Molitva – Nedjelja, 31. ožujka

  • Written by:

Božja prisutnost
Zastajem na tren, svjestan da je Bog tu.
Razmišljam kako sve oko mene,
zrak koji udišem, cijelo moje tijelo,
titra Božjom prisutnošću.

Sloboda
Gospodine, stvorio si me da živim u slobodi.
Često olako prihvaćam taj dar.
Nadahni me da živim u slobodi koju si mi namijenio,
neopterećena srca i s potpunim povjerenjem u tebe.

Svjesnost
Daj, Gospodine, da uvijek budem svjestan i zahvalan
za sva dobročinstva koja si mi udijelio.
Neka taj blagoslov uvijek dijelim s drugima.

Riječ Gospodnja
Lk 15,1-3.11-32
Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: “Ovaj prima grešnike i blaguje s njima.”

Nato im Isus kaza ovu prispodobu: “Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ‘Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno. Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao. Došavši k sebi reče: ‘Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svome ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’ Usta i pođe svome ocu.

Dok je još bio daleko njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ‘Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ‘Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.

A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ‘Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ‘Evo, toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj, koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’

Nato će mu otac: ‘Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No, trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!'”

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Oproštenje se rijetko zaslužuje. Da se radujemo znajući da je nama oprošteno usprkos našoj nevrijednosti, bili bismo spremniji oprostiti drugima čak i ako oni to ne zaslužuju. Oproštenje je dar. Darujem li taj dar velikodušno?
S kim se mogu poistovjetiti u ovoj usporedbi? Sa starijim bratom koji je bijesan zbog ljubavi i oproštenja koji su iskazani prema mlađemu bratu? Ili s mlađim bratom koji jednostavno prihvaća očev zagrljaj?

Razgovor
Komunikacija podrazumijeva razgovor i slušanje.
Dok razgovaram s Isusom, trebam biti spreman i čuti sve što mi on želi reći.
Zamislit ću nježnost i dobrotu u Isusovim očima i smješak pun ljubavi dok me on promatra.
Mogu biti potpuno iskren s Isusom dok mu povjeravam svoje brige i radosti.
Otvaram mu svoje srce dok mu govorim o svojim strahovima i sumnjama.
Zamolit ću ga da mi pomogne da se u potpunosti mogu povjeriti njegovoj brizi,
svjestan da on uvijek zna što je najbolje za mene.

Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Skip to content