najvažnije žarište kulture i obrazovanja, ne samo Slavonije, već mnogo šireg područja. Djelovala su tu čak dva fakulteta: Studium Philosophicum Essekini (filozofski) i Studium theologicum Essekini (bogoslovni). Godišnje je studiralo dvadesetak studenata koji su zajedno s profesorima i stanovali u samostanu.

Tu, u srcu Slavonije, studirao je, živio, kasnije i služio kao profesor – Matija Petar Katančić – najučeniji Slavonac svojeg vremena, značajni hrvatski književnik, uvaženi latinist, cijenjeni sveučilišni profesor poetike, arheologije i numizmatike.

U svojem književnom radu bio je predstavnik kasnog pseudoklasičnog pjesništva. Poznavatelji povijesti književnosti kažu kako je hvalospjeve pisao po uzoru na Horacija, a pastirske pjesme po ugledu na grčko i rimsko pjesništvu. Njegove prigodničarske latinske pjesme izdane su skupa s njegovim hrvatskim pjesmama u zbirci Jesenski plodovi (Fructus autumnales) 1791. godine.

Uza sav književni pjesnički i predavački rad, najveće se znanje i trud ovog svestrano obrazovanog franjevca ogleda u njegovom prijevodu Svetoga pisma objavljenog posthumno 1831., šest godina nakon njegove smrti. Preveo je cijeli Stari zavjet (u četiri knjige) i Novi zavjet (u dvije knjige) i to tako da je donosio hrvatski prijevod i paralelno latinski tekst.

To je prvi cjelovit tiskani prijevod Svetoga pisma na hrvatski, s kratkim komentarima pod nazivom „Sveto pismo Starog Zakona“ (4 sveska) i „Sveto pismo Novog Zakona“ (2 sveska).

Smatra ga se dijelom budimskog kruga hrvatskih franjevačkih pisaca, zajedno s Marijanom Jaićem, Mihovilom Radnićem, Lovrom Bračuljevićem, Grgurom Ćevapovićem, Grgurom Peštalićem, Emerikom Pavićem, Stjepanom Vilovim i ostalima, koji je uvelike pridonio razvitku kulture Hrvata u Ugarskoj u 18. i 19. stoljeću.

Izvor: narod.hr

Komentari