Majke nosile Gospin kip u procesiji u Velikom Prologu

Brojni vjernici i hodočasnici Vrgoračkog, Neretvanskog i Hercegovačkog kraja, na blagdan Velike Gospe u srijedu 15. kolovoza nazočili su na misnim slavljima u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Velikom Prologu gdje je slavljeno šest svetih misa a središnju, kojoj je prethodila procesija s Gospinim kipom kojega su nosile majke, predvodio je dr. fra Mario Knezović, voditelj brojnih duhovnih obnova, župnik župe Kočerin i urednik na radiju MIR Međugorje, oduševljen, kako je rekao, što prvi put vidi kako Gospin kip nose majke.

U koncelebraciji su bili fra Marko Bitanga župnik župe Staševica, župnik Dusine don Dražen Radman  i bivši župnik don Davor Bilandžić, župnik župe svetog Nikole biskupa Metković i novi neretvanski dekan, koji je predvodio završno večernje misno slavlje.

Možda bi trebali u velikim proslavama svetkovine i blagdana najprije susresti sebe, rekao je u uvodu misnog slavlja fra Mario, poći malo sebi, hodočastiti u svoj život, u tajnu ljudskoga života koji nas tako iznenadi a da mi ne znamo zašto. Zato vjerujem da mi danas susrećemo i sebe i druge, i što je najvažnije – u Mariji svoga Spasitelja i Ozdravitelja Isusa Krista. Ima jedna divna knjiga „Dodirni Ozdravitelja“. Mi ga danas tako blisko dodirujemo, jer se Isus spušta na našu svagdašnjicu, Isus ne želi biti pored nas nego u nama, zato nam se razdaje u najvećoj tajni – Euharistiji, koju ćemo primiti sa Gospodnjega žrtvenika.

Plamti li naše srce ljubavlju, jesi li voljen, osjećaš li ljubav, možeš li voljeti, imaš li dar da voliš?, zapitao se fra Mario, obzirom da je suvremenom čovjeku potrebna samo ljubav i Bog, kada to spoznaš tek vidiš veličinu prostranstva skromne svoje duše – to znači živjeti Isusa Krista. Danas, o takvim istinama svoga života želimo razmatrati. Zato su uvijek ove velike proslave, osobito kad dolazimo pred Majku, pred Gospu, proslave naših istina, naših dubina, to su duboke istine naše savjesti, to znači, ne samo stati pred Gospinim kipom, to znači stati u svome životu i vidjeti što se to sa mnom zbiva, kakav sam,rekao je fra Mario uz napomenu da se ne varamo da ćemo imati puno prigoda, upozorivši pri tom napose na nemoral i izdaju kršćanskih vrednota.

„Otvorite oči i promatrajte, postali smo slijepci, više ne razlikujemo što je dobro a što zlo, nemamo otvoreno srce, gledamo očima ovoga svijeta, dodvaramo se grešnome i preljubničkome naraštaju, zato nemamo blagoslova, zato ne može naprijed ni naš život ni naša Domovina“.

Otvorite oči, jer znam da ste umorni od svega, al kad progledaš srcem, shvatit ćeš što je život. Mi smo Isusovi – posvjedočite Isusa – Isus te danas želi susresti, dopusti mu da uđe u tvoj život, pa ćeš vidjeti što je život. Počeli smo bježati u svoj strah, zato što svoj život ne naslanjamo na Boga, zato što smo izgubili nadu u Bogu mnogo nas toga žalosti. Imamo i Gospu od sedam žalosti – zar nije Gospa žalosna kad je morala bježati u Egipat?… 

Danas su majke i očevi žalosni kada nam mladi odlaze u suvremeni svijet, to žalosti srce majčino, to žalosti svakoga od nas, žalosti nas svećenike, i nekada se pitam jesmo li dovoljno vaš glas, jesmo li dovoljno glasni za vašu pravdu, jesmo li dovoljno glasni za vašu istinu koja je prešućena, jesmo li dovoljno uz vas jer ste izvarani. Ne mogu govoriti u ime svih svećenika al nemam snage reći vam nemojte ići, jer vam ne mogu darovati kruh. Nemam snage pričati floskule – ostanite ovdje, jer vam ne mogu ništa dati osim Boga, i nama su svećenicima ‘svezali ruke’, ostale su jedino da ih sklopimo i molimo za vas, kao što je Mojsije molio nad narodom u pustinji, naglasio je fra Mario pojasnivši – kako na žalost ima i onih svećenika koji se više druže s moćnicima nego sa patnicima.

Crkva ne može biti, jer je Isusova, s onima koji Boga izdaju, može te jedino čekati u ispovjedaonici da cviliš nad svojim životom, zato nam oprostite. „Oprostite nam što i mi svećenici nismo savršeni, što nismo dovoljno sveti. Kad vam sve uzmu, a uzeli su nam, jedino ti ostaju ruke, sklopi ih na molitvu. Zato nemojte klonuti, nadu tražite u Bogu, Gospa je za nas i mi smo Isusovi, vratite sebi to dostojanstvo, niste bilo tko, vi ste Isusovi, posvjedočite Isusa, Isus te danas želi susresti,dopusti mu da uđe u tvoj život, pa ćeš vidjeti što je život“, zaključio je fra Mario.

Misno slavlje uzveličali su pučki pjevači i mješoviti župni zbor kojim je ravnala studentica Matea Kalajžić. Zahvalan fra Mariju što je prihvatio poziv, unatoč brojnim obvezama, župnik don Dražen na kraju misnog slavlja zahvalio je svećenicima i svima koji su pridonijeli slavlju svetkovine. 

Pod misom su ispovijedali don Jozo Ćirko, župnik Šipovače, don Pavao Pavić, župnik Ravče a na jutarnjim misama i fra Ivica Omazić, dekan biokovskog dekanata i župnik župe Vrgorac te don Ivan Đonlić, župnik Oraha i Stilja. Mise u trodnevnoj duhovnoj pripravi predslavili su don Marin Maračić, don Ante Žderić i fra Martin Jaković a ispovijedao je i don Domagoj Jelača. 

Nakon misnih slavlja održani su i koncerti pjevača koji su tog dana animirali misna slavlja – zbor župe Muć Donji, mješovita klapa „Sveti Nikola“ Metković i zbor župe Vrgorac. Napose, župnik don Dražen Radman  je zahvalio zajednici Papa Ivan XXIII. sa voditeljicom Gordanom Cavicchi koji su u životu cijele župe, ne samo danas, nego i tijekom cijele godine, kako je rekao župnik, podnijeli najveći teret.

Izvor: MISIJA

Odgovori

Skip to content