TwitterFacebookPinterestGoogle+

HRVATSKA BAŠTINA – Muzej hrvatskih arheoloških spomenika (MHAS)

Slika 1. Eksponati u MHAS-u (MJ)

Prvi muzej hrvatskih arheoloških spomenika osnovao je fra Lujo Marun (1857. – 1939.) 24. kolovoza 1893. u Kninu i zvao se: Prvi muzej hrvatskih spomenika, s arheološkom građom iz kninske okolice. Više puta mijenjao je naziv (Muzej hrvatskih spomenika, Muzej starina, Muzej hrvatskih starina). Naziv Muzej hrvatskih arheoloških spomenika datira od 1955. Zasluge za osnivanje muzeja hrvatskih arheoloških spomenika i očuvanje baštine pripadaju (prvenstveno): fra Luji Marunu, don Frani Buliću i akademiku Stjepanu Gunjači.

 

Slika 2. Pano o MHAS-u (MJ)

Fra Lujo Marun (1857. – 1939.)

Fra Lujo Marun (Stjepan Alojzije Marun) bio je hrvatski franjevac (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja‎) i misionar. Bio je arheolog amater, utemeljitelj hrvatske arheologije. Fra Lujo Marun je 1885. osnovao Odbor za istraživanje hrvatskih starina u kninskoj okolici. Vršio je iskapanja i istraživanja na području Knina (Kapitul i Biskupija). Godine 1887. osnovao je Kninsko starinarsko društvo koje kasnije mijenja naziv u hrvatsko. Izabran je i za predsjednika istoga (iako to nije želio, drugi nisu htjeli) i tu dužnost je obavljao pune 42 godine, do prisilnog umirovljenja. Uvođenjem šestojanuarske diktature 1929. Godine fra Lujo Marun je prisilno umirovljen.

Slika 3. Fra Lujo Marun (MJ)

Zahvaljujući Marunu i njegovom Hrvatskom starinarskom društvu Knin i danas ima svoju tvrđavu. Austrijska vlast namjeravala je koristiti tvrđavu kao kamenolom pa Hrvatsko starinarsko društvo (pod vodstvom fra Luje Maruna) kupuje tvrđavu od austrijskih vlasti, 1898.

Zaslugom fra Luje Maruna 1887. počinje izlaziti Starohrvatska prosvjeta – Glasilo Hrvatskog starinarskog društva u Kninu.

Nakon 83 godine, od osnivanja muzeja u Kninu, otvoren je Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu (1976.).

Istražio je veliki broj starohrvatskih, antičkih i prapovijesnih lokaliteta na području Biskupije, Kistanja te Cetine. Najznačajni su:

  • 1886. istraživanje na području bazilike sv. Marije u Biskupiji
  • 1888. Otkrivanje crkve sv. Cecilije na položaju Cecela, nedaleko od Stupova
  • 14. svibnja 1892. godine pronašao je dio kamene trojne pregrade s Pralikom Gospe od

Velikoga Zavjeta.

  • 1908. Vodio je prva istraživanja Bribirske glavice i dao sagraditi zgradu za čuvara i smještaj nađenih arheoloških spomenika. Zbog velikog značenja lokaliteta Bribirsku glavicu nazvao je “Hrvatskom Trojom”
  • 1912. istraživao je na mjestu rimskog Burnuma, blizu Ivoševca kod Kistanja.
  • Istraživao je lokalitet crkve Sv. Spasa na Cetini i zamalo nastradao od velikosrpskih ekstremista.

Slika 4. Kopija Baščanska ploče u MHAS-u (MJ)

 

Slika 5. Natpis na sarkofagu Kraljice Jelene (MJ)

 

Don Frane Bulić (1846. – 1934.)

Katolički svećenik, arheolog i povjesničar, konzervator starina. Bio je školovani arheolog pa je postao upraviteljem Arheološkog muzeja u Splitu, a 1878. je zadužen za očuvanje kulturno-povijesnih starina na području cijele Dalmacije.

Vodio je iskapanja na više arheoloških lokaliteta a najznačajnija su iskapanja u Solinu gdje je otkrio baziliku na Manastirinama, u Rižinicama kraj Solina je 1891. otkrio kameni ulomak s natpisom kneza Trpimira a 1898. otkrio je sarkofag kraljice Jelene iz 976. godine.

Bulić je sa suradnicima uspio sastaviti krhotine natpisa sa sarkofaga i odgonetnuti tekst koji povjesničari smatraju jednim od najznačajnijih dokumenata hrvatske srednjovjekovne povijesti jer sadrži podatke koji otkrivaju rodoslov hrvatskih kraljeva. Za radova na Gospinom otoku u Solinu, Bulić je otkrio i temelje crkve svete Marije i crkve svetog Stjepana u kojoj su bili pokopani članovi hrvatske vladarske kuće, (neki tvrde da je bila jedna crkva s dva odvojena dijela).

U Splitu je 1894. don Frane Bulić osnovao društvo «Bihać» za proučavanje povijesti iz doba hrvatskih narodnih vladara. Svojim ugledom najviše je pridonio održavanju prvog svjetskog kongresa kršćanske arheologije u Splitu i Solinu 1894. godine. Bio je cijenjeni član brojnih domaćih i svjetskih akademija i arheoloških društava. Objavio je niz članaka i knjiga, a najznačajniji su: “Hrvatski spomenici u kninskoj okolici uz ostale suvremene dalmatinske iz doba narodne hrvatske dinastije”, “Palača cara Dioklecijana u Splitu”, “Stopama hrvatskih narodnih vladara”.

Arheološki je istraživao područje Stombrate zajedno sa Društvom Bihać 1902. – 1905. Nakon toga 1908. dao je sagraditi novu crkvicu sv. Marte u Bijaćima.

 

Slika 6. Crkva sv. Marte u Bijaćima (MJ)

 

 

Slika 7. Spomenik don Frani Buliću u Zagrebu (MJ)

Kip Don Frane Bulića, djelo Frana Kršinića iz 1935. godine, na Marulićevom trgu u Zagrebu.

 

Slika 8. Višeslavova krstionica (MJ)

 

Slika 9. Pralik Gospe iz Biskupije (MJ)

Stjepan Gunjača (1909. – 1981.) 

Hrvatski povjesničar, arheolog, muzeolog, povijesni topograf, akademik.

Bio je kustos Muzeja Savske i Primorske banovine (prijašnji naziv bio je Muzej hrvatskih starina) u Kninu. Godine 1934. preselio je fundus muzeja iz franjevačkog samostana u kninsku tvrđavu.  Godine 1939. obnovio je rad Hrvatskoga starinarskog društva, koje je djelovalo do svibnja 1941. 1942. godine je ilagalno, unatoč ustaškoj zabrani, premjestio hrvatski narodni spomenički inventar u Sinj u kuću svoje supruge i tako je ta zbirka sačuvana od uništenja (bombardiranje tvrđave). Potkraj 1944. imenovan je za direktora Arheološkog muzeja u Zadru.

Godine 1947. potiče osnivanje Muzeja Cetinske krajine. Muzej hrvatskih starina premješta iz Knina na Klis 1947. a 1948. u Split. Današnja zgrada Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika izgrađena je 1976. Veliku zaslugu za izgradnju muzeja ima akademik Stjepan Gunjača.

 

Slika 10. Bista akademika Stjepana Gunjače (MJ)

Stjepan Gunjača bio je direktor Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu od 1946. do  1977. Osnovao je Institut za nacionalnu arheologiju JAZU.

 

MHAS

Godine 1976. otvorena je nova zgrada MHAS-a u Splitu (Meje), projekt je izradio arhitekt Mladen Kauzlarić. Muzej je bio jedan od 4 kapitalna objekta hrvatske kulture (izgrađen nakon sloma Hrvatskog proljeća). Ostali kapitalni objekti su Zlato i srebro Zadra, Sveučilišna i nacionalna knjižnica u Zagrebu, te Državni arhiv.

Prvi muzej bio je u prostorima samostana sv. Ante u Kninu. Zbog prevelikog broja spomenika Muzej je 1912. preseljen u kuću Fontana, a 1933. na kninsku Tvđavu. Početkom Drugog svjetskog rata kninska Tvrđava se koristi u vojne svrhe pa Stjepan Gunjača tajno prebacije hrvatsku zbirku u Sinj gdje je bila do 1945. Prebacivanjem zbirke Gunjača je spasio zbirku jer je Tvrđava bila bombardirana (1943.) Bila je zamiso da se zbirka smjesti u klišku tvrđavu ali zbog izoliranosti se od toga odustalo već je bila pohranjena u Meštrovićevoj galeriji pa u prostore bivše tvornice cementa u Splitu (1955.). Odluka da se, na današnjoj lokaciji, gradi nova zgrada donesena je 1968., službeno je zgrada otvorena 5. prosinca 1976. a “stalni” postav je od 25. srpnja 1978.

MHAS je muzej s jedinstvenom zadaćom da sakuplja, istražuje, predstavlja i proučava ostatke materijalne i duhovne kulture Hrvata iz razdoblja srednjeg vijeka (od 7 do 15. stoljeća), poglavito iz vremena ranosrednjovjekovne hrvatske države, od 9 do 12 stoljeća (razdoblje hrvatskih narodnih vladara).

U fondu MHAS-a nalaze se spomenici iz najstarije hrvatske države: zbirka ranosrednjovjekovnih kamenih spomenika, Višeslavova krstionica, nadgrobni natpis kraljice Jelene, natpis kneza Branimira iz Muća, natpis (kopija) s imenom kneza Trpimira iz Rižinica (original je dio fundusa splitskog Arheološkg muzeja), jer u vrijeme njenog pronalaska ovaj muzej još nije postojao. U fondu muzeja je nakit, novac i drugi predmeti. Osobito su važni epigrafski spomenici 9.- 12. stoljeća na kojima se nalaze uklesana imena hrvatskih narodnih vladara i drugih visokih dostojanstvenika.

 

Slika 11. MHAS u Splitu (MJ)

Danas MHAS raspolaže opsežnim fondom starohrvatske arheološke baštine od oko 20.000 predmeta, od čega je u stalnom postavu izložen tek dio građe.

Muzej provodi arheološka istraživanja na južnohrvatskom prostoru i ima bogatu izdavačku djelatnost (Starohrvatska prosvjeta, od 1895., te posebna izdanja: Monumenta medii aevi Croatiae, od 1996., i Katalozi i monografije, od 1996).

 

 

Slike 12. i 13. Skulptura Povijest Hrvata i kako je oteta (MJ)

Ivan Meštrović izradio je 1932. skulpturu Povijest Hrvata i namijenio ga novoj zgradi Muzeja hrvatskih starina u Kninskoj tvrđavi. Njegova orginalna skulptura “Povijest Hrvata” nalazi se u Beogradu. Srbi ne želi vratiti skulpturu Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika.

U Domovinskom ratu Muzej je bio oštećen, brod JRM-a je 15. studenoga 1991. gađao civilne ciljeve po gradu Splitu pa tako i muzej. Namjera je bila oštetiti (uništiti) zbirku koja je dokazivala hrvatsku samobitnost od prvih narodnih vladara do 15. stoljeća.

Kameni spomenici izloženi su u prizemlju izložbenog prostora a na katu su vitrine s predmetima od metala, stakla, keramike i kosti te makete starohrvatskih crkvica.

Tu je dio naše povijesne baštine, posjeti i razgledaj MHAS

Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…

 

Komentari