TwitterFacebookPinterestGoogle+

Sve za Perkovića, Perkovića nizašta!

  • Written by:

Je li Perković uništio ili skrio dokaze o ubojstvu Stjepana Đurekovića

 

{jathumbnail off}Njemački politički tjednik Focus u broju od 30. svibnja 2011.objavio je da je ‘hrvatska tajna služba’ uništila ključne dokumente o ‘slučaju Đureković’ s potpisom Josipa Perkovića. Prije ulaska Hrvatske u EU moraju nestati svi mogući tragovi o eventualnoj umiješanosti Josipa Perkovića u ubojstvo Stjepana Đurekovića zbog stupanja na snagu Europskoga uhidbenog naloga (EUN), objavio je taj list. Za istinitost svoje tvrdnje Focus se poziva na podatke pokrajinske kriminalističke službe u Munchenu.

I umjesto da se cijeli sustav nacionalne sigurnosti u Hrvatskoj digao na noge kako bi utvrdio istinitost Focusova navoda koji optužuje hrvatski obavještajni sustav da sudjeluje u prikrivanju ubojstva, što je gotovo ravno optužbi za državni udar, ništa se nije dogodilo – kao da je lisica pojela kokoš. Potpuna šutnja sustava i javnosti, nikakve reakcije ni vlasti ni oporbe.

Ured vijeća za nacionalnu sigurnost zaduženoga za zakonitost rada hrvatskoga obavještajnog sustava ni okom nije trepnuo, a kako i bi kada su Stjepan Mesić i Ivo Josipović stvorili takve kadrove da i supruga nadzire muža. Pisali smo o tome kako je supruga generala Preosta bila zadužena da nadzire njegov rad. Nakon te sprdnje sa sustavom nacionalne sigurnosti, takve kadrove uhljebljuje Milan Bandić u zagrebačkome Holdingu s vrlo visokim beneficijama.

Prije negoli je 1. siječnja 2014.godine stupio na snagu izmijenjeni EUN, Josip Perković angažirao je sve svoje ljude u državnim i komercijalnim medijima da prenose njegove vapaje kako je spreman sjesti na optuženičku klupu zbog svoje umiješanosti u ubojstvo hrvatskoga emigranta Stjepana Đurekovića davne 1983. u blizini Munchena, ali, ako je ikako moguće, da to ne bude u Njemačkoj nego u Hrvatskoj jer jedino se u Hrvatskoj može utvrditi puna istina o tom slučaju jer da je njemačko pravosuđe nepravedno i vjeruje svjedocima kao što su njegov kolega iz Udbe Vinko Sindičić i njemu slični koji su svojim svjedočenjem, eto, ‘natovarili’ Krunoslavu Pratesu koji je pravomoćno osuđen na doživotni zatvor zbog umiješanosti u ubojstvo Stjepana Đurekovića.

Nakon što su Perkovićevi podanici u medijima počeli odrađivati scenarij njegove beatifikacije u slučaju Đureković, na scenu stupaju Perkovićevi pouzdanici u svim relevantnim institucijama vlasti, a posebno u ‘neovisnome hrvatskom pravosuđu’. Logistiku tom i takvom pravosuđu dat će hrvatski obavještajni sustav koji vrvi Perkovićevim ljudima još iz vremena Udbe, ali i njihovim odabranim potomcima.

Mreža Josipa Perkovića djelomično je uzdrmana smjenama generala Grdića i generala Preosta te njihovim kaznenim progonom (u tom razotkrivanju i Hrvatski tjednik ima svoje zasluge jer smo prvi bez straha objavili njihov kriminal u Vojno-sigurnosnoj agenciji). No tamo i danas sjede njegove vrlo bitne poluge moći kao što je šef operative Josip Turković. U VSOA-i rade i sin i supruga Ivana Grujića, bliskoga Perkovićeva suradnika još u osječkoj Udbi.

Tamo su brat i kći Ivana Ivankovića (bivši djelatnik Kontraobavještajne službe JNA (KOS-a), a danas Sigurnosno-obavještajne službe (SOA), vrlo blizak s Perkovićem), kći Ivana Uvanovića (koji je bio desna ruka Josipa Perkovića), kao i mnogi drugi dugogodišnji pouzdanici Josipa Perkovića, primjerice Željko Sklepić, Ivan Kvakić, Đuro Menalo, Božo Vukasović (sada vojni izaslanik u BiH). Stanje u SOA-i još je i gore. Dovoljno je samo spomenuti imena kao što su Ante Letica (suradnik akcije KOS-a ‘Labrador’), spomenuti Ivan Ivanković, zatim Perkovićeva trčkarala Jakov Ljubičić, Gordan Akrap kojega je Njemačka protjerala jer je pokušao utjecati na svjedoke u procesu protiv Pratesa i Perkovića. Uz spomenute stare Perkovićeve kadrove, tu je još niz novih mladih ljudi kojima su jedne od osnovnih referenci da su potomci ljudi koji su radili u Udbi ili bili doušnici Udbe.

Igrokaz s uhićenjem

Naime, sada je i vrapcima na grani jasno zašto su i Mesić i Josipović držali, ili morali držati Sašu Perkovića, sina Josipa Perkovića, na dužnosti savjetnika za nacionalnu sigurnost. Njegova uloga i moć u sigurnosno-obavještajnome sustavu jedna je od najvažnijih. On izravno sudjeluje savjetima u svim kadroviranjima u obavještajnome sustavu, sve informacije sigurnosno-obavještajnoga sustava u njegovim su rukama i on posredstvom predsjednika RH usmjerava sigurnosno-obavještajni sustav. Predsjednik ga imenuje temeljem slobodne volje i kao takav siva je eminencija obavještajnoga sustava.

Na kakvu su sve farsu spremni Perkovićevi pouzdanici u sustavu vlasti u RH, najbolje svjedoči igrokaz što su ga izveli prilikom uhićenja i kakva će u konačnici biti farsa ako se Perković ne izruči Njemačkoj nego taj predmet preuzme hrvatsko pravosuđe. Novinari su čekali uhićenje Perkovića na njegovoj službenoj adresi, no policajci koji su dobili zadaću uhićenja dan prije, na staru godinu, dobili su adresu gdje će se Perković nalaziti na Novu godinu. Naravno da su bili ogorčeni jer im je ta zapovijed stigla iz samoga ravnateljstva policije.

Drugi primjer koji bi također mogao biti farsa njegovo je zdravstveno stanje. Poučeni iskustvom sa suđenja Pratesu kada je Perković iz Zagreba trebao putem video-linka svjedočiti na sudu u Njemačkoj, on se opravdao svojim zdravstvenim stanjem i nije svjedočio, iako se vrlo brzo nakon toga čio i veseo pojavio na sudu u Splitu kao svjedok u vezi s otmicom Blagoja Zelića. Toliko o medicinskoj dokumentaciji hrabroga „gospodara života i smrti”.

Prefrigani spletkaroš Perković, osim što na uzdi drži sve hrvatske institucije i dvije najjače stranke, posljednjih je dana počeo u medije plasirati teze o velikom obavještajnom neprijateljstvu s drugovima iz ‘Službe državne bezbednosti’ SDB iz ostalih republika bivše SFRJ, a posebno Srbije i BiH, a sve s ciljem da prikrije njihovu suradnju posljednjih godina jer u njegovoj poziciji bi se sutra mogli naći mnogi udbaši iz Srbije i BiH, a kod njih je suradnja potpuna i tajna. Perković i odvjetnik Nobilo, kao što je vidljivo, javnosti prodaju rog za svijeću da oni znaju tko je ubojica, da hrvatska Udba nije u tomu sudjelovala, pa sve do toga da su nalogodavci iz nekih drugih republika (Dolanc, Božović).

No najzanimljiviji obrat i šok za Perkovićeve podanike u hrvatskim medijima i pouzdanike u hrvatskim institucijama i ‘neovisnome hrvatskom pravosuđu’ bit će kada svjetlo dana, bilo u hrvatskim ili njemačkim medijima, ugleda svjedočenje njegova kolege iz drugoga odjela Službe državne sigurnosti (SDS) Osijek Ilije Svilara koji je zajedno s Perkovićem putovao na jedan Udbin zadatak u Njemačku. Tada je Svilar pao u ruke BND-a (njemačkog obavještajnog sustava) i nakon razmjene na ‘raščišćavajućem’ informativnom razgovoru rekao mnogo toga o Perkoviću. Nije ni Perković svemoćan da je mogao sve skriti.

Godinama trguje i ucjenjuje s dosjeima UDBA-e

U jednim dnevnim novinama samo nekoliko dana prije uhićenja Josip Perković govorio je o svojim zaslugama u stvaranju RH i iznosio niz podataka obavještajno-sigurnosne naravi. Nitko se od novinara nije sjetio postaviti mu pitanje je li sva ta saznanja i podatke arhivirao u Sigurnosno-informativnoj službi kojoj je bio na čelu, ili ih je čuvao u privatnim arhivama da bi s njima mogao trgovati kada sazre vrijeme.

Tako Perković godinama trguje i ucjenjuje s dosjeima Udbom i na taj način ima golem utjecaj na pravosudna tijela u RH. Mnogi današnji suci, odvjetnici, državni odvjetnici u mladosti su kao pravnički pripravnici bili suradnici tada svemoćne Udbe, a danas ih Perković ima u dosjeima koje je prisvojio. Naime više je nego očito da akte oko nastanka RH i nabavi oružja nije pohranio tamo gdje im je mjesto.

O tome najbolje svjedoči knjiga objavljena u Sloveniji o nabavci oružja na prostoru bivše SFRJ iz koje je lako zaključiti da je Josip Perković bio u odličnim odnosima sa Stanom Dolancom koji je kontrolirao prijevoz oružja preko Slovenije. Svakako da barem jedna fotografija s otvaranja odvjetničkoga ureda Miroslava Šeparovića, danas suca Ustavnog suda, može ovo potvrditi.

Nije posve nerealno očekivati da će ovakvo ‘neovisno pravosuđe’ donijeti presudu o izručenju.Tada Hrvatskoj prijete gospodarske sankcije koje će ionako grozno gospodarsko stanje još više pogoršati, sve će se to pretočiti na ulice, a onda – kom opanci kom obojci. Komunistička klika koja je gotovo u cijelosti vladar Hrvatske i upravlja svim potencijalima i relevantnim političkim strankama tada će brojati svoje posljednje sate. Zato se ovako grčevito bore da bi sačuvali svoje pokradeno blago, a hrvatski sinovi i kćeri neka idu biti drvosječe u kanadske šume i biti dadilje njihovim sinovima na Ženevskome jezeru. No komunističke maske moraju jednom pasti.

Tomislav Jelić
Hrvatski tjednik

Komentari

1 comment

  1. Pingback: Cheap Womens Nike Blazer Low UK