TwitterFacebookPinterestGoogle+

Jedinstvena paško-marijanska pobožnost od Velike do Male Gospe

  • Written by:

U župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pagu u tijeku je jedinstvena marijanska molitvena pobožnost koju je paški župnik i dekan mr. don Gašpar Dodić nazvao „specifičnost paško-marijanske pobožnosti”. 

Vjernici župe Pag koji stoljećima štuju Gospu od Staroga grada svakodnevnom molitvom krunice u paškoj župnoj crkvi Uznesenja Marijina povezuju svetkovine Velike Gospe i Male Gospe, Marijina uznesenja i rođenja. Naime, nakon proslave Vele Gospe, puk u paškoj crkvi svaki dan moli sva četiri otajstva krunice popraćena razmatranjem nad odgovarajućim biblijskim tekstovima i Lauretanskim litanijama. 

Otajstva se mole u crkvi svakog dana u 8, 13, 19 i u 22 sata, a predvode ih članovi Marijine legije i drugi aktivni župljani. Molitva krunice započinje himnom „Zdravo, Zvizdo mora” na paškom napjevu, koji je izvorno napisao fra Stjepan Knežević u 18. stoljeću, sinjski franjevac rodom iz okolice Knina.

„U 23 dana od Velike do Male Gospe Pažani u crkvi izmole 92 krunice: 4876 ZdravoMarije; 552 Očenaša i Slava Ocu. Ususret trećem nacionalnom susretu hrvatskih katoličkih obitelji u Solinu, ovogodišnja nakana župe je moliti za obitelji, očeve i majke, djecu i mlade, za stare i bolesne koji ne mogu dolaziti u crkvu moliti sa zajednicom, a zbog toga osjećaju prazninu pa i žalost, da im nešto lijepo i bitno nedostaje”, rekao je župnik Dodić, poželjevši da stariji štovatelji Gospe budu izazov i poticaj mladima da unesu u svoj život Mariju, kako bi zavoljeli Isusa kao najboljeg prijatelja i spasitelja. 

„To i je svrha marijanske pobožnosti, doći do Krista koji je središte i cilj vjerničkog življenja, kako uči bl. papa Pavao VI. I himan ‘Zdravo, Zvizdo mora’ je kristocentrično napisan, upućuje na Krista kao što Marija upućuje na svoga Sina, našeg otkupitelja Isusa”, rekao je don Gašpar.

U propovijedi misnog slavlja koje je predvodio u paškoj župnoj crkvi u nedjelju 19. kolovoza, don Gašpar pozvao je župljane da ih ta marijanska pobožnost potakne na obnovu krsnog Saveza s Bogom. Govoreći o važnosti krštenja i ljepoti kršćanske vjere, kao što je i umirovljeni papa Benedikt XVI. u svom pontifikatu često pozivao vjernike da otkriju ljepotu i blagodati vjere u vjernosti Katoličkoj Crkvi, don Gašpar podsjetio je na geslo s proslave Branimirove godine 1979. g. u Ninu, „Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom misu slavi”. 

U Godini obitelji u Zadarskoj nadbiskupiji, a u sklopu molitvene priprave za nacionalni susret u Solinu, zadarski nadbiskup Želimir Puljić priredio je obiteljski molitvenik za župe Zadarske nadbiskupije te ga je i don Gašpar ponudio paškim obiteljima potaknuvši ih na molitvu u obiteljima. 

„Potičem osobito roditelje da molitva krunice ne ostane samo u crkvi, nego da se nastavi i ima traga u obitelji. U obitelji bi trebao biti korijen molitve. Ja sam naučio moliti još kao dijete u obitelji, od roditelja i s roditeljima, a kasnije sam u zajednici Crkve i tijekom studija slušao, učio i čitao da nas Isus uči i poziva moliti. Ali, dok sam bio mali mene nije naučio moliti Isus, nego su me roditelji naučili moliti. Djeca prvu spoznaju o Bogu i prvi kontakt s Bogom trebaju imati i primiti od oca i majke”, istaknuo je don Gašpar.

Početak i povijesni kontekst nastanka te jedinstvene marijanske pobožnosti poznaje mr. don Dario Tičić, paški sin, župnik župe Uznesenja Marijina na Belafuži u Zadru. Ta je svakodnevna zajednička molitva otajstava krunice od Velike do Male Gospe kao zavjet Pažana počela 1855., u vrijeme haranja kolere od koje su umrli mnogi ljudi u Pagu, a vladala je tada i u Zadru. 

„Godina 1855. ključna je za štovanje Gospe od Staroga grada. Te je godine umrlo 200 ljudi, župnik je u maticama zapisao ‘uzrok smrti, kolera’. Zadnje žrtve kolere u Pagu bile su pokopane 16. kolovoza 1855. Pažani vjeruju da je kolera prestala na Gospin zagovor te su joj se zavjetovali da će svaku godinu, svaki dan od Velike do Male Gospe, u crkvi moliti Gospin ružarij. 

Zavjetovali su se i će na Veliku Gospu nositi Gospin kip u župnu crkvu u novi grad u Pagu, a na Malu Gospu da će ga vraćati u svetište Gospe u Starom gradu. To pokazuje i paški napjev ‘Istog dana, svaku godinicu, nose u Grad Blaženu Divicu'”, rekao je don Dario Tičić. Također, te je 1855. održana i prva procesija u Pagu koju je počeo paški kanonik don Šime Meštrović, a paški župnik je bio don Juraj Bukša.

Pobožnost Pažana Gospi traje sedam stoljeća, kad su od hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. dobili povelju o slobodnom kraljevskom gradu. Pažani smatraju da je to priznanje Gospina zasluga. „Od tada potječe velika pobožnost Pažana prema Gospi. Dogodine će biti spomen 775 godina od tog prvog zavjeta Majci Božjoj. Odanost Gospi potvrđuje i da su gotovo sve crkve u gradu Pagu posvećene otajstvima Gospinog života”, ističe don Dario. 

Početkom 14. stoljeća pojavljuje se gotičko-renesansni kip Gospe od Staroga grada, najvjerojatnije uvezen iz Italije. Pobožnost Mariji dodatno se vezala uz kip. Uvijek je bila pobožnost prema Gospi, a uz kip je dobila i materijalno, izvanjsko očitovanje u zajedništvu i okupljanju puka oko Gospina kipa pred kojim su uslišane molitve brojnih Marijinih štovatelja. 

Gospin kip pobožnost Majci učinio je još svečanijom. U kronikama je zapisano da su svi apostolski, papini vizitatori isticali da se „u Pagu Gospa časti s najvećom pobožnošću – maxima devotione”, zaključuje paški sin don Dario Tičić.

Tri paške svetinje su čudotvorni kip Gospe od Staroga grada, čudotvorni Sveti križ i relikvijar Svetog trna. Trag u Starom gradu u svetištu ostavili su i franjevci. Kad su Pažani napustili Stari grad u 16. stoljeću, u Gospino svetište Staroga grada došli su fratri te je uz Marijinu crkvu u Starom gradu franjevački samostan djelovao sve do 1899. godine.

Izvor: MISIJA / IKA

Komentari