TwitterFacebookPinterestGoogle+

Nenad Piskač: Rektor Damir Boras „prisajedinjuje“ Sveučilište Zapadnom Balkanu

  • Written by:

Proslava stote obljetnice balkanske krčme u Zagrebu

Proslava stote obljetnice (1918. – 2018.) beogradskoga velikosrpskoga „prisajedinjenja“ Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Vojvodine odvija se u Hrvatskoj na više razina. O promidžbi novoga romana četnika Vuka Draškovića u Globusu već sam pisao. Drašković je napisao roman o velikom kralju „ujedinitelju“ Karađorđeviću, koji je od Jugoslavije navodno htio napraviti balkanske SAD. Autor, tema romana i Globus odlično su izveli proslavu stote obljetnice neprežaljene Jugoslavije kao proširene Srbije. Nisu, nažalost, jedini.

Da će se proslava i jugoslavenski dernek protegnuti i na Sveučilište u Zagrebu, nisam se nadao. Mjesec dana uoči kobne obljetnice rektor dr. Damir Boras je sazvao za 3. studenoga II. rektorski forum zapadnoga Balkana (http://www.unizg.hr/nc/vijest/article/drugi-rektorski-forum-zapadnoga-balkana/).

Reagiranje Pokreta za hrvatsku budućnost

Na ovu jugoslavensku provokaciju reagirao je Pokret za hrvatsku budućnost na svojoj fb stranici. Priopćaj PHB-a prenosim u cijelosti:

„Rektor Sveučilišta u Zagrebu, dr. Damir Boras, sazvao je za subotu, 3. studenoga u 14 sati u auli Sveučilišta II. rektorski forum zapadnoga Balkana, na kojem će sudjelovati 20 rektora iz osam država, od kojih sedam nastalih na području bivše Jugoslavije te Albanije.

Pojam „Zapadni Balkan“ u službenoj i uvelike u neslužbenoj uporabi u Hrvatskoj, Europi i svijetu odnosi se na države bivše Jugoslavije koje još nisu ušle u Europsku uniju. Riječ je dakle o tehničkom terminu EU-a, a ne o geopolitičkom, regionalnom ili kulturološkom terminu. On se od g. 2013., tj. od ulaska Hrvatske u EU, primjenjuje na pet odnosno šest država (WB6) kandidatkinja ili aspirantica za članstvo u EU-u: BiH, Crnu Goru, Srbiju, Makedoniju, Kosovo te (kao pridodanu) Albaniju. Nipošto se (više) ne odnosi na Sloveniju i Hrvatsku. Hrvatska vlada i diplomacija nikada nisu ni prihvaćale da se taj naziv primjenjuje na RH, nego su radije govorile o „jugoistočnoj Europi“. Utoliko je veći šok zbog održavanja rektorskog foruma u Zagrebu po kriteriju pripadnosti „Zapadnom Balkanu“.

PHB smatra da se sazivanjem takva skupa izravno prkosi duhu Ustava RH, koji u Članku 142. određuje: „Zabranjuje se pokretanje postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u kojem bi udruživanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga državnog zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku.“ Utoliko skup u takvu formatu u organizaciji rektora zagrebačkog Sveučilišta smatramo i implicitnom geopolitičkom diverzijom. To sveučilište upravo je počelo slaviti 350. obljetnicu osnutka, g. 1669. Tada je Hrvatska bila ukotvljena u sasvim drugi sklop – zapadni, srednjoeuropski, mediteranski –dok joj je s Balkana prijetila dotad neviđena ugroza. U tom smislu, PHB ocjenjuje okupljanje rektora u zapadnobalkanskom formatu i kao povijesnu inverziju i kao kulturološku opstrukciju hrvatskog pamćenja, pripadnosti i identiteta“.

Legitimno je i potrebno da države i subjekti surađuju na raznim osnovama s drugima. Primjerice kao što je to bilo ili može biti u okviru Radne zajednice podunavskih regija, Radne zajednice Alpe-Jadran, u okviru mediteranskih sveučilišta, Srednjoeuropske inicijative, Inicijative „Tri  mora“ ili čitave Europske unije, Europe, Ujedinjenih naroda i slično. Ali nije legitimno svrstavati vodeće hrvatsko sveučilište u okvir „Zapadnog Balkana“ kao konstrukta kojemu Hrvatska ne pripada.

Pozivamo sve hrvatske znanstvene i kulturne institucije, a isto tako i stranke i udruge koje poštuju Ustav RH, baštinu tuđmanizma i žrtve krvave borbe za oslobođenje iz jugoslavenske „tamnice narodā“ te koje poštuju načelo suverenizma odnosno nacionalnog samoodređenja da izraze neslaganje i ogorčenost, da prosvjeduju te da poduzmu druge korake kako se ovakve i moguće susljedne diverzije, i to tempirane za 100. godišnjicu nastanka I. Jugoslavije, ne bi događale“.

Jugoslavija, država koja nestaje i istodobno nastaje

U ovoj sam kolumni odavno najavio da će se stota obljetnica srbijanske okupacije Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Vojvodine protegnuti kroz cijelu godinu. Stranke i kulturalne ustanove u Hrvatskoj sve to šutke promatraju, praveći se da se ništa ne događa. Za nositelje jugoslavenske ideje Jugoslavija je država koja nestaje i istodobno nastaje u bilo kom obliku.

Protekloga tjedna svjedočili smo u kontekstu otvaranja i medijskoga predstavljanja Festivala domoljubnoga filma Gordan Lederer, pokrenutoj hajki jugoslavenskih ekstremnih nacionalista. Osobito ih smetaju mitovi na kojima je, uz brutalnu silu i teror, počivala svaka „jugoslavija“. Smeta ih istina i podsjećanje na stogodišnji teror Srbije nad Hrvatima. Hajku ovdašnjih jugoekstrema, kojoj se nijedna stranka nije suprotstavila, kao niti jedna državna ustanova ili visoki dužnosnik, odmah je iskoristio četnik Vučić i srbijanski ministar unutrašnjih poslova. Kao da je stanje u Hrvatskoj u ingerenciji srbijanskih unutarnjih poslova, a Hrvatska „parče“ Srbije.

Koliko sam upoznat neovisna i neklijentelistička braniteljska scena s osobitom pozornošću i zabrinutošću prati neojugoslavenska zbivanja, provokacije i podvale, kao i refleksije u hrvatskom društvu i politici. Ogorčenje raste podjednako i prema jugoslavenskim ekstremnim nacionalistima koji su premrežili društvo, medije i ustanove, jednako kao i prema benevolentnom odnosu hrvatskih državnih ustanova i parlamentarnih stranaka u poziciji i oporbi.

Dobro je da se rektor Boras razotkrio. No, nije dobro to što hrvatski sveučilištarci i diplomanti, među ostalim, i zbog jugoslavenskih provokacija i zbog zapadnobalkanskoga pozicioniranja hrvatske budućnosti napuštaju i Sveučilište i Domovinu. I bježe što dalje od balkanske krčme u koju se protuustavno i bez otpora utapa hrvatsku državu i hrvatski narod. Povijesno gledajući takve su akcije uvijek izazivale hrvatsku reakciju. Ne daj Bože dugo čekati!

Izvor: Nenad Piskač/hkv.hr

Komentari