Predstavljanje romana “Korijeni” Mikija Bratanića u Splitu

  • Written by:

O korijenima romana Korijeni

Korijeni romana Korijeni su u našoj tragičnoj povijesti ovog zadnjeg stoljeća, u krvavim događajima i zločinima koji su do danas sakriveni i o kojima se zna malo istine, a mnogo laži. Oni su mozaik mnogih sakupljenih tužnih i istinitih svjedočanstava koje sam sakupio u desetak godina svog laičkog istraživanja u slobodno vrijeme, uz mnoštvo pročitanih knjiga, prelistanih dokumenata, a najviše u razgovorima s ljudima, svjedocima tog vremena, ili žrtvama, te njihovim obiteljima. Premda je glavni motiv priče jedan od primjera zločina komunizma, roman nosi poruku potrebe suočavanja sa istinom o svim zločinima, jer se u nas lagalo o svemu.  Lagalo se ili se šutjelo. A kako je šutnja u kontekstu zločina zapravo laž, može se slobodno reći da se lagalo o svim zločinima.

Ne postoje naši i njihovi zločini ili zločinci ili žrtve. Postoje samo zločini, zločinci i žrtve. I tko god to dijeli, nije čovjek. Tko god laže o zločinima, nije čovjek. A laži je u nas i previše.

“Sva Ervacka piza natopjena lažin” zapisao je pokojni Ljubo Stipišić Delmata i tako najbolje opisao stanje u kojem se Hrvatska nalazi:

NATOPLJENA LAŽIMA!

O zločinima fašizma, nacizma, komunzma, ustaštva i četništva, hrvatska javnosti ne zna gotovo ništa od istine.

Moje su mjesto Vrbanj, ratne 1943. godine, usred zime zapalili talijanski fašisti, uništivši sav kućni imetak i urod, poput vina i ulja, ostavivši brojne obitelji bez krova nad glavom i bez ičega. To predstavlja najveću tragediju tog mjesta, a Vrbanjani NIKAD nisu učili ni slušali o tom strašnom zločinu. Zašto nam to nitko nikad nije pričao? Zašto su šutjeli oni čija su usta puna antifašizma? Zašto nisu govorili o tom fašističkom zločinu?

O Jasenovcu smo učili brojeći ustaške žrtve u milijunima, pa kasnije u stotinama tisuća, da bi danas službeno govorili o desetinama tisuća. Ako su desetine tisuća službene brojke, to znači da su stotine tisuća i milijuni LAŽ. Lagali su nam i manipulirali žrtvama, što je neoprostiv zločin, s kojim su usput rečeno blatili Hrvatsku i hrvatski narod. Za laganje o Jasenovcu u zatvor nije išao NITKO. I to je činjenica i istina.

Na tisuće je jama u koje su komunisti ubijali i bacali ljude, pojedinačno i masovno, pa te jame kasnije zatrpavali i pretvarali u smetlišta, a o čemu se nikada nije govorilo. I danas se taj masovni zločin prekriva i to na svim razinama, pored svih dokaza i činjenica, besramno ga se i dalje pokušava opravdati, ili umanjiti, kada se već ne može sakriti. O Križnom putu od Bleiburga do Bitole i zvjerskim masakrima nezamislivih razmjera hrvatska javnost nije do nedavno znala NIŠTA, a ni danas ne zna mnogo više.

Javnost ne zna za brojne zločine u kojima su četnici klali i masakrirali naše ljude po Dalmaciji i Hrvatskoj za vrijeme Drugoga svjetskog rata, ali i prije toga. Sigurno ne znamo nabrojiti nekoliko njihovih jama u koje su bacali nevine ljude. Ne znamo. O tome se ne govori.

O nacističkim zločinima također ne znamo ništa, premda se o njima istina mogla govoriti, ali oni vlasti očito nisu bili zanimljivi, pa se ni o tome nije govorilo. Šutjelo se.

Vlast je bila više fokusirana na ove “domaće” zločine u kojima je morala sakriti one četničke, a posebno komunističke, te istaknuti i umnožiti isključivo one ustaške. To je bio cilj za dostizanje kojeg su bila opravdana sva sredstva i mnogo je ljudi bilo plaćeno i živjelo angažirano na tom najvećem projektu u povijesti “na ovim prostorima”.

Zato ni danas nakon ovolike vremenske distance ne znamo istinu. I danas još uvijek postoji velik angažman koji drži laž na površini, a guši istinu.

Osim Vukovara i Škabrnje, javnost ne bi znala nabrojiti još neki masovni zločin koji su po drugi put u povijesti napravili četnici sa kokardama i JNA sa petokrakom zvijezdom nad Hrvatima, ovaj put u Domovinskom ratu, nama pred očima. A bilo ih bezbroj i bilo ih je stravičnih. I o tim zločinima nitko ne govori. Skrivaju se vješto i podmuklo od očiju javnosti. Šuti se. Laže se.

Uostalom, zar se o Vukovaru i Škabrnji govori? Zar je ikada itko u medijima suočio hrvatsku i svjetsku javnost sa strahotama koje su se tamo dogodile? Koliko je filmova snimljeno i koliko tragičnih, zastrašujućih i potresih priča prikazano? Postoji li dnevnik neke djevojčice iz Vukovara u školskim lektirama?

A ima ljudi koji bi htjeli govoriti, pisati, snimati, objavljivati…ali su ti ljudi marginalizirani ili često meta napada. Zbog istine.

Društvo u kojem se napadaju ljudi zbog istine, nije dobro društvo. Predugo su ljudi u našem javnopolitičko-medijskom prostoru bivali nagrađivani zbog laži, a napadani i proganjani zbog istine. Mnogi su i ubijani zbog istine.

I danas se to radi. Ako čovjeku danas uručimo otkaz, ubili smo ga.

Osobno poznajem novinara koji je zbog pisanja istine dobio otkaz 13 puta. Čovjek je 13 puta ubijen. Zbog istine.

Ne poznajem ni jednog novinara koji je dobio i jedan otkaz zbog laži.

Samo za laganje o Jasenovcu bi po pravdi trebalo biti u zatvoru danas najmanje tisuću ljudi. Najmanje. A nije nitko. I to je nepravda.

U jednom svom članku naslovljenom “Vukovarske sjene” spomenuo sam imenom i prezimenom čovjeka koji je u dva navrata – u Drugom svjetskom ratu i u Domovinskom ratu – ubijao Hrvate i bacao ih u jame. On se javno, još za vrijeme Jugoslavije, hvalio kako je ubio 30.000 Hrvata i kako mu je žao što ih nije ubio i više. Hrvatske institucije imale su četvrt stoljeća vremena za privesti, optužiti i osuditi tog čovjeka, ali nisu učinile NIŠTA. Protiv njega su podigle optužnicu par dana prije nego je umro. Nakon njegove smrti spremili su je tamo gdje je i bila do tada, u ladicu, i time prekrili stravično ponovljenu tragdediju, što se zove farsa.

Nedavno me jedna novinarka pitala zašto sam objavio Korijene u vlastitoj nakladi. Odgovorio sam: “vjerojatno iz istog razloga zbog kojeg sam objavio u vlastitoj nakladi i ukupno četiri nosača zvuka pučih pjevača na kojima je neprocjenjivo etnomuzikološko blago, i Priču o konobi koja govori o našim običajima, tradiciji, baštini i prepoznatljivosti, a sve su to nacionalne i UNESCO baštinske vrijednosti”.

Objavljujem sam zbog toga jer očito nikoga nije briga! Ili je ipak nekoga briga, ali ti brinu da se stvari sakriju kao nekad i da se zatre sve, sve ono što bi ovaj narod trebalo osvijestiti ili sve ono na što bi trebao biti ponosan.

Pišem ovo i govorim jer bih želio da nam svima bude bolje, a kako nam može biti bolje ako se gušimo u lažima, ako preskačemo preko nepreskočivih zločina, ako sakrivamo svoj vlastiti identitet, ako ne cijenimo svoju baštinu i ako ne znamo iskoristiti već izgrađenu prepoznatljivost koju su nam stvorili naši preci? Kako?

Zato bi nas trebalo biti briga, trebali bi se svi brinuti, pogotovo kada su u pitanju ljudi i ljudski životi.

Jer što je važnije od toga?

Što je važnije čovjeku nego biti čovjek?

To su korijeni Korijena i smisao poruke:

Probuditi u čovjeku čovjeka i nadahnuti ga da izgradi humano, dakle ljudsko, čovječno društvo, lišeno licemjerja, egoizma, laži, dvostrukih kriterija i mržnje, a na temelju istine, pravde, uvažavanja, poštovanja i ljubavi.

Više informacija o romanu Korijeni može se naći ovdje:

http://www.mikibratanic.com/knjige/korijeni/

Skip to content