TwitterFacebookPinterestGoogle+

Sveti Gelazije II

  • Written by:

Sveti Gelazije II, redovnik benediktinac, 161. rimski papa (od 1118. do 1119), rodio se 21. prosinca 1060. u Gaeti (provincija Latina, Lazio) kao Giovanni Caetani (Giovanni da Gaeta), zvani Coniulo, sin Crescenzija, vojvode od Fondija.

Kao mladić ušao je u benediktinski samostan u Montecassinu (provincija Frosinone, Lazio), gdje se istaknuo svojom darovitošću u teološkim znanostima i potporom gregorijanskim reformama. Papa Grgur VII. postavio ga je 1082. za kardinala đakona rimske bazilike svete Marije u Cosmedinu, papa Urban II. proglasio ga je 1088. papinskim kancelarom, a papa Paskal II. oko 1100. svojim savjetnikom, arhiđakonom i knjižničarem. Na tim je položajima Giovanni, autor vrijednih povijesnih djela, učinio mnoga dobra djela za Crkvu (obrana pape i kanonskih konstitucija). Nakon smrti pape Paskala II (21. siječnja 1118) Giovanni se iz Rima vratio u Montecassino i povukao se u samoću. Tri dana kasnije, 24. siječnja, izabran je za papu, a uzeo je ime Gelazije II. Velikaš Cencio Frangipane, pristaša cara Henrika V, usprotivio se njegovom izboru i dao ga je uhititi, ali ga je rimski vjernički puk oslobodio. No, dolazak cara Henrika V. u Rim onemogućio je njegovo posvećenje za papu.

To se posvećenje dogodilo tek 10. ožujka 1118. u Gaeti, rodnom gradu novog pape, kamo se morao povući zajedno s kardinalima koji su mu ostali vjerni. Za vrijeme uskrsnog slavlja papa Gelazije održao je sabor na kojem je izopćio iz Crkve cara Henrika i njegovog protupapu Mauricea Bourdina, nadbiskupa Brage, koji se prozvao Grgur VIII. Gelazije se pod normanskom zaštitom uspio vratiti u Rim 29. lipnja. Stolovao je nakratko u bazilici svetog Pavla jer je u bazilici svetog Petra još uvijek boravio Henrikov protupapa Bourdin. Gelazije II. morao je ipak zbog stalnih napada carevih pristaša 2. rujna pobjeći morskim putem iz Rima, preko Pise i Genove. Usput je posvetio katedralu u Pisi. U listopadu 1118. stigao je u Marseille. S velikim oduševljenjem dočekan je u francuskim gradovima Avignonu, Montpellieru, Valenceu i Vienneu. U Vienneu (jugoistočna Francuska, departman Isere) održao je u siječnju 1119. sinodu. Kad je obolio od upale porebrice, zatražio je 18. siječnja 1119. da ga odvezu u benediktinsku opatiju Cluny (istočna Francuska, departman Saône-et-Loire). Tamo je preminuo na današnji dan, 29. siječnja 1119, a u toj opatiji je i pokopan.

Izvor: zupajastrebarsko.hr

Komentari