Jučer je u Gradskoj knjižnici Marko Marulić, a u sklopu Tjedna sjećanja na Vukovar i Škabrnju, u organizaciji Hrvatske udruge Benedikt održano predavanje prof. dr. sc. Dijane Vican rektorice Sveučilišta u Zadru i predsjednice Rektorskog zbora. Tema izlaganja je bila Društvene i odgojne vrijednosti.  Zašto baš ova tema? Zar nas upravo vrijednosti koje svjedočimo svojim djelovanjem ne identificiraju kao pojedinca i kao narod?

U dvorani punoj, posebice mladih, bilo je neizmjerno zadovoljstvo slušati nadahnuto predavanje profesorice Vican koja nas je podsjetila i približila nam značaj vrijednosnog sustava i potrebe argumentiranoga čuvanja zdravoga vrijedonosnog  nasljeđa kao i kritičkog propitivanja novo nametnutih vrijednosti suvremenoga društva. U tom procesu nam vodilja treba biti istina, koja ne smije biti drhtava, kako kaže prof. Vican, već objektivna, uspravna i našim djelovanjem obranjena i sačuvana.  Oteti vrijednosti zaboravu koje samo po sebi vrijeme donosi, ali nažalost i društveno političke okolnosti, čuvanje uspomena na događaje koji su nas  obilježili kao narod, sveta je dužnost.

Ko sam i što sam, što ću, koga volim, što tražim, kuda idem, za čim lutam? vrijednosno se propitivao veliki Tin poručivši nam „Na dan kada umrem ostvariti će se naglo sve što nije moglo za mojega života; zavladati će čista ljubav, bratstvo ljudi i apsolutna pravda… A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu – bila bi vedrina. Kristalna kocka vedrine.

Rođena u Imotskom, upravo je Dijana Vican sljedbenica svoga zavičajnog poete, koja svojom posvećenošću mladima cijeli svoj radni opus stavlja u službu razvijanja pretpostavki za naraštaje koje bi se trebali osviješteno odgajati za vrijednosti znanja, rada, identiteta i čovjekoljublja, istakla je dr. sc. Vini Rakić u pozdravnoj najavi predavanja, uz predsjednika HUB-a dr. Vidu Popovića.

Zamolili smo profesoricu Vican da nam ustupi svoje iznimno vrijedno predavanje kako bismo ga objavili na stranicana portala udruge i učinili dostupnim širokom auditoriju. Jer, ono se ne da prepričati, treba ga pročitati i doživjeti svaku riječ i slovo kao poticaj sebi kako biti moralan homo sapiens.

Znanje bez emocije i sposobnosti razlikovanja ispravnog od neispravnog nije dovoljno za puninu razvoja kako pojedinca tako i  države. Uz obitelj, odgojno obrazovne institucije trebaju biti vrijednosna uporišta mladima i ne smijemo se zavaravati kako komunikacijske tehnologije i informatički „zrele škole“ kako se danas voli govoriti, mogu zamijeniti ljudsku riječ, živi primjer učitelja i profesora, roditelja, baka i djedova te vršnjačka prijateljstva. Naše ruke i prsti nisu samo za udaranje po računalnoj tipkovnici, već su tu da pletu, kroje i šivaju, da rade i stvaraju, da grle i uljuljkuju, da nas nježnostima obaviju, prepričavam profesoricu Vican i  ovo je tek moja skromna interpretacija sjajnoga predavanja kojeg nam je darovala. I hvala Vam profesorice Dijana Vican u ime svih nazočnih.

Nakon predavanja izvedena je predstava “Brod”,  koju je izvela skupina učenica i učenika dramskog KUD-a “Karol Wojtyla” iz Kaštela. Predstava je bila komplementarna s predavanjem, jer su nam kroz dječja usta istaknute vrijednosti domoljublja, pravo na igru i odrastanje u slobodi, hrabrosti i spremnost na žrtvu za obitelj i Domovinu. Predstava je posvećenoj stradaloj djeci u obrambenom Domovinskom ratu čiji su životi oteti ratnom zbiljom, a priredila ju je prof. Doris Grgurin, voditeljica dramske skupine.

Vini Rakić/hu-benedikt.hr; Foto: Dragan Maretić

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save