TwitterFacebookPinterestGoogle+

12. lipnja 2007. Milan Martić – kako su mnogi Srbi iz komunističkih struktura preko noći postali četnici?

Za vrijeme Jugoslavije bio je komunist i načelnik policije u Kninu. Odmah poslije prvih demokratskih izbora 1990. otkazao je poslušnost MUP-u u Zagrebu, organizirao paravojne milicijske postrojbe na sjeveru Dalmacije i sudjelovao u naoružavanju četničkih jedinica koje su terorizirale Hrvate Knina, Benkovca, Obrovca i drugih mjesta.

Veliki broj vođa Srba koji su organizirali i proveli pobunu i genocid nad Hrvatima u Domovinskom ratu su bili do 1990. manje ili više istaknuti članovi Komunističke partije. Vrlo je važno pitati kada se priča o antifašističkom karakteru komunističke borbe i sustava – kako su mnogi komunisti preko noći postali četnici?

Na današnji dan 2007. donijeta je presuda ratnom zločincu Milanu Martiću, nekadašnjem predsjedniku tzv. Republike Srpske Krajine. Martić je proglašen krivim i osuđen na 35 godina zatvora, što je najduža kazna izrečena nekom srpskom ratnom zločincu na Haškom sudu za zločine u Hrvatskoj. Budući da je u trenutku donošenja presude Martić imao 52 godine, presuda je slična doživotnoj kazni. Stotine ljudi stradale su u slučajevima poput Škabrnje, a jedan od poznatih Martićevih zločina bilo je i naređenje da se raketira Zagreb u svibnju 1995., što je prouzročilo smrt 7 civila i ranjavanje njih 214.

(FOTO, VIDEO) Raketiranje Zagreba 1995.- znate li da je neeksplodirani “zvončić” sve do 2013. bio na krovu dječje bolnice u Klaićevoj?

Srbi na čelu agresije na Hrvatsku – od komunista se pretvorili u četnike!

Valja jasno i opetovano upozoravati na velikosrpski karakter druge Titove Jugoslavije i činjenicu da su mnogi komunisti srpske nacionalnosti preko noći postali ili koketirali s četničkim pokretom, te tako organizirali ili poticali napad na Hrvatsku.

Naime, velika većina vođa Srba koji su bili organizatori agresije na Hrvatsku su bili dio vladajuće Komunističke partije u Jugoslaviji. Ta Partija je imala apsolutnu vlast u Jugoslaviji i bila gosopdar života i smrti, što znači da su ti pojedinci koji su napali Hrvatsku bili i vlastodržci za vrijeme komunističke diktature.

Najveći utjecaj u Komunističkoj partiji Jugoslavije, JNA i miliciji, stožernim točkama diktature komunizmaimali su Srbi. Zbog toga se i JNA bez rezerve kompletno stavila na stranu Srba protiv Hrvata, licemjerno se pri tom pozvavši na Jugoslaviju, Tita i antifašizam. Taj tzv. antifašizam JNA koštao je desetine tisuća Hrvata života, ranjavanja i protjerivanja iz svojih domova.

Etničko čišćenje provela je JNA, baštinica i sljedbenica Titovog antifašizma, zajedno sa Srbima iz paravojnih jedinica, koji su također bili većinom članovi Komunstičke partije do 1990. godine.

Tako je istaknuti član Komunističke partije bio gore spomenuti paravojni vođa pobune Srba Milan Martić, zatim Milan Babić koji je bio “civilna” pratnja Martiću u uspostavi četničke SAO Krajine (okupiran i etnički očišćen teritorij Hrvatske), kao i Goran Hadžić koji je organizirao četnički pokret u rodnoj Istočnoj Slavoniji (kao i mnogi drugi organizatori pobune).

Slična stvar je bila i u Srbiji: Slobodan Milošević i cijela njegova klika uključujući i notornog Ivicu Dačića bili su komunistički vlastodršci, ali i tzv. oporba na čelu s Vukom Draškovićem i Vojislavom Šešeljem, glavnim organizatorima četničkog pokreta na području Jugoslavije. Oni su zauzimali značajne komunističke položaje u Jugoslaviji, a Drašković (koji je bio iz partizanske prvoboračke obitelji iz istočne Hercegovine) bio je desna ruka i šef kabineta Mike Špiljka, jednog od vodećih ljudi Jugoslavije nakon smrti Tita.

Srbi i ‘Hrvati Jugoslaveni’ zajedno progonili – Hrvate domoljube!

Svi ti Srbi, kao i Hrvati špiljakovskog jugoslavenskog tipa, bili su vrlo aktivni u borbi i progonu “hrvatskog nacionalizma” i fantazmagoričnog “ustaštva” cijelo vrijeme trajanja Jugoslavije dok su zauzimali visoke položaje u Partiji, da bi se pred raspad Jugoslavije odrekli se komunizma i svi zajedno krenuli u napad na Hrvatsku i Hrvate.

Pitane glasi: jesu li Hrvati svjesni da se u Domovinskom ratu dogodilo presvlačenje odora kao i 1944-1945. godine samo u suprotnom smjeru. Te 1945. odbacivala se kokarda i stavljala petokraka, pa se pod tom petokrakom 45 godina teroriziralo i progonilo nacionalno svjesne i oporbene Hrvate, da bi 1990. ti isti Srbi odbacili petokraku i ponovno stavili kokardu, te krenuli u agresiju na Hrvatsku.

A ponegdje su čak i ruku pod ruku “pevali” pred kamerama, bez srama i stida, o klanju Hrvata i “salatama” kao u genocidu u Vukovaru. Na donjem filmu vide se vojnici s petokrakama i kokardama kako s ubilačkim bijesom koračaju osvojenim i razorenim Vukovarom preko leševa Hrvata zazivajući klanje istih.

Je li i to dio antifašističke tradicije i što ćemo s tim ljudima i tim petokrakama, kao i onih vođa pobune Srba i kreiranja genocidne politike u Hrvatskoj, koji su antifašističke petokrake odbacili 1990. godine stavši na čelo velikosrpskog pokreta u Hrvatskoj?

Je li i to dio baštine antifašizma?

Upravo su genocidne vođe Srba pozivale se na antifašizam kao razlog napada na Hrvatsku!

Upravo su genocidne vođe Srba prozivale Hrvate za fašizam i tako inicirale i pravdale zločine!

Upravo su genocidne vođe Srba zamijenile petokraku s kokardom kao Mile Martić!

Ne zaboravimo to i stavimo stvari na pravo mjesto – velikosrbi Veljko Kadijević, Blagoje Adžić i Slobodan Milošević bili su antifašisti Josipa Broza Tita desetinama godina!

Zato je laž da je Titov antifašizam u biti protivnik fašizma – on je u svojoj biti komunistički, a velikosrpski u praktičnoj provedbi terora i genocida nad Hrvatima, kako 1945. tako i 1991. godine!

Svi vođe Srba koji su napali Hrvatsku bivši su utjecajni članovi Komunističke partije!

Izvor: narod.hr

Komentiraj