TwitterFacebookPinterestGoogle+

Dr. Marko Jukić: Muzej u Jasenovcu je nacionalna sramota!

  • Written by:

Memorijalni muzej Spomen područja Jasenovac je očiti primjer komunističko-četničkih krivotvorina, muzej laži koji je zamišljen i otvoren s ciljem blaćenja hrvatskog naroda, s ciljem teze o genocidnosti hrvatskog naroda. Taj muzej je svečano otvoren 4. srpnja 1968. (4. srpnja je bio Dan borca u SFRJ-u). Pitanje je zašto 23 godine od prestanka rada ustaškog logora? Prvi postav je obnovljen 1988. godine a autori idejne koncepcije bili su Dragoje Lukić i Antun Miletić, a autor likovnog rješenja bio je Joža Rebernak.

Autori postava 1988. godine su pseudopovjesničari, navod:

„Antun Miletić (Slavonski Brod, 30.6. 1931 -) je srpski (iako porijeklom Hrvat) i jugoslovenskiistoričar. Istoriju je studirao za vrijeme službe u JNA, tokom koje je došao do čina pukovnika i načelnika Arhiva oružanih snaga SFRJ. Stekao je zvanje višeg naučnog suradnika iz oblasti vojne istorije, a od 1964. je radio u Vojnoistorijskom institutu JNA. Napisao je oko 20 knjiga i naučnih radova, od kojih se većina bavi koncentracionim logorom Jasenovac i zločinima nad Srbima u Drugom svetskom ratu. Bio je član Odbora SANU za sakupljanje građe o genocidu nad srpskim i drugim narodima u XX veku. Trenutno je predsjednik Udruženja za istraživanje genocida i ratnih zločina u Beogradu, kao i predsjednik Savjetodavnog odbora za istraživanje Jasenovca u Njujorku.“

„Dragoje Lukić (1927. – 2005.) rođen u selu Miloševom Brdu pod Kozarom. Ustaničke 1941. imao je četiri razreda osnovne škole i dvije godine kovačkog zanata.Učesnik NOR-a od 26. avgusta 1942, od dana kada su ga partizani oslobodili iz ustaškog logora za djecu u Jastrebarskom. Odrastao je u Petoj kozarskoj brigadi kao kurir, politički delegat voda, član Sreskog komiteta Skoja i Okružnog odbora Usaoja za Kozaru. U sedamnaestoj godini član KPJ; u sedamnaestoj godini ratni vojni invalid.

Radio u Upravi državne bezbjednosti, odnosno Saveznom sekretarijatu za unutrašnje poslove, i Muzeju revolucije naroda i narodnosti Jugoslavije.

U međuvremenu završio je školu Odeljenja zaštite naroda, maturirao u partizanskoj gimnaziji i diplomirao istoriju umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu.

Pisanjem se bavi od 1959. godine. Oblast njegovog interesovanja je NOR i socijalistička revolucija, posebno stradanje djece u fašističkim logorima i učešće u ratu najmlađih iz Bosanske krajine.“

Iz navoda je jasno da se ne radi o školovanim povjesničarima već o osobama koje su bile članovi zločinačkog komunističko-četničkog sustava pa sve što su napisali treba uzeti s velikom rezervom ili odbaciti jer se radi o krivotvorinama, lažima. Zar nije sramotno da dva pseudopovjesničara uređuju stalni postav muzeja? Ta dva pseudopovjesničara su bila u službi komunističko-četničke ideologije gdje su odrađivala dobivene zadatke a zauzvrat su imali lagodan životi.

Navodi se: „U Spomen području Jasenovac bilo je 1991. pohranjeno 14.237 muzejskih predmeta, u zbirkama dokumenata, fotografija, predmeta i umjetnina, a Muzej je imao i bogatu arhivu i dokumentacijske fondove (fonoteku, fototeku, filmoteku, videoteku, hemeroteku) te biblioteku s oko 2.500 naslova.“

Radi se o komunističko-četničkoj dokumentacija koja je služila dokazivanju genocidnosti hrvatskog naroda a nije vodila računa o činjenicama, o povijesnoj istini.

U vrijeme Domovinskog rata muzejska i arhivska građa je pripremljena za evakuaciju ali je završila u četničkim rukama te je „šetala“ od Bosanske Dubice, Banja Luke, Washingtona, ponovno do Jasenovca. Nakon povrata (2001. godine) muzejske i arhivske građe počelo se raditi na reviziji muzejske građe i dokumentacije. Novi muzejski postav Spomen područja Jasenovac otvoren je 27. studenog 2006. godine. U muzeju je Poimenični popis žrtava koncentracijskog logora Jasenovac  1941-1945. godina. Sve je financirala hrvatska država Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

Na otvaranju je drug Stjepan Mesić rekao da „treba vrijediti jedan zakon, a to je zakon istine“. Nažalost u muzeju vrijedi zakon laži!

Drug Ivo Sanader (premijer) je bio kritičniji te je rekao kako je Spomen-područje bitan dio hrvatske i europske baštine i da će nas taj memorijalni muzej poučavati da se ne zaborave zločini ustaškoga režima. “Mržnja osiromašuje, drugi nas obogaćuju”, rekao je premijer, zauzimajući se da se istraži točan broj žrtava Jasenovca kako bi se izbjegle sve povijesne zabune.

Drug Ivo Sanader, premijer, je, također, rekao da se istina ne smije skrivati niti zaboraviti te da ona ne može imati dva lica.“ Nažalost muzejski postav je daleko od istine!

Upitno je zašto je hrvatska država 2006. godine (Vlada, Ministarstvo kulture) sudjelovala u obnovi postava muzeja koji širi komunističko-četničke laži o logoru Jasenovac!?. Nitko normalan ne negira zločine, smrti u logoru Jasenovac ali normalan građanin države Hrvatske ne može prihvatiti krivotvorine, laži i višestruko uvećavanje broja žrtava u logoru s ciljem blaćenje hrvatskog naroda i hrvatske države. Prema navodima istraživača i prema dokumentima Poimenični popis žrtava koncentracijskog logora Jasenovac 1941.-1945. je netočan, tendenciozan i uvećan za nekoliko puta.

Vodstvo muzeja poručuje da moguće grješke nisu napravljene namjerno ali se stječe utisak da su namjerne jer uporno zanemaruju dokumente i nova istraživanja nakon otvaranja arhiva. Nažalost, mnoge grješke su napravljeno namjerno s ciljem da se broj žrtava višestruko uveća! Treba naglasiti da je popis žrtava nastao u četničkoj »radionici« Jasenovac Research Instituta iz New Yorka (JRI). Taj institut su osnovali Srbi i neki Židovi 1998. godine s ciljem blaćenja hrvatskog naroda. Na čelu instituta je bio Srbin koji je promijenio ime (danas?). Srbi su svoje laži plasirale u svijet prevodeći i objavljujući svoje krivotvorine na stranim jezicima. U stvaranju tog instituta glavnu ulogu je imao Beograd sa svojim krivotvoriteljima povijesti (Milan Bulaić, Anton Miletić, Dragoje Lukić, Srboljub Živanović i drugi).

Ako se želi otkriti povijesna istina onda se ne mogu koristiti samo „naučni radovi“ i knjige pseudopovjesničara (Milana Bulajića, Antona Miletića, Dragoja Lukića, Slavko Goldsteina). Ti autori su lagali, prešućivali sve ono što ne ide u prilog komunističko-četničkoj ideologiji i tezi o genocidnosti hrvatskog naroda. Vrijeme je da se temeljem dokumenata u mnogobrojnim arhivima otkrije istina bez obzira kakva je i koliko žrtava je bilo. Žrtvama ne možemo pomoći ali istinom možemo spriječiti nastanak mržnje i novih sukoba. Laži i krivotvorine povijesti su bili uzroci patološke mržnje prema Hrvatima koja je uzrokovala mnogobrojne zločine tijekom Domovinskog rata. Samo istinom možemo međudržavne i međuljudske odnosiučiniti boljima.

U Enciklopediji JNA (izd.1967,T-4/627) piše autor general potpukovnik JNA Đoko Ivanović: “Na jugoslavenskoj teritoriji najpoznatiji koncentracioni logori bili su: Banjički logor, logor na Sajmištu, Šabački logor, Crveni Krst kod Niša, Jasenovac, Sremska Mitrovica i Jadovno. Unutrašnja uprava Banjičkog logora bila je u rukama Nemačke službe bezbednosti. U ovom logoru bilo je oko 100.000 zatočenika od kojih je ubijeno oko 80.000. Logor na Sajmištu, pod upravom Gestapoa, isprva isključivo za Jevreje, bio je od sredine 1942. prvenstveno za borce NOVJ i antifašiste. Kroz logor je prošlo oko 90.000, a ubijeno je 40.000 zatvorenika…”( uglavnom Židova, op.JKk). Svi konc-logori na području Jugoslavije u Drugom svetskom ratu bili su pod nadzorom okupatora.” Istovremeno “Hrvatska je imala 76 partizanskih odreda, BiH 53, Srbija 45… (citat iz iste enciklopedije JNA).!!!

Milan Bulajić (1928. 2009. godine) se kao trinaestogodišnji dječak priključio partizanima. Diplomirao je pravo i 38 godina radio u Ministarstvu vanjskih poslova. Bio je dugogodišnji voditelj Muzeja genocida u Beogradu i predsjednik Srpskog Fonda za istraživanje genocida. Iz navedenog je vidljivo da je bio pseudopovjesničar koji je odrađivao zadanu misiju a nije se bavio istraživanjem. Taj režimski čovjek je bio glavni kreator instituta u New Yorku. Može se naći podatak da je objavio 67 knjiga o stradanjima u Drugom svjetskom ratu i da je bio sudionik brojnih domaćih i međunarodnih skupova. Sve te krivotvorine i laži je financirala država!

Nažalost, hrvatsku povijest od 1918. do 1991. godine (a i poslije) pisali su četnici i komunisti pa nije čudno da se radi o krivotvorinama i da je povijesna istina prešućena. Te krivotvorine su objavljene u nizu knjiga, „naučnih radova“, svjedočanstava, jugoslavenskih enciklopedija i sve to s narodnim novcem. Krivotvorine su prevedene i poslane širom svijeta pa oni koji ništa ne znaju o Hrvatskoj i Hrvatima mogu čitati samo komunističko-četničke krivotvorine, a ne povijesnu istinu. Ako mi znamo što je i kako bilo (nažalost nedovoljno) svijet o tome ne zna ništa a to možemo zahvaliti našim političarima, povjesničarima i akademicima koji su šutjeli (koji i danas šute..). Ako se prije nije moglo istraživati i kazati istinu danas je to ipak moguće (istina ima i prepreka ali pojedini istraživači su pokazali da je moguće samo treba htjeti i raditi).U svijetu su objavljene laži o Drugom svjetskom ratu na području bivše države, objavljene laži o broju žrtava, objavljene laži o hrvatskoj državi i krajnje je vrijeme da se pokaže da se radi o krivotvorinama i lažima komunističko-četničke ideologije. Istraživanja treba objaviti na stranim jezicima.

Jasenovac Research Institut (JRI) je osnovala Srpska i Židovska zajednica u New Yorku 1998. godine. Na internetu se može naći “lista žrtava Jasenovca( Victims list na www.jasenovac.org – otvorite i nađite svoje “žrtve Jasenovca”. Na listi Jasenovac Research Institut (JRI) u New York-u ima 647.250 imena. Taj institut svojom listom falsifikata, laži, širi nacionalnu, vjersku i političku mržnju protiv Hrvatske. Dok postoji takva lista falsifikata i laži Srbija ne bi smjela postati članicom Europske unije jer širenjem laži i mržnje među narodima je u suprotnosti s načelima koja unija promiče.

„ Na internetskim stranicama JRI-ja (instituta u New Yorku) nalaze se imena 266 osoba umrlih u zbijegovima u El Shattu i Južnoj Italiji, 75 žrtava četničkog zločina u Gatima, 63 žrtve njemačkih nacista u selu Žeževica, 79 žrtava savezničkog bombardiranja Kaštel Sućurca…“

Sa svakog spomenika u Dalmaciji 1941.-45, mrtvi su “preneseni u Jasenovac”!

Što hrvatska država radi da se te krivotvorine isprave? NIŠTA!

Broj žrtava u muzeju Jasenovcu se umnožava od 60.000 pa 72.193 (1972. g) sada se došlo na brojku preko 83.145 (2013. g.). Zar to nije bolesno? Koristeći srpske krivotvorine muzej je došao do slijedećih rezultata: „Ovim načinom rada prikupili smo do sada (ožujak 2013.) imena i podatke za 83.145 žrtava. U KCL Jasenovac umoreno je prema naprijed navedenim podacima 39.570 muškaraca, 23.474 žena i 20.101 djece do četrnaest godina starosti.“

Dosadašnjim istraživanjima arhiva je utvrđeno da se radi o krivotvorinama i lažima i da muzejski postav treba ukloniti i postaviti novi koji neće biti u službi komunističko-četničke propagande. Zašto dokumentirana istraživanja nisu dobra?:

JASENOVAČKI LOGORI (V. Horvat, I. Vukić, S. Pilić, B. Matković)

RADNI LOGOR JASENOVAC (I. Vukić)

SPOMEN PODRUČJE JASENOVAC NAVODI ČETIRI PUTA VIŠE ŽIDOVSKIH ŽRTAVA OD YAD VASHEMA, M. Koić i Nikola Banić (17. VELJAČE 2018.)

MIT O JASENOVCU (R. Leljak)

Vrijeme je da se istraživanja, temeljena na dokumentima, koja su proveli: Blanka Matković, Igor Vukić, Josip Jurčević, Mladen Koić, Nikola Banić, Vladimir Horvat, Roman Leljak, Stjepan Razum, Stipo Pilić i drugi uključe u stalni postav muzeja i da se krivotvorine otklone.

Samo istinu hoćemo, ništa drugo!

Dr. Marko Jukić

Komentari