TwitterFacebookPinterestGoogle+

DON MARINKO MLAKIĆ: Služenje – mudrost odozgor

  • Written by:

(25. nkg-b; 2018.)

U evanđeljima se neke teme više puta ponavljaju. Razlog za to je što se u njima kriju ključne poruke koje Isus želi objaviti. Jedna od takvih tema je navještaj njegove muke, smrti i uskrsnuća. Ove nedjelje u svetim misama čitamo odlomak iz Markova evanđelja u kojem Isus po drugi puta najavljuje svoju smrt. Prošlu nedjelju smo čuli prvi navještaj. Svojim učenicima Isus sasvim otvoreno govori kako će biti predan u ruke ljudima, oni će ga ubiti, ali će on nakon tri dana ustati.

Iz načina kako je to rečeno, lako bi se mogao steći dojam da je Isusu cilj da bude mučen i ubijen. To ipak nije točno. Isusa u prihvaćanju smrti na križu motivira božanska ljubav. Njegov put kojim ostvaruje spasenje svijeta je put ljubavi koja se predaje do kraja. Bog ljubi sve ljude, bez razlike bili sveci ili grješnici. I svima se predaje po svome Sinu Isusu. Onaj koji ljubi nema drugog načina da izrazi svoju ljubav osim da sebe potpuno zanemari i stavi se u ruke onoga koga ljubi. Odgovor ljudi na takvu Božju ljubav je dramatičan. Isus ga prepoznaje i otvoreno najavljuje: ljudi će ga ubiti a on se neće opirati. Ipak, na kraju će ljubav pobijediti. On će treći dan ustati od mrtvih. Slavu njegova uskrsnuća doživjet će oni koji se odvaže ići s njime njegovim putem.

Koliko god se Isus trudio učenicima ovo objasniti, i koliko god je to već naviješteno u starozavjetnoj objavi, učenici ga ne razumiju. Točnije, oni ga nisu voljni razumjeti. Njihove misli i želje su daleko od njegovih. Oni su pod snažnim utjecajem tadašnjih očekivanja među Židovima o Mesiji pobjedniku i kralju. Nikako o Sluzi pravednom kojega bi Bog prepustio u ruke grješnika (prvo čitanje). A pored svega toga, boje se pitati ga o tome. Ništa čudno za nas ljude kada nismo voljni suočiti se s neugodnom istinom. Osim toga, oni su vjerojatno još uvijek pod snažnim dojmom oštre osude koju je Isus uputio Petru kada ga je pokušao odgovoriti od križa. Bilo je to nakon što je Isus prvi puta nagovijestio svoju smrt.

Svjesni su, kada se dotaknu tog pitanja, Isus postaje tvrd, beskompromisan, ne trpi prigovore i sugestije. Tako ga nastavljaju slijediti, ali i dalje s nerazumijevanjem i očekivanjima koja su nespojiva s njegovim riječima. I dalje se međusobno prepiru tko je od njih najveći.

Isus, koji jasno prepoznaje tu nutarnju udaljenost učenika od sebe, poziva ih k sebi da im dade pouku o istinskoj veličini čovjek. Da bi bio što jasniji uzima dijete i stavlja ga pred njih. Dijete označava malenost, nemoć i ranjivost kojoj je potrebna briga i zaštita drugih. Bez ljubavi drugoga jedno dijete se ne može razviti u zrelu osobu. Svi smo mi duboko u sebi nemoćni i ranjivi poput djece te čeznemo za istinskom ljubavlju. Zato nas Isus poziva da jedni drugima pristupamo kao što odrasli pristupaju djeci u njihovoj nemoći. Tako ljubiti jedni druge trebamo i onda kada to donosi muku, bol, odbačenost i poniženje. Tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj, osobito onima koji su slabi i bespomoćni. U tome je srž njegove poruke.

Isus ovo govori svojim učenicima. Oni su praslika cijele Crkve. Isus nas tako sve poziva, ukoliko zbilja hoćemo biti njegovi učenici, da napustimo svaku sebičnu želju za osobnim isticanjem i veličanjem – iz čega se rađaju zavist, svadljivost, borbe, razmirice i druga zla (drugo čitanje) – te da iskreno prihvatimo opredjeljenje za služenjem. Crkva nije poprište borbe za prva mjesta, već zajednica u kojoj svatko slavi Božju ljubav u poniznom služenju drugima po onim darovima koje je od Boga primio. To je mudrost odozgor, koju spominje sv. Jakov.

Bog nas sve ljubi. Ipak, tu njegovu ljubav može iskusiti samo onaj koji se suobličuje slici njegova Sina Isusa, koji je sama sebe učinio slugom svima do smrti na križu.

Don Marinko Mlakić

Komentari