TwitterFacebookPinterestGoogle+

DON MARINKO MLAKIĆ: Crkva – lađa spasenja (čudesni ribolov)

  • Written by:

5. nkg C

Evanđeoski prizor kroz čudesni ribolov otkriva nam smisao poslanja Crkve po kojoj Krist spašava ljude iz mračnih dubina zla i grijeha. Da bismo to uočili prije svega trebamo imati u vidu simboličko značenje mora i njegovih dubina u biblijskom govoru. Židovi izvorno nisu bili ljudi od mora.

Njihova tradicija je nomadska i kasnije zemljoradnička. Ta tradicija je temeljno oblikovala njihov mentalitet, kulturu, kao i religijski izričaj. Prema moru i njegovim dubinama gajili su stanoviti strah. More je za njih predstavljalo svijet tame, ne-života, kaosa, neprijateljskih sila… U morskim dubinama su obitavala čudovišta i morske nemani od kojih je čovjek bio smrtno ugrožen.

Kada Isus traži od Petra da mu ustupi lađu kako bi iz nje propovijedao mnoštvu na obali, on uz to ima još jednu namjeru. On cilja na to da Petra i njegove drugove, koji su se do tada bavili svojim mrežama, izvuče iz njihova skučenog ribarskog svijeta u svijet svog nebeskog kraljevstva. Želi im otvoriti nove obzore života koji daleko nadilaze obzore svakodnevnog ribarenja, odnosno obzore svakodnevne brige za zemaljski život, a koji su prečesto ispunjeni neuspjesima i razočaranjima.

Isus želi Petru i njegovim drugovima, s njima i nama, otvoriti novi svijet koji ispunja i one čovjekove težnje i potrebe koje nadilaze zemaljski život, a koje često zanemarimo zbog zaokupljenosti svakodnevnim brigama.

Već sam prizor Isusa koji ulazi u lađu kako bi iz nje propovijedao mnoštvu na obali, i to sjedeći dok se lađa otisnula od kraja, prilično je nepraktičan. Sasvim je očito da se radi o metaforičkom govoru. Lađa, onog trenutka kada je u nju ušao Isus, predstavlja Crkvu. Crkva omogućuje ljudima sigurnu plovidbu prema drugoj obali (vječnost) kroz nemirni svijet mora ispunjen nebrojenim neprijateljskim silama. Isus koji sjedi u lađi, što je znak njegove učiteljske vlasti, izvor je snage i mudrosti Crkve. Ona po njemu može pružiti spasonosno utočište u svijetu zla i smrti svakome tko u nju uđe. To zorno svjedoči čudesni ribolov koji se nakon toga dogodio.

Međutim, da bi čovjek doživio Božje spasenje po Crkvi potrebna je živa vjera, vjera koja treba proći kroz kušnju poput one na koju je Isus stavio Petra i njegove drugove. To je izazov u kojem trebaju potpuno nadići sebe, izdići se iznad svoga znanja, iskustva i vještine, na koje su se oslanjali u redovitom ribarenju, i poslušati njegovu riječ. Onaj koji prihvatiti ovakav izazov ulazi u pravu dramu života. Ona je ovdje jako dobro oslikana.

Zamislimo najprije turobno raspoloženje koje je moralo obuzeti Petra i njegove drugove. Ispirali su mreže u koje se prethodne noći nije ulovila nijedna riba, ali su zato bile pune morskog otpada. Ribari dobro znaju kako je to ubitačno iskustvo. I zamislimo što je tako neraspoložen Petar mogao pomisliti kada ga je Isus pozvao da usred bijela dana izveze na pučinu i baci mreže. U očima jednog ribara to ne samo da je potpuno uzaludno i nerazumno, već lako može izazvati porugu drugih ribara. Petar sve to zanemaruje i čini kako mu Isus govori. Ulov je iznad svih očekivanja. Izvlačenje riba iz dubine predstavlja oslobađanje ljudi iz ropstva grijeha i smrti.

Nadalje, u ovom događaju možemo jako dobro uočiti način na koji nas Bog spašava. Kada mi koji smo u Crkvi djelujemo po Kristovoj riječi, koliko god ona bila nama neshvatljiva, pa i nerazumna kao što je Kristov zahtjev bio Petru, onda se događa čudo spasenja. Ovdje je najsnažnije istaknuta poslušnost kao bitno obilježje vjere koju evanđelje od nas traži. Poslušnost jasno naznačuje Petar kada kaže da baca mreže samo zato što mu je Isus to kazao.

Preneražen čudesnim ulovom Petar moli Isusa da ide od njega, jer je grješan čovjek. Zbog grješne sklonosti naše se biće opire Božjoj blizini i Božjoj riječi.

Trajna je napast da od Boga bježimo, da ga guramo iz svoga života, jer nismo spremni na život po vjeri, na život u kojem se ne oslanjamo na svoje sile, bez obzira što su one slabe i ograničene. Vjera traži da trajno izlazimo iz svoje grješnosti, da se trajno odupiremo sebi, svojim sklonostima, svojoj vještini i mudrosti, što nam ipak daje kakvu-takvu sigurnost… Vjera je beskrajno povjerenje u Boga i njegovu riječ, u njegovu spasiteljsku ljubav, koja nadilazi svaku ljudsku mudrost, procjene, snagu i vještinu, obzire prema drugima…

Isus poziva Petra da se ne boji i da će od sada biti ribar ljudi, odnosno da će imati zadatak oslobađati ljude iz svijeta tame, iz okova zla i grijeha te im otkrivati novost života po Crkvi. Spremnost Petra i drugova da ostave sve i pođu za Isusom pokazuje snagu novosti koju su otkrili on0g trenutka kada su povjerovali na njegovu riječ. Ta novost je takva da je treba postaviti na prvo mjesto u našem životu. Sve drugo njoj podrediti, jer sve drugo samo tada može biti na pravom mjestu u našem ljudskom životu.

S Petrom svi mi u Crkvi smo pozvani staviti se u službu spasenja. Naša snaga je poslušna vjera u Božju riječ koja ima moć spasiti svaku osobu i cijeli ljudski rod od svakoga zla.

Don Marinko Mlakić

Komentari