TwitterFacebookPinterestGoogle+

10. lipnja 1995. Thomas Crowley Irac – Zavolio sam Hrvatsku kao svoju domovinu i spreman sam umrijeti za nju!

  • Written by:

“Došao sam u Hrvatsku na početku rata i imam veliku želju ostati u Hrvatskoj do konačnog oslobođenja njenog cjelokupnog teritorija, ali i poslije. Hrvatsku smatram svojom domovinom, spreman sam i svoj život dati za nju. Ako Bog da, pa da završetak rata dočekam živ i zdrav, ostat ću živjeti u Hrvatskoj…”, rekao je  hrabri i jedinstveni vojnik, legenda Domovinskog rata, Thomas Crowley Irac pred samu smrt.

Kada je dolazio nije znao gotovo ništa o našem hrvatskom narodu, ali je toliko zavolio Hrvatsku da se smatrao Hrvatom.

Irac Thomas Crowley došao je u Hrvatsku na početku rata, nakon što je vidio kako tenk JNA u Osijeku gazi crvenog fiću. Želio je ostati živjeti u njoj, ali nije dočekao da je vidi oslobođenu, poginuo je u zadnjim mjesecima rata.

Posmrtno je odlikovan visokim državnim odličjem za junaštvo.

Nakon dolaska u Zagreb u kolovozu 1991. pristupio je HOS-u i otišao na prvi teren u Novsku. Dva mjeseca poslije, ratni ga je put odveo u Split gdje je s 9. bojnom “Rafael vitez Boban” krenuo na drniško bojište. Već u prvim bitkama suborci su shvatili kako je zaradio nadimak Hrabro srce.

Bio je iskusan vojnik, poznavatelj cjelokupne vojne strategije, fenomen, mozak  postrojbe HOS-a, ali prije svega jako dobar čovjek, volio je djecu, obožavao ih.

Nije znao ništa o našem hrvatskom narodu, ali je toliko zavolio Hrvatsku u tih pet godina da se smatrao Hrvatom, a HOS-ovci su ga zvali Tomislav Kraulić.

Irski dragovoljac bio je, svjedoče suborci, moralna vertikala u paklu rata. Palež i pljačka ispred Toma se nisu smjeli spomenuti, a zarobljene vojnike tretirao je časno. Neprijatelja nikad nije podcjenjivao pa bi već po zvuku svake ispaljene granate znao je li ju lansirao amater ili profesionalac, je li snajperski hitac ispalio pripadnik ruske, niške ili legionarske škole.

Rječitije su o njemu pričala njegova ratna junaštva. Priča o Thomasovoj Škabrnji, koju je sa 60 ljudi držao 45 dana u potpunom okruženju, o tenku koji je oteo u neprijateljskoj pozadini, ali i priča o ponajboljem stručnjaku za minska polja.

Poginuo je upravo na današnji dan 1995. na južnom bojištu.

“Došao sam u Hrvatsku na početku rata i imam veliku želju ostati u Hrvatskoj do konačnog oslobođenja njenog cjelokupnog teritorija, ali i poslije. Hrvatsku smatram svojom domovinom, spreman sam i svoj život dati za nju. Ako Bog da, pa da završetak rata dočekam živ i zdrav, ostat ću živjeti u Hrvatskoj…”, rekao je pred samu smrt.

U čast Thomasa Crowleya Irca, hrvatskog domoljuba i mučenika: “Rođen kao Irac, poginuo kao Hrvat!”

Izvor: narod.hr/vecernji.hr

Komentari

1 comment

  1. Mario Milovčić

    I sad vi usporedite hrabroga Irca Thomasa Crowleya ili Francuza Jean-Michel Nicoliera koji su dali svoje živote za tuđu državu i neovisnost, s ovom SDP-ovskom mrziteljskom, pederskom bagrom koja kaže da je “bolja pederska slikovnica nego ustaška šahovnica” i koji bi nastavili klati današnje “ustaše, klerofašiste, nazadnjake, ekstremne desničare” ili sve Hrvate koji vole i štuju svoju Domovinu, svoj narod i svoju katoličku vjeru i ponose se time što su “konzervativni, domoljubni, rodoljubni i tradicionalni ognjištari”, jer ti imbecilni, neoliberalni tzv. antifašisti su zapravo jugoudbaški neofašisti koji mrze sve hrvatsko, a jedino im je draga “ustaška” Kuna. Te bauke, marase, metastaziće, mrakove, klasiće, jakovine, mrakovine, pusiće, mesiće, pupavce i pupavke treba žaliti i platiti misu za njihove pokojne duše, jer to su uistinu živi mrtvaci, ali opasni mrtvaci! Ako referendum bude spriječen od tih zombija onda neka nam se dragi Bog smiluje! Amen!!!