TwitterFacebookPinterestGoogle+

DON MARINKO MLAKIĆ: Ostanite u ljubavi Kristovoj

  • Written by:

6. vazmena nedjelja C

Evanđeoski odlomak kojeg čitamo u svetim misama ove nedjelje dio je Isusovog dugog oproštajnog govora učenicima na Posljednjoj večeri. Taj govor je Isusova oporuka u kojoj svojim najbližima predaje ono što mu je najdragocjenije.

Otvoreno im nagovještava svoju muku i smrt, ali im tumači da će upravo to biti ispunjenje njegovog mesijanskog poslanja. U muci i smrti na križu dogodit će se njegova proslava i proslava njegova Oca po čijoj volji je došao među nas da bude naš Spasitelj. On, istina, odlazi, ali njih ne ostavlja same. Njihovo zajedništvo s njime i dalje je moguće, ali sada na sasvim novi način.

Isus je znao da ga njegovi učenici nisu mogli pravo razumjeti. Prije uskrsnuća oni nisu bili kadri gledati na njegovo djelo spasenja njegovim očima. Osim toga bili su previše zaokupljeni svojim vlastitim željama i očekivanjima koja su uz njega vezali.

Još uvijek su na Božje spasenje i uspostavu Božjega kraljevstva previše gledali zemaljskim očima. Smrt, osobito na križu, u njihovim očima nikako nije mogla postati čas slave i pobjede. I budući da ga nisu mogli pravo razumjeti, njegove riječi su ih jako uznemirile i ustrašile. Očito je da se njihova očekivanja neće ispuniti.

Puno značenje Isusovih riječi otkrivamo tek u svjetlu uskrsnuća. U stvari, sve Isusove riječi i djela moguće je pravo razumjeti samo kada ih se promatra kroz obzor uskrsne stvarnosti. Svojom smrću na križu Isus je pobijedio smrt. Pobijedio je oholost, mržnju, laž, osvetu, nasilje, licemjerje… Sve zlo ovoga svijeta je poraženo. S Isusom na križu pobijedila je svaka njegova riječ, svako njegovo čudesno djelo i svaki njegov postupak. Sve to s Uskrsom dobiva svoje puno i jasno značenje. Sve postaje objava Božjeg spasenja koje se po volji Očevoj i Kristovoj poslušnosti ostvarilo te očitovanje božanske slave u Isusu, slave u koju Bog hoće privesti svakoga od nas.

Isus proniče nemir i strah u srcima svojih učenika te ih poziva da se ne uznemiruju. On ih neće ostaviti bez svoje prisutnosti. Istina, ona neće biti kao do sada. Bit će to sasvim novi oblik zajedništva, sakramentalni, nevidljivi… On se neće oslanjati na tjelesne oči i uši već na vjeru u njegovu božansku prisutnost. U tome će im pomoći Duh Sveti. Njega će im poslati Otac u njegovo ime. Duh Sveti, kaže Isus, poučavat će ih u svemu i dozivati im u pamet sve što im je on govorio.

Isusove riječi i djela nije lako razumjeti. Stvarnost svijeta, pogubljenost i nemir ljudi, podjele, razdori, borbe, sve to jasno govori kako mnogi u Isusu Kristu nisu upoznali Boga i njegovu ljubav te zato ne posjeduju mir i radost koju samo on može dati. Na žalost, bolni raskoli među kršćanima, jednako mučne podjele i trvenja unutar naše Katoličke Crkve, otkrivaju nam kako i mnogi Isusovi učenici krivo shvaćaju i tumače njegove riječi. Toga je bilo kroz povijest, a toga ima i danas.

Za pravo poznavanje Isusovih riječi naša ljudska pamet nije dovoljna, bez obzira koliko netko od nas inteligentan bio i koliko znanja posjedovao. Ta spoznaja je dar od Boga. Za nju je potrebna milost koju Bog izlijeva u nas po nadahnuću Duha Svetoga. A da bi Duh Sveti mogao u nama djelovati, da bi mogao biti naš učitelj i branitelj, mi, Isusovi učenici, trebamo ostati u njegovoj ljubavi i čuvati njegove riječi.

Duh Sveti može poučavati u svemu i dozivati u pamet Isusove riječi samo onomu čije je srce čisto i ispunjeno ljubavlju prema Bogu i ljudima. Nečisto srce, srce opterećeno grijesima i zabludama nije kadro primiti nadahnuće Duha Božjega.

Zbog toga ostaje uskraćeno za poznavanje Isusovih riječi, a bez njih ostaje nemirno i ustrašeno. Pravi mir, mir koji u potpunosti umiruje naše srce je Kristov mir. Njega nam nitko i ništa u svijetu ne može podariti. Samo Bog po svome Duhu Svetom.

Zato ostanimo u ljubavi Kristovoj i čuvajmo njegove riječi da bi se i u nama mogao nastaniti Bog sa svojim mirom i ljubavlju.

Don Marinko Mlakić

Komentari