TwitterFacebookPinterestGoogle+

Molitva – Utorak, 25. prosinca

  • Written by:

Božja prisutnost
Bog je sa mnom. Čak i više: Bog je u meni, on čini da ja jesam.
Na trenutak ću otpočinuti u Božjoj životvornoj prisutnosti
u mome tijelu, umu, srcu, u mom cijelom životu.

Sloboda
Gospodine, dao si mi život i dar slobode.
Ja postojim u ovome svijetu zahvaljujući tvojoj ljubavi.
Pomozi mi da uvijek znam cijeniti taj dar života
te da uvijek poštujem pravo na život drugih ljudi.

Svjesnost
Gospodine, dao si mi noć za odmor i san.
Neka u mojim budnim trenucima nikada ne zaboravim tvoju dobrotu.
Pouči me da tvoj blagoslov dijelim s drugima.

Riječ Gospodnja
Iv 1,1-18
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.

Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga.

Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.

Ivan svjedoči za njega. Viče: “To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!”

Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani.

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Isus nas uvjerava da tko je vidio njega vidio je, također, i nebeskog Oca. On sam je slika po kojoj se odražava i po kojoj nam je objavljena stvarnost Oca. Isus je Očeva komunikacija – njegova Riječ upućena nama.
Novorođeno dijete po rođenju otkriva Božje lice ljudskoj rasi. Kao braći i sestrama donosi nam ponudu sudjelovanja i udjela u samom Božjem životu.

Razgovor
Zamjećujem li svoje reakcije dok molim uz Božju riječ?
Je li ona za me izazov, utjeha ili mi je odbojna?
Dok zamišljam Isusa kako sjedi ili stoji kraj mene,
u povjerenju, kao najboljem prijatelju, govorim mu o svojim osjećajima.

Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Komentari