TwitterFacebookPinterestGoogle+

Molitva – Nedjelja, 23. lipnja

  • Written by:

Božja prisutnost
Dok sjedim ovdje, otkucaji moga srca, ritam disanja, pokreti uma,
sve su to znakovi da me Bog neprestano stvara.
Zaustavljam se na tren, i postajem svjestan te Božje prisutnosti u meni.

Sloboda
Kada se osjećam zarobljenim i kada me sve pritišće,
pa čak i onda kada sunčeve zrake ne dopiru u prostoriju gdje se nalazim,
i tada, u mrtvoj tišini, moj duh je slobodan i nesputan.
U toj slobodi duha obraćam se tebi.

Svjesnost
U prisutnosti Stvoritelja koji me ljubi,
iskreno promatram doživljaje proteklog dana,
vrhunce, dna i onu svakodnevnu osrednjost.
Mogu li uočiti gdje je Bog bio prisutan u svemu tome?

Riječ Gospodnja
Lk 7,1-10
U ono vrijeme pošto dovrši Isus sve svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum. Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag. Kad je satnik čuo za Isusa, posla k njemu starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu. Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: “Dostojan je da mu to učiniš jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio.” Isus se uputi s njima. I kad bijaše već kući nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: “Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. Zato se i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego – reci riječ da ozdravi sluga moj. Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi’ – i ode, drugomu: ‘Dođi’ – i dođe, a sluzi svomu: ‘Učini to’ – i učini.”

Čuvši to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reče: “Kažem vam, ni u Izraelu ne nađoh tolike vjere.”

Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše slugu zdrava.

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Obostrano poštovanje među protagonistima ovoga prizora vrlo je očito. Euharistijska molitva “Gospodine, nisam dostojan…” svoj izvor ima u ljubavi ovoga vojnika prema robu. Neka imam poštovanja ne samo prema Isusu, nego prema svima koje susrećem.
Ljubav i briga ovoga, davno umrloga, vojnika prema svojemu robu uzdižu i posvećuju ne samo robove nego sve ljude.
Što u današnjemu vremenu možemo učiniti da promičemo pravdu za sve koji su u potrebi?

Razgovor
Gospodine, ime si moje urezao u dlanove svojih ruku.
Čak ako me i drugi zaborave, ti nikada nećeš.

Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Komentari