TwitterFacebookPinterestGoogle+

Željko Primorac: Rušenje spomenika Frani Tenti i jugo zastava na Marjanu za Radu Končara

  • Written by:

U tjedan dana u Splitu su se zbila dva događaja koja su ponovno do kosti ogolila ne samo tegobnu povijest hrvatskog naroda i Splita već i tragičnu političku sadašnjost. Najprije je jedan 65-godišnjak pod utjecajem alkohola u parku na Bačvicama srušio spomenik Radi Končaru, narodnom heroju u komunističkoj Jugoslaviji. Potom je Grad Split povodom godišnjice smrti Frane Tente, mladića koji je 1947. na Marjanu izvjesio hrvatsku zastavu bez crvene petokrake te je potom zvjerski mučen od čega je preminuo, ceremonijalno, u počast ubijenom mladiću i njegovu činu, podigao državni stijeg Republike Hrvatske.

Prvi događaj, rušenje spomenika Radi Končaru, odjeknuo je u hrvatskim medijima poput bombe. Javne osobe gotovo su se natjecale tko će prije osuditi „taj čin fašizma, kleronacionalizma i divljaštva“ kako se govorilo ovih dana. Išlo se čak toliko daleko da se rušenje spomenika povezivalo sa porastom nacionalizma u narodu. I sve to dok se nije znalo ni tko je počinitelj ni iz kojih je pobuda to učinio. S druge pak strane odavanje počasti mladom hrvatskom domoljubu Frani Tenti prošlo je dosta tiho, bez udarnih termina informativnih emisija i novinskih naslovnica. Stidljivo su političari na svojim facebook profilima istaknuli fotografiju mladog domoljuba uz vijest sa internet stranica Grada Splita.

Pa ipak, i to je bilo dovoljno da se oglasi pandam splitske Orjune okupljene oko Dragana Markovine i njegovih političkih istomišljenika. Bez da su i jednom riječju ili slovom spomenuli činjenicu kako je mladi Tente zbog svog političkog aktivizma mučen i ubijen, bez spomena stravičnog političkog zločina, oni su prozvali aktualnu političku vlast u Splitu kako je „odala počast čovjeku koji je glorificirao ustašku državu dvije godine nakon oslobađanja grada od fašizma“. Naime, Tente je povijesnu hrvatsku trobojnicu na Marjanu podigao 10. travnja 1947., na dan utemeljenja NDH.

Budući osude čina odavanja počasti Frani Tenti dolaze od osoba koje sebi vole tepati kao antifašistima te su najbučniji u očuvanju tzv. antifašističkih tekovina, a u stvari bi se mogli zvati zavičajno društvo za očuvanje tekovina komunističke Jugoslavije i Josipa Broza Tita, volio bih razjasniti neke stvari koje su sušta suprotnost antifašizmu koji proklamiraju. Prvo, kao krimen Frani Tenti uzima se isticanje povijesne hrvatske trobojnice 10. travnja. Zamislimo da je Tente kojim slučajem hrvatsku trobojnicu na Marjanu podigao na bilo koji drugi datum te kobne 1947. Bili odnos prema njemu bio drugačiji? Bi li ga manje mučili, bi li ga poštedjeli? Ne, bilo kakvo isticanje obilježja hrvatske samobitnosti i nacionalnog identiteta u komunističkoj tvorevini bila je sigurna uputnica na mučilište i gubilište. Još jedna činjenica nikako ne dolazi do mozga mentalnim Jugoslavenima. Naime, Markovina i društvo u priopćenju navode kako je Tente „skinuo državnu zastavu i postavio zastavu NDH“. Ne, Tente je na Marjanu postavio hrvatsku zastavu bez zvijezde petokrake, a to je povijesni barjak hrvatskog naroda. U svojim skučenim umovima ovo splitsko zavičajno društvo svaki stijeg koji nema petokraku proglašava ustaškim. Međutim, Hrvatska ima svoju povijest koja je daleko starija od 1941. i 1945. Budući ima svoju povijesti ima i svoja nacionalna obilježja.

Dobro je da se splitska gradska vlast sjetila Frane Tente. Međutim, cijela ova ceremonija odavanja počasti malo mi je previše nalikovala na neku ilegalnu akciju. Malo mi je previše nalikovala na sam povijesni čin Frane Tente, gotovo ilegalnih dimenzija, sramežljivo. Kao da još uvijek živimo u okovima OZNE i UDBE, pod vlasti diktature u kojoj dobro moramo promisliti kome i kada odajemo počast. Sjena neriješenih povijesnih sporova koja korijene vuče još iz vremena osamostaljenja Republike Hrvatske prekrila je i mladoliko lice Frane Tente.

Republika Hrvatska osnovala je Vijeća za suočavanje s prošlošću. Neke njihove zaključke mogli smo vidjeti prije nekoliko mjeseci. Tada nam je rečeno kako će njihov rad rezultirati povijesnim pomirenjem i lakšim suočavanjem sa bremenitom prošlošću. Pa volio bi kada bi se kolege povjesničari članovi tog povjerenstva, pogotovo Nazor i Lučić, osvrnuli na splitski povijesni paradoks.

A splitski povijesni paradoks izgleda otprilike ovako : policija, država i kompletna politička scena , da ne govorimo o ne vladinim organizacijama, u Splitu čuva lik i djelo Rade Končara. Čovjeka koji je bio politički sekretar KPH i član Politbiroa KPJ. Kada bi ga kojim slučajem oživjeli i kazali mu kako živimo u Republici Hrvatskoj vjerojatno bi se samoinicijativno vratio u grob. S druge pak strane, Frane Tente, mladić koji je sanjao Hrvatsku, njenu slobodu i samostalnost, gotovo je kontroverzna osoba u Splitu. On nema svoj spomenik, ulicu, trg ili školu koja se naziva po njemu. Ne, on je i nakon 71. godinu nepoželjna osoba u Splitu i Hrvatskoj!

Kada bi u nekom apstraktnom vremenskom stroju mogli uređivati prošlost te prema njoj ravnati sadašnjost onda bi normalne vijesti, ako se normalnim može nazvati rušenje bilo kakvog i čijeg spomenika, glasile – U Splitu srušen spomenik Frani Tenti, a aktivistička grupa izvisila jugoslavensku zastavu na Marjanu na godišnjicu smrti Rade Končara. Međutim, tada bi sustav vrijednosti i povijesnih odnosa bio uspostavljen na normalan način pa bi se znalo tko je iz hrvatske povijesti domoljub, a tko borac za nadnacionalnu i totalitarnu deologiju koja negira nacionalnu posebnost i pravo na samoodređenje.

Izvor: Željko Primorac/hrsvijet.net

Komentari