TwitterFacebookPinterestGoogle+

Don Mladen Parlov: Osporavanjem ‘Humanae Vitae’ do moralne zbrke

  • Written by:

Prošlo je pedeset godina od kada je papa Pavao VI. objavio „Encikliku o ispravnoj regulaciji poroda – Humanae Vitae“. U prvom dijelu enciklike (br. 2-6) pojašnjavaju se novi vidovi problema regulacije rađanja te se brani autoritet i nadležnost crkvenog Učiteljstva u vezi tih pitanja. 

U drugom dijelu (br. 7-18) izlažu se doktrinarna načela o bračnoj ljubavi, svrsi i cilju bračne ljubavi, ono što jest i nije dopušteno u bračnom činu. U br. 11 se nalazi središnja tvrdnja cijelog dokumenta: „Crkva… uči da je potrebno da svaki bračni čin mora ostati po sebi usmjeren na prenošenje ljudskog života“ (HV 11). Treći dio enciklike (br. 19-30) posvećen je pastoralnim zaključcima, odnosno donose se upute i smjernice u pastoralnom postupanju te apel svima odgovornima u društvenom životu da budu na strani zaštite ljudskog života.

Rijetko je koji crkveni dokument izazvao toliko protivljenje, toliko žučljivih odgovora i rasprava kao „Humanae Vitae“. Ta osporavanja nisu dolazila samo iz, danas bismo rekli, liberalno-ljevičarskih krugova, nego također iz crkvenih, a ta su ujedno bila i najžučnija, a svakako i najpogubnija. Tako su, primjerice, belgijski biskupi, pod vodstvom kardinala Lea Josepha Suenensa, objavili izjavu da ne prihvaćaju „Humanae Vitae“ u ime slobode ljudske savjesti. Ili, kardinal Bernard Alfrink, sa skupinom nizozemskih biskupa, je otvoreno pozivao vjernike na neposluh i odbacivanje nauka „Humanae Vitae“. Slično protivljenje nauku „Humanae Vitae“ bilo je i u drugim katoličkim zemljama, dakako s većom ili manjom razinom intenziteta. 

Ovdje nije mjesto za šire izlaganje razloga zbog kojih se je javilo tako veliko protivljenje nauku „Humanae Vitae“ tek ćemo ukazati na proročanske riječi samoga pape Pavla VI. o tome što će se dogoditi ako se ne usvoji i živi nauk Katoličke Crkve o ispravnoj regulaciji poroda. Kao prvu tešku posljedicu Papa spominje otvaranje puta bračnoj nevjeri i općem opadanju moralnosti u društvu; upotreba kontraceptivnih sredstava, smatra Papa, dovest će do sve većeg gubitka poštovanja prema ženi, koja će biti svedena na puki objekt zadovoljenja egoističnih prohtjeva muškarca; otvorit će se put prema intervenciji države u pitanju regulacije poroda (Humanae Vitae, 17).

Danas, 50 godina poslije objavljivanja enciklike „Humanae Vitae“, nije teško zaključiti kako su u svakodnevnom životu zapadnih kršćana prevladali stavovi osporavatelja nauka „Humanae Vitae“, a koji je još uvijek službeni nauk Katoličke Crkve. Nažalost, ostvarile su se i proročanske riječi svetoga Pape. Naravno da današnje teško demografsko stanje u Europi nije isključivo posljedica odbacivanja nauka „Humanae Vitae“, ali nije teško zaključiti kako je osporavanje „Humanae Vitae“ dovelo do velike zbrke i nejasnoće u životima običnih vjernika, posebno po pitanju bračnog morala, a to je dalje dovelo do tisuća rastava, pobačaja, razbijenih obitelji, unesrećene djece itd. 

Također nije teško doći do zaključka da ako se odvoje ljubav i prokreacija tada je moguća prokreacija bez ljubavi (umjetna oplodnja, genetski inženjering, kloniranje i sl.) i ljubav bez prokreacije (istospolni brakovi ili čak „brak“ između čovjeka i životinja).

Papa Pavao VI. objavio je „Humanae Vitae“ 1968. godine, kad je upravo nastupila seksualna revolucija i poziv na slobodnu ljubav. Danas, 50 godina poslije, šokirani smo seksualnim zloporabama djece i mladih koje su se događale tih godina. No, nisu li te zloporabe u biti jedna od posljedica odbacivanja „Humanae Vitae“? Ako je spolni moral, kako su pisali osporavatelji „Humanae Vitae“, ponajprije pitanje savjesti svakog vjernika, nije li moguće da se oblikuju savjesti koje smatraju kako im je sve dopušteno pa i na planu spolnog morala? Ljudski razum i savjest bez svjetla vjere, odnosno uporišta u objavljenoj istini, su poput čamca na uzburkanom moru; prije ili poslije potonut će.

Sredinom listopada 2018., dok pišem ove retke, 50 godina poslije objave „Humanae Vitae“, održava se XV. redovita opća biskupska sinoda na temu: „Mladi, vjera i razlučivanje zvanja“. U pripravi Sinode konzultirane su sve nacionalne i pokrajinske biskupske konferencije kao i zajednice i skupine mladih diljem svijeta. Pripremljen je i radni materijal (tzv. „Instrumentum laboris“). Iz uvida u radni materijal čini se da se ponavljaju pogrješke koje su počinili osporavatelji „Humanae Vitae“, a to je prilagodba Crkve vremenu u kojemu živi.

Crkva dakako treba prilagoditi vremenu u kojemu živi način prenošenja poruke koja joj je povjerena, ali ne i samu poruku. Nedavno sam u jednom susretu upitao skupinu mladih: Što očekujete od današnje Crkve? Poslije nekoliko trenutaka tišine, jedan mladić odgovori: Očekujemo da nam jasno predstavi Isusov nauk koji vodi u život vječni. Nadam se da će to biti i rezultat ovogodišnje sinode o mladima.

Izvor: DON MLADEN PARLOV / MISIJA

Komentari