TwitterFacebookPinterestGoogle+

Nazor je bio, baš kao i Krleža, dvoličnjak i kameleon

  • Written by:

Činjenica je da je Vladimir Nazor jedan od najvećih hrvatskih pjesnika. Ali i jedan od najvećih hrvatskih dvoličnjaka i kameleona, baš kao i Miroslav Krleža. Naime, neki se neprestano trude dokazati da Nazor nije samovoljno otišao u partizane, pa čak ima i takvih koji govore i pišu da je „otet“ i tome slično.

Međutim, sve one koji i dalje vjeruju u bezgraničnu ljubav ovog pisca i jadnog političara, prije svega u Hrvatsku (koju je tako lijepo obradio u svojim stihovima) možda će ponukati da ipak promijene svoje mišljenje, kad pročitaju kako je Nazor pisao iz Bihača 10. siječnja 1943.:

„Povedoše nas u Bihač gdje odmah dođosmo pred vrhovnog zapovjednika Tita, čovjeka s licem kao u mlada lava. Taj me polutajanstveni i već sada polulegendarni čovjek osvoji odmah svojim držanjem i svojim govorom.

Nađoh se u Bihaču s članovima AVNOJ-a (Antifašističkog  narodnog oslobođenja Jugoslavije). Goran se odmah približi mladim partizanima.

Pod vodstvom glumca Afrića dala se meni u čast u nekoj velikoj dvornici priredba s deklamiranjem i pjevanjem.

Kazao sam na njoj ovo:

Drugovi i drugarice!

Kad sam s Ivanom Goranom Kovačićem pobjegao iz glavnoga grada takozvane Nezavisne Države Hrvatske (koji zapravo  nije ni  nezavisna ni država, pa bogme, ni Hrvatska): kad sam prolazio  preko ravnica i šuma i preko tri rijeke da stignem u ovaj  bosanski kraj, nisam znao kamo zapravo idem. A kad sam, napokon,  sretno stigao do cilja, veoma sam se obradovao što sam baš u Bihaču. Obradovao sam se  ne samo što je Bihač poznata lijepa i uredna varoš na Uni i što sam u njoj  došao do druga  zapovjednika Tita nego također što se naša nova sudbina gradi baš u mjestu što se Bihačem zove“.

Dakle, i ovom prigodom Nazor svjedoči o svojem bježanju iz Zagreba i velikoj ljubavi prema Titu i sreći koju je zatekao među partizanima.

Da su kojim slučajem Nazor i Krleža bili živi na početku hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, i zatekli se recimo u Beogradu, vjerujemo da bi učinili isto – pobjegli bi Tuđmanu i pisali hvalospjeve baš kao i o komunističkom zlotvoru Josipu Brozu Titu.

Šteta što i o tome djeca ne uče u školi.

Inače, po imenu ovog pisca u Hrvatskoj se zove najveći broj ulica, trgova, škola i kulturnih ustanova!

Čime je to zaslužio?

Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)

Komentari