TwitterFacebookPinterestGoogle+

Zašto plaćamo režimsku televiziju?

  • Written by:

 

Sada glavni ravnatelj HRT-a, strogo komunističke orijentacije, najavljuje ukidanje rada dopisništva HRT-a u Sarajevu i Mostaru. Na taj način želi “ukinuti” i Hrvate izvan hrvatske Domovine.

 

{jathumbnail off}U što se to pretvorila Hrvatska radiotelevizija, na čelu s glavnim ravnateljem Goranom Radmanom, zadnjim predsjednikom Brozove omladine? Naime, nevjerojatno je da svi građani, i svi oni koji posjeduju televizijski prijemnik, po Zakonu moraju plaćati mjesečnu pretplatu, gledali njihov (režimski i bijedan) program ili ne? Pa, ako već moramo plaćati 80 kuna mjesečno (što za veliki broj ljudi u ovoj teškoj gospodarskoj situaciji, kad je jedan dio hrvatskih građana prisiljen kopati i po kantama za smeće, nije i ne može biti mali novac), red bi bio da i oni koji to plaćaju imaju barem kakvog-takvog utjecaja, prije svega na određene emisije, dok o pristranim, neobrazovanim i inim voditeljima i novinarima i novinarkama (koji više sliče na stjuardese nego na ozbiljne novinarske face) da i ne govorimo.

Tv- pretplata se jednostavno treba plaćati, a ukoliko zanemarite ovu obvezu, HRT je angažirao brojne odvjetnike da “istjeraju mak na konac”, pa su vam i ovrhe neizbježne. Ta i takva institucija ima i neki telefonski broj za primjedbe gledatelja, pa ako želite, i ako ste naivni, možete im se javiti, oni će (ako će?) saslušati vaše primjedbe i – to je sve. Pojedini novinari i urednici HRT-a, kad im ta nekakva “služba za gledatelje” dostavi primjedbe ljudi koji zovu (“zovi, samo zovi!”), oni se, kažu, tome navodno smiju, ili to uopće ni ne čitaju, ili kažu – “sto ljudi, sto čudi”! I Sava dalje teče! Informativni program jedne takve ozbiljne tv-kuće posebna je priča. Vjerojatno je oko takvih emisija angažirana “brigada novinara i “stjuardesa”, ali kakve nam vijesti svakodnevno emitiraju, ponekad izgleda kao da se netko od njih “igra” novinarstva, pa su većinom sastavljene od manje važnih, marginalnih informacija (često i od laži i podvala onih na vlasti) koje veze s vezom nemaju.

U zadnje vrijeme “glavni im je štos” da informativne vijesti počinju kako je netko uhićen, pa pošalju ekipu da “izdaleka” snimi nekog “važnog” koga policija uhićuje, odmah ga proglase kriminalcem, lopovom, svodnikom, a čovjek tek odlazi na prvo ispitivanje (Nitko nije kriv dok mu se ne dokaže!)! Nu, da to i je praksa pa da svakog “važnog” navodnog kriminalca prikazuju u središnjim i inim informativnim emisijama, čovjek bi pomislio, gle-objektivna televizija, objektivni novinari, objektivne “novinarske stjuardese”! Kad tamo, samo odabrane snimaju, obično rano ujutro, a to im javi- tko? Pa, policija ili Državno odvjetništvo, njega snimite, njega ne! Zanimljivo bi bilo saznati po čijem nalogu jedne snimaju, a druge ne.

Eto, kad su tobože uhitili navodnog ubojicu i bivšeg okorjelog Udbaša Perkovića – ništa nisu prikazali, dok su njegova bivšeg šefa Mustača – snimali kako ga, kao “klošara”, vode iz neke “klijeti”. Oni, u ime slobode govora, informiranja i tome slično, na čelu s tim bivšim omladinskim i inim komunističkim kadrom, uistinu rade što hoće. Po nekoliko puta (nekada čak i dnevno) zovu na razgovore one na vlasti, dok ljude iz oporbenih političkih stranaka tek tu i tamo prikažu i to takvom brzinom da “prilog” o njima nestane samo što odeš zatvoriti prozor. Poglavito su smiješne ankete građana koje nam povremeno prikazuju. Nađu neke, obično starije ljude, koji čak i ne razumiju što ih “novinarske stjuardese” pitaju, a onda od deset ili dvadeset koliko ih snime puste u eter dvoje-troje, od kojih su primjerice dva za “poteze” Vlade, koji ih vole, a ovaj treći je obično – neodlučan, pa nam voditelj (urednik) kaže- “Eto, dragi gledatelji što o tome misle građani!”. Osobito su zanimljive emisije ala “Nedjeljom u dva”, koje bi se mogle sažeti u jednu rečenicu- kakav voditelj, takva emisija! Da tu emisiju maknu s ekrana (nakon ručka) vjerujte da bi je velika većina zaboravila nakon desetak dana, a njezinog voditelja još i prije.

Sjećate li se “objektivnih” tv emisija nekog danas već posve zaboravljenog Denisa Latina? Kad su ga “skinuli” s ekrana što se dogodilo? A baš taj Latin je mislio, kao uostalom i većina tv-faca da su “nezamjenjivi”, pa tako obično i hodaju gradom, kao živi spomenici. Sva sreća što je netko smislio “blesimetar” jer većina njih ne bi znala progovoriti ni tri “pametne” rečenice iz glave. Nu, da ne pretjeramo, na HRT-u ima i izvrsnih novinara i urednika, ali – gdje su? Tek tu i tamo neki se pojavi. A što je s emisijama i vijestima iz kulture?

E, one se u pravom smislu riječi “cenzuriraju”. Dnevno obično ide neka emisija oko nekoliko minuta, a u kojoj su obuhvaćeni “svi najvažniji” kulturni događaji toga dana u Hrvatskoj! Smiješno da smješnije ne može biti. Kad ste u tim tzv. kulturnim emisijama vidjeli predstavljanje recimo neke knjige ili neke izložbe koja je posvećena hrvatskom Domovinskome ratu ili stvaranju hrvatske države? Kad ste vidjeli u nekom “udarnom” terminu nekog akademika, pisca, slikara koji otvoreno, bez dlake na jeziku, govori o svojim djelima posvećene borbi Hrvata za slobodu? To većinom možete vidjeti jedino u emisijama ala “Dogodilo se na današnji dan”, a u zadnje vrijeme čak ni tamo.

Što se tiče hrvatskih branitelja, oni imaju neku trideset minutnu emisiju u kojoj u prvom dijelu govore isključivo zaposlenici Ministarstva branitelja (naravno, hvale se svojim uspjesima), dok se u drugom dijelu pojavljuju snimke nekih obljetnica ili portret nekog branitelja- i to je sve. Urednica te emisije nastoji, koliko može, “pola litre vode staviti u litrenu bocu!” Da, u nekoj emisiji iz kulture “Pola ure kulture” osobito je zanimljiva top-lista “najprodavanijih” knjiga publicistike i književnosti. Bio sam jednom u nekoj zagrebačkoj knjižari, kad čujem kako prodavačica viče kolegici: “Čuj zove ova iz “Pola ure kulture” kojih smo najviše knjiga prodali?” A ova odgovara: Pa one tri koje smo mi objavili, reci joj naslove, a ova ih “izdiktira” u slušalicu. Gledam ja tu narednu emisiju iz kulture- najprodavanije su one koje su “oni” objavili!

Inače, na HTV-u svi se obično pravdaju kako imaju premalo “termina”, pa ne mnogu sve stići (Kud bi došli.). Međutim, u dvorani Hrvatskog slova svakog se tjedna (ali baš svakog!) priredi barem jedno predstavljanje nekog značajnog djela, ali jednom (ili nijednom) ili dva puta godišnje dođe neka kamera HRT-a, snimi prilog od pet ili deset sekundi, a onda obično ni ne spomenu gdje se to događalo, da ne prave “propagandu” “Hrvatskom slovu”! Ali kad Društvo hrvatskih pisaca i slični prirede bilo kakav “kulturni događaj”, to se odmah prati kamerama, uzdižu se govornici do “Mont Everesta”, iako je u dvorani jedva pet ili desetak posjetitelja. I mi to uredno plaćamo!

Sada glavni ravnatelj HRT-a, strogo komunističke orijentacije, bez da pita ijednog gledatelja, najavljuje ukidanje rada dopisništva HRT-a u Sarajevu i Mostaru. Na taj način želi “ukinuti” i Hrvate izvan hrvatske Domovine, koji poglavito u Herceg Bosni, ali i šire gledaju isključivo program Hrvatske televizije. O Hrvatima u Srbiji nemamo pojma, tamo kamere HRT-a gotovo uopće ne odlaze, baš kao ni u Austriju, Madžarsku, Njemačku, Italiju i druge države gdje žive i rade Hrvati.

Sve se to radi namjerno i smišljeno- po direktivi!

Mladen Pavković/glasbrotnja.net

Komentari