TwitterFacebookPinterestGoogle+

Ivica Šola: Kompliment je biti marginalac u Hrvatskoj

Moja je misija ići na periferiju, među marginalce, pružati im ruku, govori papa Franjo, shvaćajući da biti marginalac nije izbor ili tek nesposobnost čovjeka, već posljedica “grijeha struktura”, koruptivnih i isključivih politika i vladara. Na istom tragu govorio je i Ivan Pavao II., rekavši kako se uljuđenost jednog društva i čovjeka mjeri po tome kako se odnosi prema onima na margini. Za ozbiljne i ljudske ljude margina nije pogrdna riječ, omalovažavajuće stanje, već stanje vrijedno poštovanja, brige i dostojanstva, neovisno o tome jeste li vjernik ili ne, jeste li vjerski ili politički lider. Tako je u srijedu u izvrsnom intervjuu za Hrvatsku televiziju koji je s norveškom premijerkom Ernom Solberg vodio g. Nikolić, ova vrijedna žena na čelu jedne od najuspješnijih zemalja svijeta rekla kako njihov najveći kapital nisu nafta i plin, već ljudi, ulaganje u ljude s posebnim naglaskom na “izbjegavanje marginalizacije ljudi” i suradnju s marginaliziranima koji “teško pronalaze mjesto na tržištu rada.”

Otvoreni prijezir

Poštovanje koje je gospođa Solberg u intervjuu pokazala prema svim svojim građankama i građanima, s posebnim naglaskom na one na margini, u radikalnoj je opreci s retorikom i isključivošću hrvatskog predsjednika Vlade Andreja Plenkovića. On je prema skoro pola milijuna svojih (?) građana prošli tjedan u jednom dnevnom listu, koji su potpisali inicijativu za promjenu izbornog zakona, pokazao otvoreni prijezir nazvavši ih “marginalnim i isključivim skupinama.” On riječ marginalac rabi u bahatom, uvredljivom smislu, za razliku od njegove norveške kolegice.

Ako smo se zbog njegove izjave zvane “Afrika paprika” u kojoj uspoređuje afrički i hrvatski standard još mogli od srca nasmijati, ova njegova izjava o “marginalcima i isključivima” treba sve zabrinuti jer ukazuje na osobnost koja prezire one kojima bi trebala služiti u smislu izjave norveške premijerke koja vodi politiku “izbjegavanja marginalizacije ljudi”, dok Plenković vodi politiku vrijeđanja i stigmatizacije, rabeći pojam marginalac kao psovku, a stvar čudi to više što je među tim “marginalcima” znatan broj članove njegove stranke, kao i birača te iste stranke. Kažu da postoje ljudi koji izgovaraju riječi kako bi popunili prazninu u inteligenciji. Kad smo kod marginalizacije i isključivosti, treba “mainstream” i elitnog, nemarginalnog Plenkovića, koji od djetinjstva i bivšeg režima do danas jede “zlatnom žlicom”, podsjetiti da je hrvatska politika velika tvornica marginalaca koju bi novi izborni zakon trebao zatvoriti i učiniti da prema gore idu najbolji, a ne šogori i burazeri.

Nije, naime, svatko Plenkovićev šogor pa da dobije bez natječaja posao u Zračnoj luci Dubrovnik, nije svatko brat ministrice Obuljen pa da glatko zasjedne u veoma lukrativnu stolicu u HAKOM-u, nije svatko (bio) Plenkovićeva desna ruka poput ministrice Dalić, pa da ljudi koji su pisali “lex Agrokor” na temelju tog istog zakona uprihode stotine milijuna kuna, nije… I Plenkovićeva politika na nepotističkoj i klijentelističkoj matrici zato tjera ljude van, jer ih partitokracija i razne oligarhije naslonjene na politiku onemogućuju da odu s margine, pa su prisiljeni otići u Dublin ili, još bolje, u Norvešku.

Chavezovski maniri

Hrvatska je zahvaljujući takvima kao što je (i) Plenković zemlja marginalaca, sastavljena od mase, gubitnika tranzicije i procesa pretvorbe i privatizacije kojim je u najkrucijalnijem dijelu upravljao baš HDZ, od mase radnica u trgovačkim centrima koje rade za par tisuća kuna svetkom i petkom, od svih nas marginalaca koji smo uplaćivali milijarde u drugi mirovinski stup koji bi Plenkovićevi ministri “nacionalizirali” u maniri raznih Chaveza, nas marginalaca koji zahvaljujući hrvatskoj politici vjerojatno nećemo dobiti mirovine kojima već sada raspolažu razni karteli, dajući naš novac državi koja ima kreditni rejting u razini smeća. Spremaju nam marginalizaciju i pod stare dane.

A koliko je Plenković uključiv vidi se i u načinu vođenja stranke gdje su isključeni, marginalizirani svi koji nisu na liniji “uključivog” Velikog Vođe. Stranačka stega mora postojati, no dobra je europska praksa da se o svjetonazorskim pitanjima glasa po savjesti, Europa koje su inače Plenkoviću puna usta, ali iza te patine krije se Balkan u svom rudimentarnom obliku. U takvoj državi osobno mogu reći: Ponosan sam što sam marginalac! Država mi, kao ni mom ocu ni mojoj široj obitelji marginalaca nije dala ništa. Kuću u kojoj živim kupio sam na kredit, školovala me Katolička crkva, nisam (bio) član nijedne stranke, nijedne udruge, nemam nikakve veze s Plenkovićima, Vrdoljacima, Pupovcima, većinu novca zaradio sam u privatnim tvrtkama i na tržištu, a tek koliko poreza, prireza i nameta plaćam ovoj državi, a za to dobijem skupu, ali neučinkovitu državu punu uhljeba.
U državi koja funkcionira kao nakupina borgova, iz koje “marginalci” na dnevnoj razini bježe van, u kojoj Saucha nije “marginalac”, već “mainstream”, biti marginalac u etičkom je i ljudskom smislu – kompliment!

Izvor: Ivica Šola/Slobodna Dalmacija

Komentiraj