TwitterFacebookPinterestGoogle+

Don Tonči Matulić: Svi smo na ovom svijetu začeti uz Božju prisutnost

Brojni Božji puk okupio se u četvrtak 26. srpnja u Donjemu Humcu na otoku Braču, proslavivši svetkovinu roditelja Blažene Djevice Marije sv. Joakima i Ane koji se u toj bračkoj župi slave kao nebeski zaštitnici.

Svečano misno slavlje pred vjerničkim mnoštvom u crkvi Sv. Fabijana i Sebastijana predvodio je profesor moralne teologije s Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. don Tonči Matulić u zajedništvu s tamošnjim župnikom Ljubomirom Galovom, dekanom Bračkoga dekanata Tonijem Plenkovićem i pristiglim svećenicima.

U homiliji dr. Matulić približio je okupljenima otajstvo čovjeka, predstavivši ga kao biće dvojakoga značenja koje, kako je rekao, „u sebi sabire svu istinu koju nam je Bog objavio u Isusu Kristu i po svetim tajnama učinio nas dionicima te istine”. S jedne strane, postoji unutarnji čovjek koji je nevidljiv, skrovit, duhovni, za razliku od vanjskoga koji je vidljiv i prepoznatljiv, koji je tjelesni čovjek. 

Taj nutarnji čovjek stvoren je po Bogu, sazdan je od same milosti Božje, sazdan je od božanskoga materijala. I zato je unutarnji čovjek ustvari novi čovjek. S druge strane, postoji vanjski čovjek, a to je onaj čovjek s kojim se pojavljujemo i s kojim smo se okupili na slavlje Marijinih roditelja. Ovo s čime se mi pojavljujemo je na neki način čisti višak.

Toga se najbolje spominjemo u obredu pepeljenja vjernika. Najosnovnije zakonitosti u tom vanjskom, tjelesnom čovjeku i ne ovise o nama, što uostalom potvrđuje prirodni sklad čovjeka. Ipak nećemo toga vanjskoga čovjeka obezvrijediti. Upravo toga nutarnjega čovjeka, novoga stvora, donijeli smo s vanjskim čovjekom koji će se jednoga dana pretvoriti u prah. 

Kršćani se prepoznaju upravo po tome kako se ophode prema mrtvom, prema smrti. To je istina kršćanstva. I zato je za kršćane smrt radosni događaj, ona nije gubitak nego dobitak, smrt nije poraz nego pobjeda, smrt je tek samo privremeni rastanak jer nam se u smrti život ne oduzima nego mijenja, istaknuo je, između ostaloga, dr. Matulić.

Ustvrdio je kako kao vjernici, kao nova stvorenja, slavimo Joakima i Anu o kojima pravi, autentični izvor vjere, Biblija odnosno Božja riječ, ne govori ništa. Kako to onda ipak slavimo spomen Joakima i Ane? Slavimo jer su roditelji Blažene Djevice Marije, majke Boga i Gospodina Isusa Krista, a u crkvenoj tradiciji prepoznati su kao Joakim i Ana, pojasnio je dr. Matulić, istaknuvši kako je u pristupu slavlju Joakima i Ane potrebno krenuti od pretpostavke unutarnjega čovjeka za kojega, kako je rekao, „sveti Pavao ističe u poslanici Efežanima da može spoznati nadspoznatljivu ljubav Božju i ispuniti se sve do punine Božje”. 

Ne možemo, pozivajući se na našu učenost ili neukost, na naša ljudska postignuća, iz te perspektive ništa reći o Joakimu i Ani. Pozvani smo zato hoditi prema punini Božjoj, prema zrelosti Božjoj, prema onomu prema čemu nas osposobljava sam Duh koji ispituje dubine Božje. Taj nas Duh potiče da u vjeri i po vjeri pristupamo Joakimu i Ani, da prihvatimo činjenicu da je Blažena Djevica Marija rođena od ljudi koje prepoznajemo u Joakimu i Ani. 

Zanimljiva je činjenica, dodao je propovjednik, da Rimski kanon ističe Blaženu Djevicu Mariju kao „Majku Boga i Gospodina našega Isusa Krista”. Ona je Bogorodica, Bogomajka, majka jedinorođenoga Sina Božjega, i kao takva u redu vjere majka svih nas jer smo svi od Boga u Isusu Kristu snagom njegove milosti nanovo rođeni i stvoreni. U nama je sazdan taj novi, unutarnji čovjek koji je neuništiv, besmrtan i nerazoriv, a vjera nas drži čvrsto vezanim uz Gospodina, poručio je profesor sa zagrebačkoga KBF-a.

Napomenuo je, nadalje, da slaveći Marijine roditelje slavimo ustvari djeda i baku Gospodina našega Isusa Krista, ukazavši kako novozavjetni tekstovi donose i rodoslovlje kojim se ističe Isusovo podrijetlo. Ako je Marija pravo, istinsko i cjelovito ljudsko biće morala je imati roditelje. Oni su po tome, jer su Mariju donijeli na svijet, ujedno Isusovi djeda i baka. Budimo uspravni, odrasli i zreli u prihvaćanju ovoga. 

Uočimo njihovu važnost u Marijinu životu koja je od prva prvoga časa postojanja, a to znači od začeća, bila očuvana od ljage istočnoga grijeha, poručio je propovjednik, ustvrdivši kako su na taj način Joakim i Ana u činu začeća jedinorođene kćeri Marije posvjedočili svoje sudjelovanje na samom Božjem stvarateljskom djelu. 

„Svi smo mi, došavši na ovaj svijet, začeti uz Božju prisutnost i njegov stvarateljski čin kojim je on u nama stvorio ono besmrtno. Neka nas Joakim i Ana, koji su na svijet donijeli Blaženu Djevicu Mariju, zagovaraju pred Gospodinom našim Isusom Kistom”, zaključio je dr. Matulić.

Slavlje donjohumčanske fjere završilo je svečanom procesijom s kipom Sv. Ane ulicama toga bračkoga mjesta. Pred tamošnjom crkvom vjernicima je udijeljen svečani blagoslov.

Izvor: MISIJA / IKA

1 comment

  1. kristijan Reply

    I kod silovanja?

Komentiraj