DA SE NE ZABORAVI Splitska deklaracija 22. srpnja 1995.

U Splitu su hrvatski predsjednik  dr. Franjo Tuđman i predsjednik Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović potpisali sporazum o zajedničkom djelovanju hrvatskih i muslimanskih snaga protiv agresora. Tim sporazumom je omogućeno legalno djelovanje Hrvatske vojske i Policije na teritoriju BiH u svrhu oslobađanja okupiranih područja.

Puni je naziv potpisane deklaracije „Deklaracija o oživotvorenju Sporazuma iz Washingtona, zajedničkoj obrani od srpske agresije i postizanje političkog rješenja sukladno naporima međunarodne zajednice“.

Dan nakon održane međunarodne konferencije o Bosni u Londonu, u Splitu su predsjednici Franjo Tuđman i Alija Izetbegović potpisali Splitsku deklaraciju. Sporazum su također potpisali Krešimir Zubak (predsjednik Federacije BiH) i Haris Silajdžić (predsjednik Vlade RBiH). Potpisivanju su nazočili američki ambasador u Hrvatskoj i predstavnik njemačke vlade za bosansku Federaciju. Postignut je sporazum o koordiniranom djelovanju hrvatskih snaga i snaga Armije RBiH. Sporazum je podržala vlada SAD-a i turski predsjednik Süleyman Demirel.

Citati iz Deklaracije:

„Utvrđujući da su zaposjedanje i napadi na “zaštićene zone” UN u Bosni i Hercegovini i zajedničke vojne operacije bosanskih i hrvatskih Srba protiv “zaštićene zone” UN u Bihaću, oružane provokacije u drugim područjima Hrvatske i Bosne i Hercegovine, te odbijanje svakog mirovnog plana sa strane bosanskih i hrvatskih Srba, dio jedinstvene i zajedničke strategije nastavka agresije i pokušaja zadržavanja okupiranih područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine u cilju stvaranja “Velike Srbije” pod vodstvom i uz punu odgovornost političkog i vojnog vrha “SRJ” (Srbije i Crne Gore);

Utvrđujući da nastavak agresije i nasilnih pokušaja zadržavanja okupiranih područja u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, te nedostatni rezultati mirovnog procesa, nalažu vodstvima Hrvatske i Bosne i Hercegovine da temeljito i cjelovito razmotre stanje u regiji sa stanovišta očuvanja nacionalne opstojnosti hrvatskog i bošnjačkog naroda i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine;“

„Potvrđujući interes za hitnom provedbom navedenih načela Deklaracije, dogovoreno je:

1. Proširenje i jačanje obrambene suradnje na temelju Sporazuma o prijateljstvu i suradnji između Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine od 21. srpnja 1992. godine.

U tom pogledu Republika i Federacija Bosne i Hercegovine uputile su Republici Hrvatskoj poziv da pruži hitnu vojnu i drugu pomoć u obrani od agresije, posebice u području Bihaća, što je Republika Hrvatska prihvatila.

Dogovoren je i nastavak suradnje i stalna koordinacija obrambenih djelatnosti između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Dogovorena je i suradnja Glavnoga stožera Hrvatske vojske sa Združenim stožerom ARBH i HVO radi koordinacije obrambenih djelovanja u oblasti zapovijedanja, logistike, vojno-industrijske proizvodnje, komunikacijskih sustava, informacijsko-analitičkih potreba i drugim oblastima.“

Izvor: Vjesnik, 24. srpnja 1995. 

Splitskom deklaracijom dodatno je (Sporazum o prijateljstvu, 1992.) legalizirano vojno djelovanje Hrvatske vojske i Policije na rubnim područjima Bosne i Hercegovine. Vojnim akcijama Hrvatske vojske, HVO-a i Hrvatske policije („Ljeto 95.“ i „Oluja“) spriječen je pad Bihaćke enklave. Spriječeni su masovni zločini i masovno protjerivanje stanovništva. Treba napomenuti (to mnogi ne znaju ili namjerno zaboravljaju) da je 5. kolovoza 1995. godine (dan prije je započela VRO „Oluja“) agresor htio pokrenuti vojnu operaciju „Vaganj“. Operacija „Vaganj“ imala je za cilj napasti hrvatske snage u području južno od Kupresa, područje Livna te doline Neretve i Metkovića  te napasti postrojbe Armije BiH na području Zapadne Bosne, odnosno Bihaća gdje je bilo oko 200.000 stanovnika u okruženju. Operacija „Vaganj“ trebala je započeti  5. kolovoza u 6 sati ujutro. Planirano je da u akciji sudjeluje oko 80.000 vojnika.

Splitska deklaracija je omogućila legalno djelovanje Hrvatske vojske i Hrvatske policije u BiH pa je smanjila kritike nemoralne i neučinkovite međunarodne zajednice. Hrvatske vojne snage spriječile su mnogobrojne ljudske žrtve i razaranja u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj temeljem Splitske deklaracije.

 Marko Jukić/hu-benedikt.hr; Slika 1. Splitska deklaracija (hkv.hr)

Skip to content