Biskup Bogdan: Želim da se kao Crkva obračunamo sa zlom pedofilije
Vojni ordinarij u RH Jure Bogdan u tijeku boravka u Zadru gdje je predvodio duhovne vježbe za svećenike Zadarske nadbiskupije u Nadbiskupskom sjemeništu Zmajević, u srijedu 5. rujna komentirao je slučajeve iznevjerenog svećeništva s čime se Crkva suočava.
„Jako me boli da se događaju velika i strašna zla nevjernosti svome svećeničkom idealu, biskupskome, svome poslanju, vjeničkome, kršćanskome. Jako me boli kad to susretnem. To je u mojoj Crkvi. To je moja Crkva! Ja moju Crkvu volim kao svoju mater. Moja mater nije ni najljepša, ni najbolja, ni najkvalitetnija, ali to je moja mama. Ja nju volim. I to je moja Crkva kojoj sam ja posvetio svoj život.
S druge strane, jako mi je drago da je društvo postalo osjetljivo, izrazito osjetljivo na sve zlouporabe. Poglavito naš Papa u Rimu, na sve zlouporabe svećeništva, odnosno biskupske službe. Ovo što sada imamo jasan stav da javno osuđujemo i prozivamo zlo unutar Katoličke Crkve, želio bih da ga osuđujemo i prozivamo na svim razinama u društvu, u društvenim zajednicama, obiteljima, kod vjernika i kod nevjernika.
Ako je nešto objektivno u sebi zlo, a iskorištavanje malodobne djece je veliko i strašno zlo, želio bih da se s tim velikim zlom obračunamo kao Crkva, kao narod, društvena zajednica, ne samo u našoj domovini, nego posvuda u svijetu. Jer, imam dojam da se društvo mnogo puta ponaša cinično.
S jedne strane, lopovi znaju vikati ‘Držite lopova’, a ustvari, ovo što se u Crkvi događa, duboko vjerujem da nam se događa jedno čišćenje. Bogu hvala da smo zauzeli takav jasan i energičan stav. Ali s druge strane, htio bih vidjeti isti takav stav, zauzetost svih na svim razinama u našem društvu i posvuda u svijetu, u iskorijenjivanju tih zala. Nažalost, bojim se da nije tako, da se s tim zlom nad djecom ne obračunava energično na svim razinama društva”, upozorio je mons. Bogdan.
Biskup je kao potreban temelj istaknuo duboku duhovnu izgradnju pojedinca, jer otajstva Crkve može se i formalno slaviti, a ne ih i s istinskim uvjerenjem nutarnje živjeti. U tom smislu duhovne neizgrađenosti i nemolitvenog života pojedinca, pa i svećenika, biskup Bogdan vidi i jedan od uzroka iznevjerenosti u življenju svećeništva.
„To je trajna opasnost i napast Crkve, od apostolskih vremena, preko nas danas, sve do eshatoloških vremena; za Svetog Oca u Rimu, za sve katoličke biskupe, svećenike, vjernike. Nitko nije amnestiran od molitve. Intenzivni molitveni i duhovni život pridonosi kvalitetnoj izgradnji, duhovnoj klimi, duhovnom ozračju i svjedočenju svećenika i biskupa u svojoj sredini”, zaključio je mons. Bogdan.
Trodnevne duhovne vježbe svećenika Zadarske nadbiskupije predvodio je vojni biskup u RH Jure Bogdan, a završene su u srijedu 5. rujna misnim slavljem sa svečanim Tebe Boga hvalimo koje je mons. Bogdan predvodio u kapeli sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru.
U dvorani Nadbiskupskog sjemeništa svećenici i zadarski nadbiskup Želimir Puljić, također sudionik tog susreta kao prigode intenzivnog razmišljanja i molitve biskupa i svećenika, temeljem razmatranja mons. Bogdana molili su i razmišljali o životu svećenika, poteškoćama koje susreće kao pastoralac, kao vođa Božjeg naroda, pastir te duhovni profil svećenika.
„To je temeljno. Ako je uspostavljena pravilna ravnoteža, ako je svećenik izgrađen po Božju, a ne po ljudsku, on djeluje kao radijator koji u svojoj sredini puno puta može biti nevidljiv, nečujan, ali ponizan, skroman, ižarava, zagrijava sredinu oko sebe, ne ljudskom nego Božjom ljubavlju”, rekao je mons. Bogdan, istaknuvši da je svećenik pontifex, mostograditelj: „Svećenik povezuje Boga i čovjeka. On je po svome zvanju i poslanju, ne po svojim zaslugama, komunikator između Boga i čovjeka”.
Istaknuo je ulogu molitve u životu svećenika. „To je jako važno. Svećenik je molitelj. Može obavljati obrede, to vrijedi za svakog kršćanina, za svakog svećenika, možemo izvana održavati svu formu kao farizeji, pismoznanci, da izgleda lijepo i skladno, ali ako to nije duboko u našem srcu, ako to nije molitva cijelog našeg bića, onda je to loše”, upozorio je mons. Bogdan.
Istaknuvši da se ne može razumjeti svećenika ni u jednom vremenu, pa ni danas, ako se ne vjeruje, mons. Bogdan je naglasio da je svećenik čovjek vjere. „Onaj koji vjeruje dobro će razumjeti smisao i poslanje svećenika: svećenički celibat, njegov način života, svećenikovu žrtvu. Sve što podnosi i prihvaća cijeli život, to čini jer vjeruje. Vjera kod svakog kršćanina, tako i kod svećenika, ima svoju logiku. Ona se hrani molitvom. Bez molitve nema istinske vjere, vjera dolazi namanje i može se izgubiti.
Onaj koji je molitelj, predsjeda Božjim narodom u misi i bilo kojem obredu, to nije dovoljno ako to nije duboko stav nutrine svećenika, njegovog srca. Ako to nije molitva koja proizlazi iz njegovog bića. Naglašavam svakom kršćaninu, meni biskupu i svakom svećeniku, pitam se, koliko molim s narodom? Ali isto tako, koliko molim kad nema nikoga, kad nitko ne vidi? Zatvorim li se ja u intimu svoga srca, u svoju sobu, komuniciram li ja sa svojim Gospodinom? Ako je vjernik, svećenik na tom tragu, ako u tom pravcu nešto čini, Bog neće izostaviti svoju milost, blagoslovit će našu molitvu. Čovjek će moći jače i intenzivnije živjeti iz vjere, biti Kristov svećenik”, poručio je mons. Bogdan.
Vojni ordinarij zahvalio je nadbiskupu Puljiću na pozivu da predvodi duhovne vježbe što je rado prihvatio, jer je i sam skoro četrdeset godina svećenik, a svećenici su međusobno, rekao je biskup Bogdan, pozvani poticati i ohrabrivati jedni druge na bolje, intenzivnije i zauzetije življenje svog svećeništva.
