TwitterFacebookPinterestGoogle+

DA SE NE ZABORAVI: „Balvan revolucija“

Slika 1. Naslovnica knjige Andrije Hebranga „Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku“ (MJ)

  1. kolovoza 1990. započela je velikosrpska pobuna u Hrvatskoj (tzv. Balvan revolucija). U okolici Knina postavljene su cestovne barikade napravljene od balvana i velikoga stijenja.

Slobodan Milošević nije uspio nametnuti svoje stavove na partijskom kongresu pa je došlo do raskola SKJ-u. Provedeni su prvi demokratski izbori u SR Sloveniji i SR Hrvatskoj i uvedeno je višestranačje. Srbima i Srbiji nije odgovaralo višestranačje jer nisu mogli nametnuti svoju vlast i volju. Projekt velike Srbije Srbi su htjeli nametnuti kroz centraliziranu državu, ali je taj pokušaj propao pa su započeli pripreme za oružanu pobunu u Hrvatskoj. Nakon uspostave višestranačja u Hrvatskoj srpsko rukovodstvo je uz pomoć JNA naoružavalo Srbe u Hrvatskoj, naoružavalo dobrovoljce iz Srbije i pružalo zaštitu pobunjenicima. Hrvatska nije imala vojsku, teritorijalna obrana je bila razoružana te je jedino policija bila naoružana lakim pješačkim naoružanjem. Nakon izbijanja pobune u Kninu hrvatska policija je htjela uspostaviti javni red i mir, ali je bila blokirana od JNA. Dva vojna MiG-a presrela su tri helikoptera MUP-a Hrvatske nad Likom (17. kolovoza 1990.) i prisilila ih da se vrate u bazu.

Srbi nisu željeli živjeti u Hrvatskoj unatoč svim povlasticama i manjinskim pravima te su uz pomoć Srbije i JNA izvršili oružanu pobunu. Treba podsjetiti:

  • Broj poginulih i ubijenih na hrvatskoj strani je: 6.891 hrvatski vojnik (48,7%) i 7.263 civila (51,3%); dakle, ukupno 14.154 poginula i ubijena. Poginulo je (ubijeno je) više civila nego vojnika tijekom Domovinskoga rata! Podatak da je agresor ubio 3.381 osobu stariju od 60 godina pokazuje bestijalnost agresora.
  • Agresor je ubio 3.182 žene (43,8% od ukupnog broja ubijenih civila), ranio je 3.560 žena. Od ukupnoga broja stradalih žene čine 39,3%!!! Žene su uglavnom stradale u svojim domovima od posljedica granatiranja, bombardiranja ili agresorskih akcija pri kojima su ubijale koga su gdje zatekli.
  • ranjeno je 37.180 osoba, evidentirana su 19.224 invalida. Bez jednoga roditelja ostalo je 4.285 djece, a bez oba roditelja njih 54. Među zatočenicima srpskih logora bilo je 219 djece, kao nestalo vodi se petnaestero djece.
  • Tijekom Domovinskoga rata ubijeno je 345 djece (4,8% ubijenih civila), ranjeno 1.184 djece, a 108 djece su ostali trajni invalidi. Od ukupnoga broja stradalih djeca čine 8,9%. (Hebrang). Nakon prikupljanja svih podataka brojka ubijene djece je 402 djeteta.
  • Ubijeno je 13 medicinara, 14 hrvatskih novinara, 3 svećenika, a ranjeno je 48 medicinara i 4 svećenika.
  • U ratu je uništeno i oštećeno 17 bolnica i preko stotinu ambulanti. Najgori zločin dogodio se u Vukovaru nakon okupacije grada.
  • Iz vukovarske bolnice odvedene su 294 osobe i mučki ubijene. Na Ovčari je nađena masovna grobnica s ostatcima 200 osoba, a za ostale se ne zna gdje im je grob.
  • Uništeni su desetci tisuća civilnih domova; ukupan broj oštećenih i uništenih hrvatskih gradova i sela je veći od 500.
  • Tijekom Domovinskoga rata uništeni su i oštećeni objekti Katoličke crkve. Potpuno je uništeno 380 crkava i drugih sakralnih objekata, teško je oštećeno 416 crkava i drugih sakralnih objekata, oštećeno je 630 crkava i sakralnih objekata. Ukupno je uništeno, oštećeno 1.426 crkava i sakralnih objekata. Brojke govore o bestijalnosti agresora kojemu ništa nije sveto.
  • Otkrivene su 143 (145) masovne grobnice i više od 1.400 pojedinačnih grobova žrtava srpske agresije. Još se traga za 968 nestalih, od čega 606 civila i 362 branitelja.
  • Pri napadu na Zagreb (u svibnju 1995.) poginuloje 7 osoba a 205 je ranjeno; od toga broja teško je ranjeno njih 60. Ranjeno je 19 djece, 85 žena i 25 starijih osoba. Zagreb je napadnut s 12 raketa, od čega je 9 raketa pogodilo sami centar grada.
  • Stradanja u UNPA zonama: iz UNPA zona (pod pratnjom UNPROFOR-a) protjerano je 17.991 osoba (drugi podatak je više od 23.000 osoba), ubijeno je 347 civila, silovanih je bilo 26 (ukupno je silovano više od 3.000 žena) i mučenih 1.617 osoba. Podatci govore kako je UNPROFOR bio u službi agresora. UNPROFOR nije obavio svoj zadatak, već je potpomogao etničko čišćenje i osiguravao okupaciju hrvatskih teritorija; pri tome je agresore potpomagao hranom, gorivom i lijekovima.
  • Agresor je ukupno protjerao 210.000 (255.000) Hrvata i drugih nesrpskih naroda s okupiranih područja . Izvršili su etničko čišćenje u potpunosti.
  • Srbi iz okupiranih područja planirano su napustili Hrvatsku jer je Slobodan Milošević vojni poraz htio pretvoriti u političku pobjedu uz pomoć pete kolone u Hrvatskoj i međunarodne zajednice koja je bila nesklona Hrvatskoj i koja je prešućivala istinu o agresiji, zločinima agresora. Većina Srba napustila je UNPA zone mnogo prije vojno-redarstvene operacije „Oluja“ pa ne stoje četničke laži kako su protjerani. Samovoljno su otišli zbog svojih privatnih interesa, a tijekom vojno-redarstvene akcije prema planu svojih vođa. Pa neka im je sretan put!

Izvori: knjiga Andrije Hebranga „Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku“(prof. dr. sc. Andrija Hebrang, ratni ministra zdravstva), Zagreb-Zadar, 2013.) te podatci Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra.

 

Slika 2. Vukovar 1991.-2016. (fotografija s izložbe), (MJ)

 

17. kolovoza 1991. Banjalučki korpus JNA prešao je rijeku Savu i pridružio se pobunjenim Srbima u napadu na Hrvatsku (Okučane, Staru i Novu Gradišku).

17. kolovoza 1991., nakon masakra nad Hrvatima u selu Dalj, pronađeno je tijelo brutalno ubijenoga hrvatskog novinara Stjepana Penića.

17. kolovoza 1992. na Slavonski su Brod čitav dan padale granate; dvije osobe su poginule, a 11 ih je ranjeno.

17. kolovoza 1995. trebinjski Srbi ponovno su projektilima tukli civilne i gospodarske objekte na dubrovačkom području, od Konavala do Zatona. Ozlijeđenih nije bilo, ali je učinjena velika materijalna šteta i izazvano nekoliko šumskih požara.

 

 

 

Komentari