Molitva – Utorak, 17. rujna

  • Written by:

Božja prisutnost
Zastajem na tren
i razmišljam o ljubavi i milosti koju Bog izlijeva na mene,
kako me stvara na svoju sliku i priliku, kako me čini svojim hramom…

Sloboda
Tvoja me je smrt na križu oslobodila.
Mogu živjeti slobodno i radosno, bez straha od smrti.
Tvoje milosrđe ne poznaje granica.

Svjesnost
Kako se zaista osjećam? Bezbrižno? Turobno?
Možda sam spokojan, sretan što postojim.
Možda pak frustriran, zabrinut ili srdit.
Priznajem ono što stvarno osjećam.
Jer Bog me ljubi upravo onakvog kakav stvarno jesam.

Riječ Gospodnja
Lk 7,11-17
U ono vrijeme uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. Kad se približi gradskim vratima gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. Kad je Gospodin ugleda sažali mu se nad njom i reče joj: “Ne plači!” Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: “Mladiću, kažem ti, ustani!” I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: “Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!” I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Isusovo srce ide prema svakome tko je u potrebi. Dopustit ću srcu da postane kao njegovo rastući u milosrđu i empatiji prema svima koji plaču ili tuguju.
Nije uvijek lako naći koju riječ za stranca koji tuguje ali, kao Isusov učenik, mogu od njih nešto naučiti.

Razgovor
Zamjećujem li svoje reakcije dok molim uz Božju riječ?
Je li ona za me izazov, utjeha ili mi je odbojna?
Dok zamišljam Isusa kako sjedi ili stoji kraj mene,
u povjerenju, kao najboljem prijatelju, govorim mu o svojim osjećajima.

Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Skip to content