DA SE NE ZABORAVI Zločinački Plan Z-4
Početkom 1995. godine je predložen Plan Z-4., plan o rješenju političke krize u Hrvatskoj. Plan su izradili veleposlanici zemalja Kontaktne skupine: SAD-a, Rusije, EZ-a i UN-a Kontaktna skupina za izradu plana se sastajala u ruskom veleposlanstvu od 22. ožujka 1994. godine do početka 1995. godine, plan je obznanjen krajem siječnja 1995. godine. Plan je na znanje primio predsjedniku Tuđmanu i stavio ga u ladicu da se malo ohladi. Predsjednik Srbije Slobodan Milošević nije htio primiti veleposlanike niti njihov plan već ih je uputio na turističko putovanje u Knin gdje je šerif Mile Martić primio veleposlanike ali nije htio primiti njihov plan (kojeg je već imao). Veliki trud zagovaratelja (veleposlanika diletanta) zločinačkog Plana Z-4 je propao.
Plan je predvidio stvaranje države u državi! Predvidio je široku autonomiju Srba u okupiranim područjima (UNPA zone Sjever i Jug), predvidio je da zločinci imaju: vlastito zakonodavstvo i vlastitu vladu!?, vlastitu policiju (ali ne i vojsku), vlastiti novac, grbove, zastave i obilježja te vlastiti sudski sustav, potpunu autonomiju u području gospodarstva, socijalne politike, kulture, oporezivanja, turizma, energetike, zaštite okoliša itd. Plan Z-4 predviđao je reintegraciju okupiranih područja (11 općina) u sastav Republike Hrvatske kao državu u državi. Plan Z-4 se nije odnosio na Istočnu Slavoniju, Baranju i Zapadni Srijem.
U nadležnosti hrvatske države bi bili vanjski poslovi, obrana, međunarodna trgovina, financije, državljanstvo.
Pobunjeni Srbi bi imali pravo na dvojno državljanstvo (hrvatsko i SRJ),mogućnost održavanja međunarodnih veza i sklapanje međunarodnih ugovora (osobito sa SRJ i Republikom Srpskom na području obrazovanja, kulture i turizma). Pobunjeni Srbi bi imali pravo glasa i izbora na izborima za Predsjednika Republike Hrvatske i Hrvatski sabor u kojem bi imali predstavnike. Također bi mogli biti ministri, sudci i obnašati druge državne funkcije.
Hrvatska vojska bi mogla ući u Srpsku Krajinu samo na poziv predsjednika te ‘države u državi’, hrvatski zakoni na tom teritoriju bi se sprovodili samo uz suglasnost Vlade Srpske Krajine, dok bi sporove između Krajine i Hrvatske rješavao poseban ustavni sud!
Ovako nešto mogu predložiti „diplomati-zločinci“ bez imalo morala i poštenja a samo političar-idiot može Plan Z-4 prihvatiti.
Postavlja se logično pitanje bi li veleposlanici (vlade) država koji su plan izradili i predložili primijenili isti plan na teritoriju svojih država!?
Odbor za ustav je ocijenio da je Plan Z-4 u suprotnosti s Ustavom RH a Odbor za mirnu reintegraciju hrvatskih okupiranih područja je zaključio da je plan neprihvatljiv. Hrvatska je načelno prihvatila plan kao polazište za pregovore s pobunjenim hrvatskim Srbima. O Planu Z-4 nije se ni pregovaralo. Srbi su plan odbacili, nisu ga htjeli ni primiti jer oni su htjeli da žive u velikoj Srbiji i ništa više ni manje. Slobodan Milošević nije htio primiti veleposlanike već ih je uputio u Knin gdje pobunjeničko vodstvo nije htjelo primiti plan! I tako je plan diplomata-diletanta Petera Galbraitha i kompanije propao.
Glavni tvorac i najdosljedniji zagovornik plana Z-4 bio je američki veleposlanik Peter Galbraith, diplomat-diletant koji ništa nije naučio niti shvatio o hrvatsko-srpskim odnosima kao ni o međunarodnom pravu. Budući da u SAD-u postoje mnogobrojne etničke zajednice koje žive na određenim područjima zašto on ne napravi sličan plan za SAD?
U siječnju 1995. godine predsjednik Tuđman zatražio je od glavnog tajnika UN-a Boutrosa Boutrosa Ghalija okončanje mandata UNPROFOR-a u Hrvatskojjer UNPROFOR nije ispunio postavljene zadaće od Vijeća sigurnosti UN-a (demilitarizacija, povratak prognanika, uspostava prometa itd.). Istovremeno su veleposlanici 4 države došli sa svojim Planom Z-4. Plan Z-4 je obuhvaćao 11 općina gdje su Srbi bili većina. Autori plana Z-4 su zaboravili da su s okupiranih područja Hrvati protjerani, njihovi domovi opljačkani, kuće i stanovi razoreni, crkve porušene i da su pobunjeni Srbi učinili niz zločina na tim područjima. Planom Z-4 se legalizirao zločin, pljačka i okupacija dijela Hrvatske, te stvaranje „države u državu“.
Međunarodna zajednica je tražila načina da se Plan Z-4 provede u djelo, ali kocka je bila bačena! Budući da se postojeće stanje okupiranih područja Hrvatske htjelo zabetonirati predsjednik Tuđman je donio odluku da se zapadna Slavonija oslobodi vojno-redarstvenom operacijom koja je pokrenuta 1. svibnja 1995. godine. Operacijom „Bljesak“ su pobunjenici pometeni u Zapadnoj Slavoniji. Odgovor pobunjenih Srba o kojima je veleposlanik Peter jako brinuo je bio raketiranje Zagreba i drugih gradova. Zločinci su ubili 7 nedužnih civila i ranili 194 civila uz veliku materijalnu štetu (u Zagrebu ali i drugdje) i opet veleposlanik nije ništa naučio ni vidio.
Novi pokušaji da se pobunjeni Srbi urazume nisu uspjeli (Geneva1. do 3. kolovoza 1995. godine) pa je opet kocka bačena, uslijedila je VRO „Oluja“ i otpuhala pobunjeničku krajinu.
Plan Z-4 je bio zločinački plan međunarodne zajednice koja svojom politikom nije poštivala načela o ljudskim pravima i slobodama, nije poštivala temeljne međunarodne pravne dokumente niti humanitarno pravo (za koje se navodno zalagala). Tim planom se legalizirao zločin Srba, legaliziralo etničko čišćenje i pljačka na okupiranom hrvatskom teritroriju.
Marko Jukić/hu-benedikt.hr; Foto: Večernji, wikipedia.org
